Rusija želi da postane lider u tehnologiji vodonika

Rusko mineralno i energetsko bogatstvo dalo joj je drugu šansu u globalnim poslovima nakon hladnog rata i raspada Sovjetskog Saveza.

Izvoz nafte i gasa obezbjedio je neophodan prihod za obnovu zemlje i vršenje uticaja u inostranstvu. Tranzicija energije je „Damoklov mač“ koji visi nad ruskom industrijom fosilnih goriva. Moskva, stoga, ranim ulaganjima u vodonične tehnologije pokušava da pronađe novu svrhu za svoju energetsku industriju.

Rusko ministarstvo energetike radi na strategiji za vodonik u saradnji sa stranim partnerima u Japanu i Njemačkoj. Alati za ovu transformaciju su energetski titani zemlje Rosatom, Novatek i Gazprom. Svaka od ovih kompanija, uz podršku Moskve, istražuje različite tehnologije za proizvodnju i izvoz vodonika.

Prema zamjeniku premijera Aleksandru Novaku, „stručnjaci kažu da vodonik može činiti 7 do 25 procenata globalnog energetskog bilansa do 2050. godine, čim se riješe pitanja visokih proizvodnih troškova i izazova vezanih za transport“.

Da bi razvila sektor vodonika, Rusija namjerava da iskoristi sredstva koja već poseduje, kao što su najveće svjetske rezerve prirodnog gasa, snažna nuklearna stručnost i visokoklasna postrojenja za istraživanje energije. Mješavina energije u zemlji odraz je trenutnog stanja stvari.

Rusija ima jednu od najvećih flota nuklearnih elektrana na svijetu koju gradi i kojom upravlja državni Rosatom. Značajan portfolio porudžbina za nova postrojenja u zemlji i inostranstvu podsticaj je za razvoj i poboljšanje postojećih tehnologija. Stoga se na nuklearnu energiju gleda kao na sredstvo koje bi se kroz proces elektrolize moglo iskoristiti za proizvodnju “žutog” vodonika.

Ruski i japanski zvaničnici i predstavnici njihovih industrija već razgovaraju o mogućnostima saradnje. S tim u vezi, Rosatom i japanska kompanija Kawasaki Heavy Industries namjeravaju da izvezu prvu pošiljku do 2024. Japanci namjeravaju da prošire svoje znanje o industriji i da se nadograde na iskustvu uvoza vodonika iz svog preduzeća u Australiji koje će započeti sa radom 2021. godine.

Štaviše, Novatek, najveći ruski nezavisni proizvođač gasa, već traži nove mogućnosti da dopuni svoje aktivnosti na LNG. Prema riječima izvršnog direktora Leonida Mikhelsona, kompanija planira da na poluostrvu Jamal izgradi postrojenja za reformisanje pare i metana kako bi proizvodila vodonik. Dodatni projekti za hvatanje i skladištenje ugljenika biće potrebni za proizvodnju takozvanog „plavog“ vodonika i ispunjavanja potrebnih standarda. Mikhelson očekuje da će vodonik predstavljati „primjetan udio u globalnoj potrošnji energije između 30 i 40 godina od danas“.

Međutim, ruski neosporni šampion u gasu Gazprom ide drugim putem. Kompanija već upravlja opsežnom cjevovodnom infrastrukturom do Evrope i proširuje kapacitete do Kine. Zbog životnog vijeka cjevovoda, vodonik bi mogao da se koristi za produženje rada i nakon ukidanja prirodnog gasa. Prije nego što se može pumpati čisti vodonik, miješanje je dobra alternativa za smanjenje emisije ugljenika i ispunjavanje zahtjeva kupaca.

Međutim, tehnologija koju Gasprom istražuje je proces koji se naziva metanska piroliza. Za ovu tehniku prirodni gas se i dalje koristi kao polazna tačka procesa, ali se nusproizvod razlikuje od reforme metana. Korištenjem toplote molekuli prirodnog gasa se razlažu na vodonik i ugljenik koji nije gasovit, već čvrst. Ugljenik se tada može koristiti za druge industrijske procese i povećati vrijednost procesa.

I na kraju, iako obnovljivi izvori nisu veliki dio ruske energetske kombinacije i vlada nije najavila ambiciozne planove, u zemlji postoji svijetla budućnost vjetra. Posebno su priobalni regioni na sjeverozapadu izuzetno pogodni za „zelenu“ proizvodnju vodonika elektrolizom. Postojeći cjevovodi za prirodni gas mogli bi se ponovo koristiti za pumpanje vodonika do potrošača.

Uprkos potencijalu i namjerama da postane izvoznik vodonika, put je jako dug. Rusija je jedna od država koja je najozbiljnije pogođena energetskom tranzicijom zbog svog velikog izvoza fosilnih goriva. Moskva shvata, dakle, da trenutni modus operandi nije održiv. Trenutni planovi za vodonik su imperativ za diverzifikaciju ekonomije i razvoj novih industrija.