Orwellovskoj praksi britanske policije, koja sebi daje za pravo sumnjičiti djecu za navodne zločine iz mržnje samo zbog toga što su izrazila svoje mišljenje, mora doći kraj

Jasno je da je ozbiljno pošlo po zlu u ovoj zemlji, kada je policija uvela u službeni zapisnik 14-godišnju djevojčicu zbog njezine izjave koju je obznanila pred razredom.

Djevojčica, poznata samo kao gospođica B, postala je meta policijskog zanimanja jer je, s milijunima drugih ljudi, zauzela stav da se spol razlikuje od rodnog identiteta. U vrijeme kada je ispitivanje transrodne ideologije, kao i izražavanje mišljenja o rodovima i spolu nešto što se sve više zabranjuje, stavovi poput ovih gospođice B prečesto se osuđuju kao izražavanje mržnje.

Gospođica B, koja je nagovijestila da se “boji otvorenog govora o transrodnim pitanjima,” sa svojim roditeljima, traži pravni lijek i želi osporiti odluku policije koja tvrdi da se njezin komentar klasificira kao incident mržnje, koji nije izazvao zločin. U pismu njezinih odvjetnika Kolegiju za policiju navodi se da je gospođica B “zabrinuta zbog mogućnosti da policijski dosje potencijalno uključuje detalje razgovora koje je vodila u školi” i strahuje da će “ovaj zapis utjecati na njezine buduće mogućnosti u pogledu karijere.”

Ono što je potpuno apsurdno u vezi s ovom situacijom u kojoj se nalazi gospođica B jest to što ona niti je demonstrirala niti je imala namjeru pokazati neprijateljstvo prema bilo kome, bez obzira na spol. U stvari, čak ni policija nije tvrdila da je gospođica B nekoga povrijedila. Nije učinila niti rekla išta što se može kvalificirati kao uvreda niti jednoj osobi. Točnije, u postupku koji se vodi protiv nje nema takoreći žrtve, no policija je i dalje uključena u sve ovo.

Prema postojećim policijskim smjernicama o mržnji, ne trebate učiniti ništa što ni izdaleka izgleda kao prekršaj da bi vas se okarakteriziralo kao prekršitelja zakona. Prema ovim smjernicama, službenici bi trebali napraviti evidenciju o incidentu počinjenom iz mržnje, koji nije uključivao prekršaj”, ako žrtva ili bilo koja druga osoba shvati da je incident u cijelosti ili djelomično motiviran neprijateljstvom, čak i ako je na njega upućen partner.” U ovom je slučaju očito da je policija ili netko drugi, smatrao da je komentar gospođice B motiviran neprijateljstvom.

Ono što je uistinu bizarno u vezi s ovim smjernicama jest to da one daju moć policiji da evidentira ne samo kaznena nego i ona djela koja se ne klasificiraju kao kaznena ili prekršaji. Orwellovski koncept incidenta iz mržnje koji nisu zločin izum je pravnog sustava koji se probudio.

Incident mržnje bez zločina može biti bilo koji događaj kojeg netko smatra motiviranim neprijateljstvom prema takozvanoj zaštićenoj jedinki ili skupini ljudi. ‘Percipirano’ znači da je u očima promatrača. Kao što Operativne smjernice ističu: „Žrtva ne mora opravdavati niti dokazivati svoje uvjerenje, a policajci ili osoblje ne bi smjeli izravno osporavati tu percepciju. Dokazi o neprijateljstvu nisu potrebni da bi se incident ili zločin evidentirao kao zločin iz mržnje ili kao incident iz mržnje.“

Ovo je opasan teritorij: ne moraju postojati dokazi o mržnji zbog incidenta da bi on bio registriran u policijskim evidencijama o zločinima počinjenima iz mržnje. Ovdje se radi o počinjenim zločinima za koje ne postoji dokaz!

Sve što je potrebno da bi se nešto okarakteriziralo kao incident počinjen iz mržnje, bez zločina jest prijava policiji! U slučaju prijave, policija odmah tu osobu evidentira kao osobu koja je počinila incident iz mržnje bez zločina. Glavni motiv snimanja izjave nekoga poput gospođice B jest učenje lekcije i zabraniti iznošenje mišljenja onih, čija se mišljenja razlikuju od mainstream stavova vezanih uz rod i spol.

U trenutnoj eri, registar zabilježenih nekriminalnih incidenata mržnje igra važnu ulogu u cenzorskom alatu. To je registar disidenata, osmišljen kako bi zaustavio slobodu govora.

Glavni razlog zašto je koncept zločina iz mržnje načelno pogrešan, jer usredotočenjem na osjećaje mržnje pravni se sustav lišava objektivnosti. Značenje izraza osjećaja, u ovom slučaju mržnje, u oku je promatrača. Zbog toga policijske smjernice tvrde da ono što zločin čini mržnjom jest način na koji se on doživljava.

Prema postojećem zakonu, nije važno što ste namjeravali komunicirati, važno je kako je netko drugi protumačio vaše namjere. Dovoljno je da policajac zamisli da je izjava 14-godišnjeg djeteta mogla biti motivirana neprijateljstvom, da bi se mogla označiti kao incident nastao iz mržnje. Iako je incident u osnovi izmišljen, dijete je kažnjeno.

U ovom slučaju postoji samo jedna žrtva i to je gospođica B.

U našem cenzuriranom svijetu bilježenje incidenata iz mržnje koji nisu zločini postalo je industrija rasta. Tijekom posljednjih pet godina policija je zabilježila 120.000 slučajeva ili incidenata mržnje. Očito je da kontrola govora ima prednost nad rješavanjem stvarnih prijetnji zakonu i redu.