Zašto se nacije koje nameću Covid zaključavanje nazivaju demokratskim, a one koje ostavljaju slobodu građanima nazivaju autoritarnim?

Svijet je naopak ako su nacije koje milione ljudi stavljaju u kućni pritvor svrstane među najslobodnije zemlje svijeta – pa ipak, upravo to tvrdi najnovije istraživanje časopisa Economist.

Hej, ljudi svijeta. Da li i dalje živite u slobodnoj zemlji? Možda je to teško odrediti danas, s obzirom na sva ograničenja koja su uvedena u vaš svakodnevni život tokom protekle godine i koja u mnogim slučajevima tek treba da se povuku. Da bi vam pomogao, prestižni magazin Economist preuzeo je na sebe obavještenje da li ste u stvari slobodni ili ne.

Logično, pomislili biste da bi više ograničenja uvedenih u ime pandemije značilo niži rezultat građanskih sloboda. Ali Economist na samom početku jasno iznosi svoj stav o zaključavanju: „To što je tok pandemije pokazao skepticima da griješe ne znači da im je trebalo biti onemogućeno da izraze svoje stavove, ma koliko se neki pokazali pogrešnim.“

The Economist je zanemario iznošenje bilo kakvih dokaza koji podržavaju ideju da su stroge alternative zaključavanja najbolja opcija za slobodu, demokratiju i ekonomiju (ili čak kao najbolji način za suzbijanje pandemije). Umjesto toga, samo zauzima stav da države zaista nisu imale izbora da li da zaključaju dok su to apsolutno imale. Tada se hvali pojmom slobode govora tvrdeći da su ti protivnici zaključavanja trebali imati bar mogućnost da govore. Nije čak Economist dao primjer slobode govora dajući skepticima zaključavanja naslovnu stranu svog časopisa da iznesu mišljenje, zar ne? Možda bi mogao prvo da odgovori na to pitanje prije nego što upre prstom u druge.

Stručnjaci studije odlučili su da Francusku vrate sa statusa „pune demokratije“ u status „manjkave demokratije“, „zbog ograničenja slobode kretanja, uključujući višestruko zaključavanje i, nedavno, rani nacionalni policijski čas“. Doduše, francuska nacionalna blokada od sredine marta do sredine maja 2020. godine, tokom koje je ljudima bilo dozvoljeno da izlaze samo jedan sat dnevno uz odobrenje vlade, bila je brutalno autoritarna i šokantan udarac za građanske slobode. Ali od tada, sa izuzetkom trenutnog policijskog časa od 18:00, koji je na snazi od Nove godine, ograničenja su minimalna – makar i samo zato što postoji niz autorizacija koje svaka osoba treba da ispuni na svom pametnom telefonu, više puta dnevno , ako je potrebno, da opravdaju vlasti zašto su vani.

A to ako naiđu na bilo kakve vlasti – sretno u pokušaju da bilo gdje nađete policiju koja bi se i potrudila da provjeri vaše papire ako ste noću na ulici. Dakle, na papiru francuske mjere djeluju restriktivno, ali u praksi su mnogo manje impozantne od mjera drugih zemalja koje ti isti stručnjaci očigledno smatraju svetionicima demokratije i slobode.

Čak je i Izrael, sa skoro identičnim indeksom demokratije u odnosu na Francusku, bio podvrgnut strogim i dugotrajnim blokadama koje nemaju apsolutno nikakve sličnosti sa onima u Francuskoj. Poređenje sloboda u Izraelu sa onim koje su u Francuskoj trenutno je apsurdno – i postavlja pitanje da li su anketirani stručnjaci iskusili realnost bilo koje zemlje na terenu.

I zašto su Novi Zeland, Australija i Ujedinjeno Kraljevstvo, koji su u praksi iskusili mnogo više ograničenja, i to mnogo duže od Francuske, još uvijek rangirani kao „pune demokratije“ u svjetlu njihovih drakonskih prodora Covida-19? U Francuskoj, gledajući preko bare drage britanske rođake, prva misao je: „Jao, jadni prosjaci ne mogu ni da popune svoje obrasce za autorizaciju na svojim telefonima da bi sebi dali dozvolu da izađu napolje kad god žele.“ A druga misao je da izgleda čak kao da su policajci na ulicama gdje sprovode zaključavanje – za razliku od Francuske, gdje ih u rijetkim prilikama sretnete, oni se samo nasmiju, kažu „Bonsoir“ i ostave vas na miru.

Imajući izbor trenutno, izabrali bi francusku „manjkavu demokratiju“ nad očiglednim blistavim svjetionikom demokratije u Britaniji, gdje su svi već nedjeljama u kućnom pritvoru.

I u čemu je stvar sa ruskim „autoritarnim“ etiketiranjem sa rangom između Etiopije i Nigera? Neke od ranije citiranih „punih demokratija“ mogle bi pročitati stranicu iz ruske knjige o tome kako uravnotežiti osnovnu slobodu kretanja sa upravljanjem pandemijom. Istovremeno dok zapadni mediji vrijeđaju Rusiju zbog „autoritarnosti“, oni takođe kritikuju Moskvu zbog toga što nije nametnula dovoljno ograničenja ruskom narodu. U junu prošle godine, dok je ostatak svijeta bio u punoj histeriji zaključavanja, BBC je pitao: „Da li je Putinovo opuštanje ograničenja radi političke koristi?“

Hej, ne znam, ali možda je samo razmišljao o zaključavanju ljudi u njihove domove i slijepom kopiranju plana pandemije koji su diktirale najslavnije demokratije prema The Economist?