„Ungeziefer“, jesmo li za elitu gamad?

Najbliži prijevod riječi „Ungeziefer“ jest – gamad, a gamad je riječ koja u hrvatskome jezikoslovstvu ima dva značenja: prvo, ono koje se odnosi na štetne i nepoželjne kukce, i drugo, čije je značenje metaforičko, pogrdno, i koje se odnosi na „ljudski ološ“. Drugo se značenje u razgovornom obliku koristi mnogo više nego prvo i mnogo ćemo češće čuti kako se nekog čovjeka ili određenu skunupinu naziva gamadi nego što se ta riječ koristi u njenom primarnom značenju.

„Ungeziefer“ je isto tako termin kojega je nacistička propaganda koristila za opisivanje Židova. U svojem nedjelu „Mein Kampf“ Adolf Hitler Židove naziva bacilima, štetnim insektima i parazitima ili jednostavnije „Ungeziefer“.  Heinrich Himmler čija je zadaća bila  Židove izbrisati s lica zemlje govorio je kako istrebljenje Židova nije pitanje ideologije nego „higijene i čistoće“. Himmleru je doduše umjesto izraza gamad draži bio „svinje“ što je mentalno asociralo na blatno i prljavo. Pored toga što se Židove smatralo „ungezieferima“, smatralo ih se nečistom rasom koju treba čistiti dok ih se ne počisti, a pri tom bi se „čišćenju“ sredstva kojima se provodilo ubijanje Židova, poput plina ciklon B, koristila i kao sredstva kojima se provodila dezinfekcija i dezinsekcija odjeće logoraša. Dezinfekcija, odnosno raskužba, postupak je uništenja najvećeg broja neželjenih mikroorganizama na površini tijela, predmetima ili u prostoru, dok je dezinsekcija postupak suzbijanja insekata koji mogu prenijeti uzročnike zaraznih bolesti, imati toksično djelovanje, izazvati alergijske reakcije ili jednostavno uznemiravati.

U nacističkoj su Njemačkoj stvari bile jasne: nepoželjne se nazivalo pogrdnim terminima i prema nepoželjnima se odnosilo na način kakav odgovara pogrdi. Socijalni psiholog Jonathan Handt zapisuje kako se mentalni program jednih protiv drugih često služi matricom kojom se „neprijatelja prikazuje kao infektivnog parazita“. Stvaranje mentalnoga konstrukta kojim se određenu skupinu ljudi kroz modele neurolingvističkog programiranja počinje najprije oslovljavati kao štetne insekte, bacile i parazite, a potom ih tako percipirati dovodi do toga da ih se nakon nekog vremena obespravljuje, eliminira i ubija bez ikakve grižnje savjesti jer ih se u trenucima takvih masovnih zločina više ne doživljava kao ljude nego kao gamad – „ungeziefere“. Na prvotni se osjećaj prezira prema „ungezieferima“ sekvencijalno nadovezuju osjećaji prezira i bijesa što postupno postaje snažan nasilan i uništiteljski konstrukt. Korištenjem jezika kao vrlo moćnog programskog alata metaforičko značenje riječi poprima emocionalnu konotaciju gađenja, prezira i bijesa, i dan po dan, začas eto dana u kojem se ljude ubacuje u plinske komore jednako kao što se ugalj ubacuje u peći za loženje. U tome se tada ne vidi ništa sporno, jer za izvršitelja to više nisu ljudi nego „ungezieferi“.

Propaganda se od tada prilično razvila, postala je perfidnija, i uspješno se kamuflirala pod sloganima „odgovornosti za naše dobro“ međutim i dalje kroz pejorativni govor i postupke govori sve izravno, čujno i vidljivo. Filozof Jason Stanley u svojoj knjizi „Kako funkcionira propaganda“ govori kako se propaganda fokusira na grupe tako da se grupi koja je podobna šalju poruke protiv grupe koja se ne drži podobnom kako bi se slomile i uništile norme uzajamnog poštovanja. Grupu koja se ne drži podobnom propagandom se interpretira kao manje ljudskom, nehumanom i štetnom. Ključno je postignuće takve demagogije prema Stanleyu – slamanje ljudske empatije.

Pogledajmo načas današnje postupke: Tretira li se danas cijelo čovječanstvo masovnom uporabom dezinficijensa kao „ungeziefere“? Je li maska sredstvo separacije i izolacije koju mora nositi „nečist“? Jesmo li svakodnevno prikazivani kao nečisti, štetni i kužni, iako smo zapravo čisti, korisni i zdravi? Jesmo li bioteroristi iako nam nije ništa? Čisti li se nas dok nas se ne počisti? Potiče li se represija prema onima koji misle drugačije od službenog narativa i prikazuje li se te ljude kao „superširitelje“? Ponašaju li se danas rukovodeći prema ljudima kao prema nečistim i nižim bićima o kojima odlučuje „čista i superiorna rasa“? Je li ova diktatura fašistička kao što je bila ona? Zatvara li se čovječanstvo u karantene kao što se Židove zatvaralo u geta?

Na sva je ova pitanja odgovor potvrdan. Ponašanje elite prema čovječanstvu identično je ponašanju čovjeka prema štetnim insektima odnosno prema gamadi. Ako je postupak isti, a jest, onda je i doživljaj isti i narativ prema ljudima je isti, iako ga se pokušava prikriti pod raznoraznim jeftinim sloganima poput „ostanimo odgovorni“ iza kojih ne stoji ništa drugo nego pokušaj stvaranja modela društveno poželjnog ponašanja. Čovječanstvo je danas za elitu – „ungeziefer“. Klaus Schwab, izvršni predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma, i predvodnik sulude agende „The Great Reset“ koju svesrdno podupiru Ujedinjeni narodi, brojne svjetske vlade, svijet biznisa, međunarodne političke i civilne organizacije, kontrolirani mainstream mediji, globalističke korporacije i korumpirana znanost, a kojima je svima zajedničko to što su svi pod istom kapom, interesom i kontrolom, jasno i bez uvijanja govori:

„Moderna ljudska bića neće biti građani, slobodne individue i članovi društva, nego sekundarni sudionici masovnih korporacija. Cilj svakog čovjeka treba biti ekonomski rast i prosperitet komercijalnih faktora.“

Za Schwaba i za prethodno nabrojane, sve dok se ne uklapamo u njihovu viziju vlastitog nepostojanja i sve dok ne prestanemo biti ljudska bića u smislu onoga što čovjek zaista jest,  mi smo jednostavno – gamad. Doduše, gamad smo i uklopimo li se u viziju, što ispravno primjećuje analitičar Nacionalne obavještajne službe SAD-a, David E. Martin koji kaže:

„Ovo je priča o kontroli stanovništva. Onima kojima je cilj učiniti ovu predivnu Zemlju na kojoj živimo ekskluzivnim igralištem za šačicu privilegiranih, problem je stanovništvo koje im stoji na putu. Nagonskom pristranosti pojedinci koji drže da su bolji od ostatka čovječanstva prigrabili su pravo nametati čovječanstvu uvjete njegova postojanja.“

Povijest je učiteljica života, pa je mudro usporediti današnje stanje s onim iz prošlosti i prisjetiti se kako je svaki totalitarizam nastao „za naše dobro.“ Međutim svaki otrov ima i svoj protuotrov, tako je nasuprot demagogiji potkopavanja ljudskosti ljudskoga bića – dijalog i retorika koja je imanentna čovjeku, a koja se odnosi na slobodu savjesti, slobodu izražavanja i odgovornost za poštivanje normi čovještva. Za razliku od propagandističke retorike podobnih i nepodobnih,  građanska retorika treba težiti promicanju suosjećanja, sprječavanju dehumanizacije i proširivanju okvira o tome tko su „naši“, a tko „njihovi“ težeći k tome da se takva umjetno stvorena podjela smanjuje, a opseg ljudskosti i empatije raste. Zauzimanje za ljudskost u bilo kojem vremenu, a osobito u vremenu u kojem se nepodobne smatra „ungezieferima“ nije jednostavno, međutim čovjeku želi li ostati čovjek – drugoga puta nema.