Na polovici zime, usprkos Covidu, smrtnost u svijetu podjednaka je onoj iz prošle zime

Iako je broj smrtnih slučajeva koji se pripisuju virusu u Velikoj Britaniji veći nego što su ikada prije bili, sveukupno broj smrtnih slučajeva ne prelazi prosječan postotak kakav se bilježi u hladnim mjesecima. Kada će glavni mediji o ovome početi izvještavati?

Nedavni članak u Telegraphu jedan je od prvih koji čak sugerira izazov službenom narativu o koronavirusu. Ovih dana taj narativ tvrdi da je ”drugi val” zapravo smrtonosniji od prvog. (U posljednje vrijeme neki ogranci ”kovidijanaca” tvrde da se zapravo radi o “trećem valu”, ali još uvijek nema jedinstvenog svjetonazorao tome.)

Osnovno obrazloženje članka je zvučno, bez obzira na to što članak ”kasni”. Naime, u članku stoji kako je tužno to što mediji svakodnevno svečano prenose najnovije podatke o smrtnim slučajevima vezanim za Covid. Izdvajanje ove brojke u izolaciji rezultira raznoraznim grafikonima, koji pokazuju da se zaista nalazimo u drugoj fazi koronavirusa. Ali, kao i svaka statistika, brojevi dnevnih smrtnih slučajeva su besmisleni bez konteksta, a glavni mediji rijetko kada pružaju kontekst.

Oni ne daju kontekst, jer, ako bi dali, javnost bi mogla vidjeti jedan sasvim drugačiji grafikon. Drugi grafikon pokazuje skok u smrtnosti tijekom proljetnih mjeseci, plus zaključavanja. No u i nakon ljetnih mjeseci ne vidimo…ništa. Ukupna smrtnost od tada, čak i tijekom ove zime, kreće se oko petogodišnjeg prosjeka. A sveukupna smrtnost, kao što sam više puta naglasio, jedini je pravi način da znate jeste li u pandemiji ili ne; sve ostale brojke lako je izmijeniti.

Nešto ”ne štima”

Zbog čega svi ti silni podaci koje čitamo o ”preminulima od posljedica Covida-19” toliko ”ne štimaju”? Uz to, zbog čega Covid ne ubija tolike tisuće ljudi, kao što ih je ubijao u proljeće? Čak i ako su svi suvišni smrtni slučajevi pripisani koronavirusu, a nijedan slučaj ne pripišemo posljedicama mjera zaključavanja, izgleda da su postotci preminulih u granicama normalnog i u prosjeku. Zasigurno su se do sada već počeli bilježiti nepotrebni smrtni slučajevi uzrokovani neliječenim rakom, bolestima srca, depresijom i tako dalje.

Jedan od razloga zašto koronavirus možda ove godine ne ubija tako divljački jest taj jer eto, ovo nije prva zima. Zapamtite: zove se Covid-19, što znači da je bolest nastala 2019. godine. Naravno, službena verzija povijesti kaže da virus nikada nije dospio u zapadnu civilizaciju do proljeća 2020. godine, ali dokazi za ovu tvrdnju temelje se na sumnjivoj lančanoj reakciji polimeraze (PCR) ispitivanja i snažnog odbacivanje zdravog razuma. (Usput, koliko ljudi poznajete, a da su prošle zime imali teške simptome slične upali pluća?)

No, glavni razlog razlike je očit: masovno PCR testiranje. Prema trenutnom režimu (jer u ovome što se događa ne može se primijeniti riječ ”znanost”), “Covid smrt” pripisuje se svakome tko je umro unutar 28 dana otkako je bio pozitivno testiran na Covid-19. Kad testirate sve bolničke pacijente, kao što to čini Velika Britanija, ispostavit će se da su neki od njih pozitivni; koliko ovisi u velikoj mjeri o načinu na koji radite testove. I što više testova napravite, više ”Covid smrti” ćete stvoriti. To je tako jednostavno. O tome je dr. Mike Yeadon opširno pisao, gdje on PCR naziva lažno pozitivnom pseudo-epidemijom.

Prekasna reakcija

U neko bi drugo vrijeme bilo šokantno to što bi toliko vremena trebalo proći prije nego što se znanstveni urednik novina iz glavnih medija zapita kako to da, s obzirom na novu pandemiju koja ubija sve uokolo, postotak smrtnosti u svijetu ostaje u granicama prosjeka. No bolje ikada nego nikada, ali nemojte to shvatiti kao znak da pojačanje dolazi. Čak se i iz tog članka jasno vidi da se njegov autor zakleo na vjernost Covid-19 propagandi, gdje piše da su ”teške mjere zaključavanja bile potrebne kako bi se ograničilo širenje pandemije.”

Većina ljudi ne dolazi do podataka istraživanjem državnih statistika na internetskim stranicama, koje su stvorene da vas u dobivanju preciznih i točnih informacija ometu. No, nekada je postojala riječ za nekoga tko je plaćen za taj posao, za otkrivanje i pronalaženje pouzdanih informacija. Oh, da; te smo ljude nazivali ”novinarima”. Čini se da ih ovih dana nema puno, čak ni u Telegraphu.