Nedavno dobih jednu poučnu priču, kakve često kruže internetom. Priče nad kojom se, onaj ko hoće, može zamisliti.
U toj priči, siromašan čovjek je prodavao jaja. Jedna gospođa je tražila da joj proda jaja za 70 umjesto za stotinu novčića, koliko je čovjek tražio, uz opasku da ako ne da po toj cijeni, ona neće kupiti. On je prihvatio, usput komentirajući kako je i to dobro, jer cijeli dan nije prodao ni jedno jaje, a treba mu svaki novčić za preživljavanje. Potom je gospođa otišla u luksuzni restoran i naručila obilno jelo, pola ga nije ni pojela, za koje su joj tražili 350 novčića, ali ona je platila 400 uz napomenu da zadrže kusur.
Naravno, mnogi će se zapitati, ako se već cjenkamo, ako nekome želimo platiti manje, a nekome dati više, zar ne bi bilo pravednije više dati onome ko nema, nego onome ko ima i više od većine? Zašto smo često spremniji uzeti od onoga ko ionako ima malo, nego od onoga ko ima previše, a nismo spremni dati onome kome treba, nego onome kome ne treba? Je li ova gospođa čula jednu drukčiju priču, onu kako je jedan čovjek na pijaci uvijek kupovao povrće od najsiromašnijih prodavača, a plaćao im obično više, nekada i znatno više, hvaleći njihove proizvode? Kad ga je sin pitao zašto to čini, on mu je odgovorio da je to milosrđe zamotano u dostojanstvo.
Čudno je to kako neki ljudi sa stjecanjem više materijalnoga gube osjećaj za druge, za mjeru; kako u njima kopni dobrota i kako su sve manje spremni pružiti ruku slabijemu. Čak i neki koji su bili izrazito siromašni tako se ponašaju, kao da žele zaboraviti svoju prošlost, i takvi znaju postati okrutniji nego oni koji su rođeni u izobilju. Takvi ljudi su sve okrutniji prema malima i slabima, a sve ponizniji prema onima koji su iznad njih. Kako je ova pojava sve zastupljenija u društvu, i zajednice ljudi postaju takve. Tako se ponašaju i vlasti, države, razne uprave i direktori, vlasnici firmi i drugih dobara. Ne idemo li, možda, baš zato u ovom smjeru u kom idemo?
Možda ne bi bilo loše ovu, i ovakve pričice koje nam dolaze s raznih strana, ipak malo pažljivije čitati i razmisliti o njihovim porukama?
Čuditi se poznatoj maksimi – moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno? Čemu? Ali ima i druga strana koju mi je rekao jedan pametan starac. Najgori je čovjek neimalac – onaj koji nema. Njega se pazi! Sad jedan nema za helihopter, a drugi nema za ručak. Krajnje pojednostavljeno ali oboje su isti.
Zato je dobro imati ovakve situacije da znaš tko će te sutra trpat u vagone, isti ovi što te uživaju tlačit oko ovoga danas… To je u njima već bilo i ostati će samo ranije nije imao čim pokazat.
Dobar primjer toga ti mogu dati pomorci. Kad netko “avanca” (dobije viši čin) ili ostane isti ili se totalno promjeni. Ljudska priroda + korumpirani sistem koji je dizajniran da izvlači najgore= danas.
LP
Uživajte u vikendu na svježem zraku i pomozite susjedu!
Gospodju locirat, ufićit
i opizdit nogon u jaja ?
Nažalost ovaj, svijet je postao jako okrutno mjesto za život.
Velika većina ljudi je nadmenost i okrutnost usvojila u svoj misaoni sistem . Zato jer većina ima takve moralne osobine zato mogu i proći suludi zakoni i mjere, jer ispada da smo navikli u svojoj svakodnevici na takve postupke. To nam dođe pod normalno. To je glavni razlog zašto će biti jako teško bilo šta promijeniti, nema ni kritične manjine.
Iako izgleda kao očajnički čin, što nam drugo preostaje nego nadati se od Boga jedinom dobru.
A on je na kraju krajeva i dao obećanje da će se pobrinuti za sve one koji ga traže pomoć : “Ne boj se, jer ja sam s tobom! Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj! Ja ću te ojačati i pomoći ću ti. Poduprijet ću te desnicom svojom pravednom” (Izaija 41:10).
Da, poenta priče je vrlo jaka ko hoće da se udubi i da shvati suštinu. Ljudska priroda je vrlo komlikovana, mnogo toga imamo u podsvesti, pa još sve ono što postoji u kolektivnom polju, mi se još dobro i držimo te se nismo razneli u komade svi zajedno. Da bi se izdigli iznad svih tih okolnosti, unutrašnjih i spoljašnjih treba imati jaku snagu duha. Brižljivo jačati svoje vrednosti. Verovati u Boga i u sebe, voleti sebe, život, Boga i božansko u drugima.
Klasican primjer piramidalne strukture o kojoj se ne uci u skolama kao sto se ni na ekonomskom fakultetu ne uci kako nastaje novac a uci se sve ostalo od povjesti do stampanja…
Teski uzas o kojem ni ne razmisljamo…
Veoma poucna prica, hvala gospon Ivo. Najezio sam se dok sam citao jer sam prepoznao sebe, kako sam samo mogao biti nesvjestan takvih stvari
Ne idemo li, možda, baš zato u ovom smjeru u kom idemo?
da baš zato!
Pod jedan-Ako imaš jaja, ne možeš biti gladan.Pod dva- nemoj prodat svoja jaja jeftino.Pod tri- ova priča, uskoro bude sa obrnutim ulogama.
Dokazano: “količina imučnosti” proporcionalno uništava moral!
P.S. nije najpismenije, ali…