Karolina Vidović-Krišto: Ćorić je davno trebao dati ostavku

Vlada premijera Andreja Plenkovića prepuna je raznih afera i skandala koje su prouzrokovali njegovi ministri. Od nastanka Republike Hrvatske, ni jedna vlada se ne može “pohvaliti” brojem ministara koji su je napustili, na jedan ili drugi način, kao vlada aktualnog premijera.

Vrlo aktivna saborska zastupnica Karolina Vidović-Krišto, neumorno raskrinkava aktualnu vlast, iznoseći dokaze za mnoge afere, te se s pravom pita zašto kontroverzne osobe još sjede u vladi.

”Kada bismo primjenjivali standarde političke odgovornosti kakve je primijenila Austrija u slučaju Ibiza, ministar Ćorić je već davno trebao dati ostavku ili bi ga predsjednik Vlade Andrej Plenković morao razriješiti. Jedino čime se Vlada bavi je utjecaj na medije kako se istina ne bi saznala”, poručila je Karolina Vidović-Krišto u raspravi o povjerenju ministru Ćoriću.

Prenosimo vam u cijelosti izlaganje u Saboru, Karoline Vidović-Krišto.

Dame i gospodo,

Pitanje povjerenja ili nepovjerenja ministru Ćoriću je pitanje na kojemu će vladajuća većina pred hrvatskom i inozemnom javnošću pokazati svoje stvarne namjere kojim putem želi voditi Hrvatsku.

Prvi put bi bio put kajanja i zaokreta, te početka izgradnje pravednog društva temeljenog na vladavini prava, a drugi put je nastavak politike nepravde, nejednakosti, korupcije, beznađa i agonije.

Želim odmah u uvodu navesti jedan primjer koji se dogodio prije gotovo dvije godine u našem susjedstvu, u Republici Austriji, kada je otkrivena čuvena afera iz Ibize. Riječ je bila o tajno snimljenom razgovoru austrijskog Vicekancelara Strachea s navodnom ruskom poduzetnicom.

U tom razgovoru, koji se dogodio prije nego što je Strache bio Vicekancelar, govori se o možebitnom pogodovanju pri javnim natječajima, kako bi zauzvrat ta poduzetnica kupila pojedine medije u Austriji, koji bi onda bili benevolentni prema Stracheovoj političkoj opciji.

U subotu, kada je priča objavljena u njemačkom Spiegelu, Strache je odmah dao ostavku kako bi spasio koaliciju. Međutim, kancelar Kurz je, kako je rekao, zbog vjerodostojnosti vlade, raskinuo koaliciju, te su uslijedili novi izbori.

I upravo je ta odluka austrijskog kancelara odgovorno ponašanje prema svojoj naciji, kojim političari pokazuju poštovanje prema vlastitom pravnom poretku, i šalju pozitivne signale svojim građanima.

Sagledajmo sada činjenice ponašanja vlade Andreja Plenkovića kroz djelovanje jednog dijela Vlade, a to je kroz djelovanje ministra Tomislava Ćorića.

Krenimo redom. Afera Janaf.

Ono što je u javnosti do sada poznato u svezi afere Janaf je i izravna nadležnost ministra Ćorića, koji je u funkciji ministra energetike naslijedio Dragana Kovačevića na mjestu direktora Janafa, držao ga na toj funkciji i produžio mu mandat. Afera Dragana Kovačevića odnosi se na samo jedan natječaj za kojeg se Kovačevića sumnjiči da je primio mito.

Međutim, kad uzmemo imovinu g. Kovačevića, koliko je poznato 9 nekretnina, nevjerojatni iznosi na bankovnim računima, a kako smo vidjeli, i u crnim torbama, pa onda kad uzmemo rastrošnost na primjeru tog kluba u Slovenskoj, gdje je besplatno častio moćnike iz pravosuđa, politike, kulture i medija, onda se postavlja pitanje – jesu li svi natječaji bili namješteni i koja je uloga ministra Ćorića u toj aferi?

Koliko je novaca uopće pronevjereno u Janafu i otuđeno od hrvatskih građana ukoliko su se natječaji odvijali na korupcionaški način po modelu ovog javno poznatog slučaja?

Gospodin Ćorić je potvrdio da je osobno bio u tom klubu, i to sve skupa možemo nazvati skandalom broj jedan.

U tvrtkama veličine tvrtke Janaf postoje i nadzorni odbori, čija uloga je nadzirati poslovanje uprave, što će reći, sprječavati da se događa krađa i korupcija.

A predsjednica nadzornog odbora Janafa, koja je trebala nadzirati rad Uprave i Kovačevića, je izvjesna Biljana Bukić, koja je prema javno dostupnom životopisu svoju stručnost usavršavala u „općini Srbac“ u Republici srpskoj, te ne govori nijedan strani jezik. Afera Janaf se dogodila prije tri mjeseca, a gospođa je još uvijek predsjednica NO Janafa.

Gospođa je potpuno nedorasla funkciji što se vidi kroz životopis, a drugi problem je pitanje njezine osobne odgovornosti – je li ona namjerno propuštala nadzirati rad Uprave?

To je skandal broj dva.

Slijedeća afera je vjetroelektrana Krš-Pađene.

A evo činjenica u svezi vjetroelektrane Krš-Pađene. U vladinom odgovoru na zahtjev za interpelacijom doslovno piše: „4. kolovoza 2013. ishođena je i građevinska dozvola za prvu fazu projekta, (izgradnja pristupnih puteva, platoa, put do trafostanice za prvih 50 vjetroagregata), te izmjena i dopuna lokacijske dozvole od 16. prosinca 2013., koje su redefinirale faznost projekta.“

To znači, postojala je građevinska dozvola za 110 mW. Usto, iz lingvističke akrobacije vladinog obrazloženja uopće nije jasno je li postojala građevinska dozvola, ili je to bila samo građevinska dozvola za pristupne puteve i trafostanicu. Ali, spominjanje lokacijske dozvole daje naslutiti da se ugovor s HROTE-om potpisao u potpunosti protuzakonito, jer je zakonom o obnovljivim izvorima energije propisana procedura po kojoj HROTE potpisuje ugovor tek kada je građevinska dozvola pravomoćna, kada je rješenje HERE pravomoćno, te kada je ugovor s HOPS-om na snazi.

Unatoč navedenim činjenicama, 30. i 31. prosinca 2013. potpisana su tri ugovora s tvrtkom C.E.M.P. ukupne snage 142 mW.

U ovom slučaju nema dvojbe, Vlada sama potvrđuje korupciju i ovdje je kriminalno pogodovanje u potpunosti dokumentirano. Ministar Ćorić je C.E.M.P.u pogodovao ukidajući rješenje svog prethodnika ministra Dobrovića i pogodovao mu je jer nije inicirao kod HERE i HROTE-a da se ugovor raskine. Što se tiče kredita HBOR-a ne znamo je li i tu sudjelovao, ili to ide isključivo na adresu predsjednika Vlade Plenkovića i ministra financija Marića, ali je nedvojbeno da Vlada Andreja Plenkovića preko ministra Ćorića i ministra Marića posluje s čovjekom koji bježi od hrvatskog zakona i štiti ga, te svojim postupcima nanosi štetu hrvatskim poreznim obveznicima u visini od 2 milijarde i 200 milijuna kuna.

To je skandal broj tri.

Slijedi skandal broj 4: Slučaj INA-MOL. Hrvatska je izgubila arbitražu protiv MOL-a u Ženevi 2016. godina kada Ćorić još nije ministar. Međutim, Andrej Plenković na Badnjak 2016. najavljuje kako će Hrvatska otkupiti udio MOL-a u INI. Ovdje se ne ću zadržavati na apsurdnosti da kupac naručuje savjetnika da procjeni vrijednost jer znamo da tržište funkcionira na temelju ponude i potražnje. Ovdje je pitanje pregovaranja a ne procjenjivanja. No, ministru Ćoriću je trebalo dvije i pol godine da odabere savjetnika. Po toj brzini otkup MOL-ovog udjela u INI bi se mogao dogoditi za dvadesetak godina kada fosilna goriva budu zakonom zabranjena zbog zaštite okoliša.

No, nakon gubitka arbitraže Plenković i Ćorić su uložili žalbu na odluku arbitrarnog suda koju su svi u startu ocijenili apsurdnom, i koja je Hrvatskoj, naravno, odbijena. Ovdje se postavlja pitanje financijske štete, koja je tim besmislenim postupcima hrvatskim građanima nanesena.

Međutim, postoji druga arbitraža, i to ona u Washingtonu, zbog koje bi hrvatska država, tj., hrvatski građani, mogli platiti 4 i pol milijardi kuna.
I tu se postavlja pitanje – što radi taj ministar? Čime se on bavi? Svaki ministar je odgovoran za svoj resor bez obzira na to tko su bili njegovi prethodnici, dužan je voditi brigu i smanjivati možebitnu štetu u svom resoru, te tražiti moguća rješenja.

U slučaju INE vidimo da nema nikakvih Ćorićevih pro-aktivnih djelovanja kako bi smanjio štetu za Hrvatsku, ali ima razbacivanja državnog novca.

Pogledajmo i druge segmente njegove odgovornosti.

Investicijski menadžer, koji vodi jedan fond sa sjedištem u Munchenu, mi je nedavno rekao da kada traži interaktivnu kartu vjetroparkova u Hrvatskoj, otvori mu se stranica iz 2011. godine, koja je potpuno neuporabljiva. Ovo može nekome zvučati benigno, ali je to itekako bitno.

Ministre Ćoriću, posjećujete li ikada web-stranicu svog ministrastva? Tko uređuje tu stranicu? Jeste li svjesni da u današnjem digitalnom vremenu takva šlampavost može biti ključni razlog da investicija primjerice od 100 milijuna eura ne dođe u Hrvatsku, već ode u Slovačku?

Ili, pogledajmo Vaš resorni segment okoliša. U Zagrebu postoji odlagalište Jakuševac. Već ste 4 godine ministar. Što ste napravili? Hrvatski glavni grad 2020. godine ima najprimitivniji oblik zbrinjavanja otpada – to jest, uopće ga nema.

Nama leže milijarde u europskim fondovima za projekte zaštite okoliša, ali projekte treba imati! I tu se ne možete izvlačiti na lokalnu razinu, jer Vi imate parlamentarnu većinu, i ako Vaš koalicijski partner, simbol korupcije u Hrvatskoj Milan Bandić, nije u stanju organizirati zbrinjavanje otpada na zdravim ekološkim i ekonomskim principima, onda ste dužni pro-aktivno kroz Hrvatski sabor taj problem riješiti.

Dame i gospodo, kada bismo primjenjivali standarde političke odgovornosti kao što ih je primijenila Austrija u slučaju Ibiza, s obzirom na sve argumente koje sam iznijela, ministar Ćorić je već odavno trebao sam podnijeti ostavku ili ga je predsjednik Vlade morao razriješiti. Nažalost Plenković nema namjeru primjenjivati europske standarde u Hrvatskoj, slučaj ministra Ćorića je krunski dokaz.

Vladavina prava nije dobra volja – već obveza, i nema alternative!

Jedino čime se Vlada Andreja Plenkovića bavi jest utjecaj na medije, kako se istina ne bi saznala, jer je ta istina o djelovanju Vlade i njezinih struktura prema hrvatskim građanima pogubna.

Osim kršenja zakona i korupcije, Valda Andreja Plenkovića se ističe i po nepotizmu. Od sramotnog Ćorićevog kršenja zakona i nepoštivanja sudske odluke u slučaju Ljiljane Zmijanović, pa sve do nedavnog imenovanja rođaka Andreja Plenkovića za ravnatelja bolnice Dubrava. A kako čujemo, predsjednik i premijer su dogovorili i zbrinjavanje vlastitih kumova na prekjučerašnjoj sjednici, po kojemu će Plenkovićev kum Igor Pokaz dobiti još jedan mandat veleposlanika, a Milanovićev kum Joško Klisović dobit će također veleposlaničko mjesto. Da ne bi bilo zabune, sva upravo navedena gospoda su iz obitelji komunističkih moćnika iz vremena bivše Jugoslavije. To je činjenica, gospodine Plenkoviću, a ne govor mržnje. Jer istina nema ideološku boju, ona je samo istina.

Nepotizam razara sustav, on demotivira rad i poštenje. Jer, zašto bi se netko trudio pošteno raditi i školovati se kada svejedno ne može napredovati ukoliko nema rodbinske veze u sustavu. Zato je nepotizam kao i korupcija zlo!

Kad bi hrvatska vlada poštivala europske političke standarde, onda ovaj razmjer zlouporabe i korupcije uopće ne bi bio moguć, a kad bi se, pak, pojedinačne afere razotkrivale i rasvjetljavale, tada bi se štitili zakonitost i interesi građana.

Rezultat te vaše politike jest siromaštvo hrvatskih građana, blokada 300 tisuća naših stanovnika te 26. mjesto po kupovnoj moći od 27 članica Europske unije.

Braniti neobranjivo je kao što nas život uči – Pirova pobjeda. Nikada ne završi dobrim. Ne znam jeste li svjesni razmjera štete koju nanosite hrvatskoj naciji i državi?

Ali kao što znate, kad-tad dođe vrijeme polaganja računa.

25. studenog 2020., povjerenje Ćoriću, Sabor