Kako bi se mogao promijeniti odnos snaga u Siriji pod Bidenovom administracijom?

Povratak jastrebova bliskoistočnog doba iz Obamine ere u novoj Bidenovoj administraciji predstavlja opasnost za Siriju, primjećuje Ghassan Kadi, politički analitičar sirijskog porijekla, dodajući da u regionu za Washington nije ostalo mnogo manevarskog prostora.

Damask je 20. januara poslao svoju prvu poruku novoizabranom američkom predsjedniku Joeu Bidenu. Obraćajući se na virtuelnom zasjedanju Savjeta bezbjednosti UN, sirijski stalni predstavnik pri Ujedinjenim nacijama Bashar al-Jaafari pozvao je Bijelu kuću da „zaustavi činove agresije i okupacije“, povuče američke trupe iz regiona i zaustavi svaki pokušaj „ugrožavanja suvereniteta Sirije , jedinstvo i teritorijalni integritet “.

Trumpovo povlačenje iz Sirije preokrenuto

Da bi se procijenio trenutni odnos snaga u Sirijskoj Arapskoj Republici, potrebno je pogledati gdje se nalazi svaki glavni igrač, prema Ghassanu Kadiju, stručnjaku za Bliski Istok i političkom analitičaru sirijskog porijekla. Pozivajući se na sirijsku vladu, Rusiju, Iran, Tursku i američku koaliciju, on kaže:

„Što se tiče vojnih snaga, nesumnjivo je po mom mišljenju da Damask i Rusija imaju prednost sada i u doglednoj budućnosti“.
Zvanični spoljnopolitički program nove administracije ne predviđa povlačenje američkih trupa iz regiona u skorije vrijeme. Upravo suprotno, obećava da će:

• „ponovo se obavezati da će ostati sa civilnim društvom i prodemokratskim partnerima na terenu“;

• „osigurati da SAD predvodi globalnu koaliciju u porazu ISIS-a i iskoristiti ono što SAD imaju u regionu kako bi pomogli u oblikovanju političkog rješenja kako bi više Sirijaca imalo glas“;

• „pritisnuti sve aktere da slijede politička rješenja“, kao i „ponovo angažovati Sjedinjene Države da vode u humanitarnim pitanjima“.

Uoči Bidenove inauguracije, američki konvoj od 60 vozila, uključujući kamione natovarene oružjem, ušao je iz Iraka u sirijsku provinciju Hasakah, izvijestili su Syria Times 13. januara pozivajući se na lokalne izvore u gradu Al-Swedeyeh.

Čak i ako Biden postavi više čizama na sirijsko tlo, neće doći do značajne promjene u odnosu snaga, smatra Kadi, koji vjeruje da će Washington morati da se ponovo uključi u dijalog sa Rusijom i Turskom da bi nastavio sa svojom Srednjeistočnom agendom. Petogodišnje operacije Moskve u Siriji, kao i partnerstvo sa Ankarom i Teheranom, znatno su promijenili status quo regiona od početka desetogodišnjeg rata, smatra on.

Da li će Biden riješiti američko-tursko razilaženje?

Međutim, ako Bidenova administracija uspije da popravi odnose sa Turskom i posvađa Moskvu i Ankaru to će promijeniti situaciju na terenu, smatra Kadi.

„Mekši američki stav prema Turskoj značio bi turskom predsjedniku Erdoganu da ga Amerika podržava protiv Kurda, a Erdogan je i prije toga Trumpu i Obami jasno stavio do znanja da ste ili na njegovoj strani ili sa Kurdima“, primjećuje politički analitičar.

Prema ovom scenariju, Ankara bi takođe očekivala da će Washington ukinuti decembarske sankcije zbog turske akvizicije sistema protivraketne odbrane S-400 ruske proizvodnje, kao i povratak Turske, između ostalog, u program Lockheed Martin F-35. Ipak, čini se da to nije slučaj, jer je Anthony Blinken – bivši visoki Obamin zvaničnik i Bidenov novi državni sekretar – rekao senatskom Odboru za spoljne odnose 19. januara da će novi kabinet zadržati ograničenja za Tursku i nije isključio da će biti proširena u budućnosti. Slično tome, malo je vjerovatno da će Bidenova administracija povući podršku Sirijskim demokratskim snagama (SDF) kojima dominiraju Kurdi, s obzirom na to da je Blinken odavno glasan zagovornik naoružavanja kurdskih milicija.

Postoje i drugi znakovi koji ukazuju da bi američko-turske tenzije mogle još više eskalirati pod novom upravom. Biden je u januaru 2020. godine nazvao Erdogana „autokratom“ i sugerisao da bi SAD mogle da podrže turske lidere opozicije „da mogu da preuzmu i pobjede Erdogana“. „Ne pučem, već izbornim procesom“, precizirao je tadašnji predsjednički kandidat. Turska je ovu opasku naknadno proglasila „intervencionističkom“.

Washington i Teheran

Bidenov plan za povratak iranskom nuklearnom sporazumu, međutim, mogao bi imati pozitivan uticaj na situaciju u Siriji, prema Kadiju.

„Ako Biden ublaži tenzije s Iranom, onda bi to moglo imati pozitivan efekat na njegov odnos i sa Rusijom i sa Sirijom i možda ublažiti sankcije“, sugeriše bliskoistočni ekspert. „S druge strane, ovo će uznemiriti Izrael i eventualno Tursku ukoliko Iran ne bude spreman da uzvrati povlačenjem iz sirijskih poslova, a takođe ukoliko Biden istovremeno ne postigne dogovor sa Erdoganom koji će ovoga umiriti“.

Teheran poziva Bijelu kuću da obnovi Zajednički sveobuhvatni plan akcije iz 2015. godine (JCPOA). Prema iranskom ministru spoljnih poslova Mohamadu Javadu Zarifu, Washington „može početi uklanjanjem svih sankcija nametnutih od trenutka kada je Trump stupio na dužnost i nastojati da se ponovo pridruži i pridržava nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, a da ne mijenja mukotrpno dogovorene uslove“.

Sa svoje strane, Bidenova administracija je jasno stavila do znanja da su SAD „daleko“ od oživljavanja sporazuma i da će mu prethoditi konsultacije sa Izraelom i zalivskim monarhijama. Pored toga, Washington planira da u predstojeće razgovore uključi iranski balistički program, čemu se Teheran oštro protivi.

Islamska republika je od 2019. godine postepeno obustavila usaglašenost sa ograničenjima nuklearnog sporazuma kao odgovor na jednostrano povlačenje Donalda Trumpa iz sporazuma u maju 2018. godine.

Sirija, Izrael i države Zaliva

Kada su u pitanju drugi regionalni igrači, uključujući Izrael i države Zaliva, Kadi ne vidi da će u bliskoj budućnosti udvostručiti pritisak na Damask. Iako jevrejska država nastavlja da napada navodne iranske vojne položaje u regionu, politički analitičar ne isključuje nekakvu mirovnu pogodbu između Damaska i Izraela, sličnu Abrahamovom sporazumu, u dalekoj budućnosti.

„Realno, Sirija se odavno udaljila od koncepta ‘punog oslobađanja Palestine’ i ‘iskorjenjivanja Izraela’“, kaže politički analitičar, sugerišući da su povratak okupiranih Golanskih visoravni u Siriju i povratak Zapadne Obale Palestincima glavni ciljevi Sirije. „U septembru 2020. godine, visoki sirijski državnik Mehdi Dakhl-Allah jasno je rekao da je mirovni sporazum između Sirije i Izraela bliži nego što bilo ko misli“, primjećuje Kadi.

Kada je riječ o arapskim državama Perzijskog zaliva, politički analitičar sugeriše da bi one potencijalno mogle da se pridruže naporima Damaska za obnovu. Međutim, prema njegovom mišljenju, mnogo stvari stoji na ivici s pojavom spoljnopolitičkih operativaca iz Obamine ere.

Ipak, on vjeruje da će Rusija i dalje igrati ulogu moćnog brokera koji će spriječiti region da klizne u haos.

„Otkad su ruske trupe ušle u Siriju, govorim da je predsjednik Putin imao na umu sveobuhvatan mirovni plan koji dovodi sve strane za pregovarački sto; i to zato što je Rusija jedina velika sila koja je u relativno dobrim odnosima sa svim umiješanim stranama“, zaključuje Kadi.