Frexit Marine Le Pen ili “thatcherizam” Francoisa Fillona 

“Francusku ću izvući iz EU i NATO saveza”, izjavila je predsjednička kandidatkinja u Francuskoj Marine Le Pen, dodavši “kako NATO ionako postoji samo da služi ciljevima Washingtona”, te da planira održati referendume poput Brexita.

Marine Le Pen, čelnica francuske krajnje desne Nacionalne fronte i kandidatkinja za predsjedničke izbore 2017. godine, poznata je po svom euroskepticizmu i anti-imigrantskim stavovima. Uz Francusku, ona sugerira da Portugal, Italija, Španjolska, Irska, Grčka i Cipar također trebaju napustiti Europsku uniju.

“Frexit će biti dio moje politike“, rekla je ona u intervjuu za grčki list Dimokratia.

“Ljudi moraju dobiti priliku da glasaju za oslobođenje od ropstva i ucjena nametnutih od strane tehnokrata u Bruxellesu i da vrate suverenitet zemlje”, rekla je Marine Le Pen.

Zajedno sa svojim glavnim suparnikom, čelnikom desnog centra Françoisom Fillonom, Marine Le Pen je pozvala na čvršće veze s Rusijom, a kritizirala je širenje NATO pakta u istočnoj Europi.

Le Pen je rekla da će, ako postane predsjednica, izvesti Francusku iz NATO pakta, jer on više ne treba postojati.

“Utemeljen je kada je postojao rizik od Varšavskog pakta i ekspanzionizma komunističkog Sovjetskog Saveza. Sovjetski Savez više ne postoji, kao ni Varšavski pakt, a NATO služi nazočnosti Washingtona za ostvarenje njegovih ciljeva u Europi”, rekla je Marine Le Pen.

Na temu imigracije, Le Pen je rekla kako podržava mjere za ograničavanje protoka tražitelja azila u Europi.

“Ja sam protiv politike koja bi promovirala ulazak imigranata u Europu, koja ih ne može prihvatiti. Ovaj tsunami imigranata treba biti ograničen. Europa nema snage da svima osigura posao i da svima pruži priliku da se obogate. Imigranti su ovdje ilegalno, jer, nakon što su stupili na europsko tlo, oni su prekršili zakon. Oni moraju biti poslani natrag u svoju domovinu”, rekla je čelnica Nacionalnog fronta.

Međutim, na pitanje ima li je Nacionalna fronta veze s krajnje desničarskom grčkom strankom Zlatna zora, koja se često opisuje kao ekstremistička, Marine Le Pen je rekla: “Ne, niti želimo odnose s njima.”

Marine Le Pen će se na predsjedničkim izborima, koji se trebaju održati u svibnju iduće godine, natjecati protiv bivšeg premijera Françoisa Fillona iz Republikanske stranke. Kandidat takozvane ljevičarske Socijalističke stranke još nije imenovan, ali je aktualni predsjednik François Hollande izjavio da se neće boriti za još jedan mandat.

Socijalistička stranka ima male izglede za uspjeh. Katastrofalno loša situacija u Francuskoj, koju potvrđuje proglašenje “izvanredne situacije” u zemlji u području sigurnosti i ekonomije, ne daju velike izglede za pobjedu takozvanim socijalistima.

Većina analitičara smatra da će Francuska morati odlučivati između Frexita i “thatcherizma”, kojeg najavljuje Fillon. Nije isključeno da Francuzi budu odlučivali na temelju onoga što je dobro po njih, jer ih u ovom trenutku najmanje zanima izbor između sučeljavanja ili dobrih odnosa s Rusijom.

Početkom ovog mjeseca sadašnji predsjednik Hollande najavio da se neće ponovno kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima. Razlog za tu odluku je očigledan. Hollande ima nevjerojatno nisku potporu biračkog tijela, jedva 4%. Izlaskom na izbore bi Hollande sigurno izgubio u prvom krugu, dok bi se u drugim natjecali Marine Le Pen i François Fillon.

Hollande je već u drugoj godini svog mandata bio najnepopularniji predsjednik u povijesti moderne Francuske.

François Hollande je zapravo pobijedio ne zbog svojih vrlina, koliko zbog općeg gađenja francuske javnosti politikom njegovog prethodnika, Nicolasa Sarkozya.

Naravno, tijekom svog predsjedništva Hollande nikada nije dosljedno držao liniju socijalističke politike. Tek u početku je izgledao kao socijalist stare škole, kad je uveo porez od 75% za bogate, ali je onda pokrenuo neoliberalne reforme i izvršio udar na prava radnika.

Analitičari odavno ukazuju na glavne slabosti Hollandeove uprave, koja je zamagljena ideologijom, ali bez ikakvih konkretnih postignuća, dok francuski birači tradicionalno zahtijevaju istovremeno jasnoću i snagu.

Određeni ideal, koji bi trebao biti jednak za sve buduće predsjednike Francuskoj, još uvijek je Charles de Gaulle, a Hollande je tisućama svjetlosnih godina udaljen od tog ideala.

Ostavština odlazećeg predsjednika, osim vrlo nepopularnih reformi i skandala s ljubavnicom, je i zbirka njegovih intervjua objavljena ove jeseni. Napisano u knjizi je uzrokovalo ljutnju i članova njegove stranke, a mnogi su se pitali zašto se osoba koja zauzima tako visoko mjesto u stranci i državi odlučila na otvoren čin političkog samoubojstva.

Na primjer, u jednom od intervjua novinarima je Hollande rekao kako ne skriva da sumnja u temeljna načela socijalizma. Jasno je da je Hollande kao predsjednik time uzrokovao znatnu štetu ljevici i diskreditiranoj Socijalističkoj stranci.

Francuska Socijalistička stranka će predizbore morati održati 22. i 29. siječnja 2017. Međutim, od svih navedenih kandidata se kao favorit pojavljuje aktualni premijer Manuel Valls.

Premijer Valls ima jake i slabe točke u biografiji. Na primjer, nije “čistokrvni” Francuz. Iako to ne bi trebalo biti problem, za Francuze ipak ima određeni značaj što mu je otac Katalonac, a majka iz talijanskog govornog područja Švicarske. Sam Valls je dobio francusko državljanstvo tek s 20 godina. Simpatizeri Socijalističke stranke naglašavaju njegovu sigurnost i što je kao ministar unutarnjih poslova do 2012. godine bio zagovornik čvrste linije protiv ilegalne imigracije.

Valls je uvijek zagovarao “zakon i red”, ali je odbio ponudu za suradnju u suzbijanju terorizma od strane službenog Damaska, jer nije htio surađivati s diktatorskim režimom Bashara Al-Assada. Naime, Assad je tada ministru unutarnjih poslova Manuelu Vallsu ponudio spisak s imenima svih francuskih državljana koji se bore u redovima terorističkih skupina u Siriji, što je Valls odbio, jer je sirijski predsjednik tražio da suradnja ide službenim kanalima. Kada je Francusku potresao niz terorističkih napada, ovo je za medije potvrdio  bivši ravnatelj francuske “Opće uprave za unutarnju sigurnost” Bernard Squarcini.

I bez ove epizode, mnogi u Francuskoj Vallsa smatraju odgovornim za terorističke napade 2015. Iako nije izravno odgovoran, jer se godinu dana prije preselio iz Ministarstva unutarnjih poslova u ured premijera, to ga nimalo ne amnestira.

Još jedan plus Vallsa je što ima reputaciju “desničara” među “ljevicom”, što bi mogla biti prednost za ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora. Međutim, aktualni francuski premijer izgleda slab i hirovit, bez obzira na to što je najveći dio krivnje za situaciju u zemlji preuzeo Hollande, stoga njegovo “desničarenje” u okviru Socijalističke stranke i nije neka velika prednost.

Što se tiče Françoisa Fillona, za njega je  Hollande rekao da je “opasan” za francusko društvo. Međutim, po čemu bi obični Francuzi mogli razlikovati Fillona od Hollandea? Fillon je zagovornik snažnog ekonomskog liberalizma i njegovim izborom će Francuska, kao recept za izlazak iz krize, dobiti još jače neoliberalne mjere.

François Fillon obećava da će drastično smanjiti državni proračun. Obećava da će otpustiti pola milijuna državnih službenika, kada je nezaposlenih nešto više od 2 milijuna. Smanjit će javnu potrošnju za 100 milijardi eura u razdoblju od pet godina… Dakle, Fillon obećava još više štednje nego što je u svojim receptima ponudila Angela Merkel.

Kako bi poboljšao konkurentnost kompanija, Fillon namjerava smanjiti ovlasti sindikatima, ukinuti 35-satni radni tjedan, smanjiti korporativne poreze i srezati Zakon o radu u Francuskoj s 3 400 stranica na 150.

Fillon obećava da će smanjiti socijalna izdvajanja i podići poreze. Zbog svih ovih obećanja ga već uspoređuju s bivšom britanskom premijerkom Margaret Thatcher.

On to i ne skriva. Fillon je Francuzima obećao domaću verziju “thatcherizma”, ali je uvjeren da će starim britanskim receptom osnažiti gospodarstvo Francuske.

Fillon je obećao Francuzima “šok terapiju“, koja će se provesti kroz ekonomsku liberalizaciju po anglosaksonskom modelu. No, unatoč činjenici da je francuska ekonomija u posljednjem desetljeću postala otvorenija prema svijetu, francuska vlada se suočava s odlučnim otporom društva prema svim pokušajima da se tradicionalni društveni poredak promijeni zloglasnim modelom. Očuvanje socijalnih prava u Francuskoj se temelji na čvrstoj povijesnoj tradiciji francuskih društvenih revolucija i možda Fillon i ne zna u što se upušta kada za zemlju predlaže britanski model od prije 40 godina.

Već je na tisuće prosvjednika izašlo je na ulice kada je predsjednik Hollande pokušao izmijeniti Zakon o radu. Hollande je dobio ulične nemire koji neće biti ništa u usporedbi s onima kakvi će izbiti ako se Fillon odluči provesti što je obećao.

Ambiciozni planovi Fillona “za pomoć kompanijama” su jamstvo da će na ulice, na čelu sa sindikatima, ponovno izaći stotine tisuća radnika. Iako je članstvo u sindikatima u Francuskoj u posljednjih nekoliko godina pala na oko 8% od svih radnika, ove organizacije su i dalje toliko moćne da mogu mobilizirati ne samo svoje članove, nego i sve ostale radnike.

Jedan od vodećih sindikalnih čelnika u Francuskoj, Philippe Martinez, obećao je “masovnu mobilizaciju, ako Fillon pokuša liberalizirati gospodarstvo po receptu Margaret Thatcher”.

Nakon svega, nije bilo teško za zaključiti da će gospodarski program Marine Le Pen biti fokusiran na društvene probleme, a obećanja će biti drugačija od onih koje daje Fillon.

Naime, Marine Le Pen obećava da će zadržati dobnu granicu za umirovljenje od 60 godina, nastavak politike zaštite rada i podizanje minimalne plaće. Kao glavni recept za rast, Marine Le Pen obećava Frexit i izlazak Francuske iz EU putem nacionalnog referenduma.

Za razliku od nje, socijalistički kandidati na predstojećim izborima će glasačima ponuditi nekakav prosjek “razumne” linije u socijalnoj i gospodarskoj politici, a istovremeno će naglasak dati na nacionalnu tradiciju, ali bez odbacivanja Europske unije. Očito je da bi, uz dobru strategiju, budući socijalistički predsjednički kandidat mogao imati nekih prednosti u odnosu na Fillona i njegov “thatcherizam”.

S druge strane, unatoč krizi, Francuska je drugo po veličini gospodarstvo u eurozoni i određeni otpor radikalnim recepta u zemlji je evidentan. Međutim, problem ostaje nizak rast, niska dobit u bankarskom sektoru, visok nacionalni dug i visok stupanj kronične nezaposlenosti.

Općenito se može reći da bi u Francuskoj problem izbora u 2017. ostao isti kao i 2012. godine, ali da nije bilo terorizma i očigledne krize zbog konstantnog pada gospodarskog rasta, koji je prošle godine iznosio mizernih 0,2%.

U ovom trenutku su sve opcije otvorene, a nije isključena ni repriza izbora iz 2002. godine, kada su socijalisti i republikanci na drugi krug glasovanja izašli ujedinjeni, samo kako na vlast ne bi došao bivši  kontroverzni čelnik Nacionalne fronte Jean-Marie Le Pen, otac Marine Le Pen.

Međutim, aktualna čelnica Nacionalne fronte se odrekla politike svog oca i ima puno umjerenije stavove o brojnim pitanjima, koje veliki broj Francuza prepoznaje kao politiku Charlesa de Gaullea i vraćanje izgubljenog suvereniteta Francuskoj, a to ovog trenutka ne nude ni Fillon ni Socijalistička stranka. Osim toga, nakon Brexita i Trumpa u Sjedinjenim Državama su sva predviđanja suvišna i jedini pravorijek će biti onaj kojeg na izborima 7. svibnja 2017. budu dali francuski birači.

Zbogom gospodine Hollande – Povijest zbog Sirije za vas neće imati milosti