Svojedobno je Nadan Vidošević (izložen kritikama da je stan u Zagrebu koji je kupio po povlaštenoj cijeni za nekoliko tisuća tadašnjih maraka, prodao za preko sto tisuća eura) izjavio da je to njegovo pravo za koje su se izborili njegovi preci u NOB-a.
Vidošević nije nikakav pojedinac s tim apsurdnim i grotesknim opravdavanjem svog nemorala, dapače, on je ogledni primjerak člana povlaštene grupe koja vlada u hrvatskom društvu. Ta elita samoj sebi tepa kako su lijevih političkih nazora i antifašisti. Međutim, normalan čovjek si postavlja pitanje – kakve veze ima lijevo ili desna ako zlorabiš svoj položaj i drugima ukradeš sto tisuća eura. Jer, kad Vidošević otkupi od države jeftino stan, a proda ga skupa, u toj transakciji Vidošević zaradi sto tisuća eura koji nedostaju u državnoj blagajni.
Zato što raznorazni Vidoševići neumjesno zarađuju na onome što im ne pripada, zato medicinska sestra u Puli ili Slavonskom brodu mjesečno zaradi tisuću ili više kuna manje. I doista si postavlja pitanje – što je to lijevo politički, i što je to desno politički? Zašto se u Hrvatskoj toliko govori o Drugom svjetskom ratu, ali se ne govori o komunističkoj diktaturi? Ima li u Hrvatskoj uopće ideoloških podjela na lijevo i desno, ili je sve to samo veliki igrokaz za birače s manipulativnim ciljem zadržavanja pozicija od strane male skupine koja se protupravno obogatila te vlada u Hrvatskoj. Ta skupina evidentno dominira svim relevantnim političkim strankama.
Evo male analize.
Hrvatski mediji, to jest hrvatski javni prostor, u mnogočemu je specifičan, a moglo bi se reći i čudan. Tako imamo slučajeve stvaranja, od prosječnih pojedinaca božanstva, pri čemu ne postoje nikakvi kriteriji zašto je netko tako urnebesno poseban, sposoban, itd., ali istodobno smo svjedoci da na isti način kako se nekoga uzdiže u nebesa, ti isti mediji te iste pojedince znaju doslovno „cipelariti“.
Tu postoje naravno iznimke, a te su iznimke ljudi koje su main-stream-mediji proglasili antifašistima i ljevičarima. Tako imamo „najvećeg živućeg antifašistu“ Stjepana Mesića, kojeg mediji uvijek prikazuju kao navodno simpatičnog, duhovitog, dobrog čovjeka, koji se navodno desetljećima bori za obespravljeni narod i protiv korupcije. A istina je, pak, u potpunosti suprotna.
Od toga da postoji video na kojemu Mesić pjeva ustaške pjesme i hvali bivšeg NDH ministra Andriju Artukovića, do činjenice da je prva velika privatizacijska afera u Hrvatskoj vezana upravo uz njega osobno i uz njegovu obitelj. Danas doživljavamo novu inačicu Stipe Mesića u hrvatskoj politici, a ona se zove Tomislav Tomašević, koji je medijski stiliziran u nekakvog superman-a, a istina je, pak, porazna. Čovjek dobiva novce od raznih fondacija, nikada u životu ništa konkretno nije radio, osim društvenog aktivizma na kojem debelo zarađuje, što podrazumijeva da zna biti sluganski poslušan. Jer u tom svijetu aktivizma ti nitko ne daje nešto a da zauzvrat od tebe nešto ne traži. Ali mediji Tomaševića ne propituju što je dužan tim fondacijama koje ga plaćaju, ili što je dužan državno-udbaškom tajkunu Tedeschiju.
Etiketu desničara ili nacionaliste od strane kojekakvih novinara dobivate automatski ukoliko otvarate zabranjene teme. A zabranjene teme su, na primjer, tko je privatizirao TDR, ili generalno činjenično istraživati privatizaciju u Hrvatskoj. Jer, kao što znamo, privatizaciju u Hrvatskoj su u 95% slučajeva provodili direktori samih tvrtki, a 85% tih direktora je bilo iz komunističkog vremena. O tome se, naravno, ne smije govoriti.
Naravno da se ne smije govoriti tko je bio član partije ili radio u miliciji tadašnje države. I sad bismo mogli nabrajati puno zabranjenih tema.
Podrazumijeva se da uz tu etiketu desničara koju Vam prišiju, postajete isključeni iz javnog života, i oko Vas se stvara tzv. „cordon sanitaire“. Ukratko, istraživati istinu u Hrvatskoj je zabranjeno.
Pogledajmo kako je to u drugim demokracijama, primjerice u državi koju osobno dobro poznajem,u Njemačkoj, čiji je dio države bio pod komunističkom vlašću, imena DDR. Izvjesni gospodin koji se zove Joachim Gauck je u komunizmu bio maltretiran jer se borio protiv komunističkog totalitarizma i bio aktivist za ljudska prava. Kad se Njemačka ujedinila a pojedine strukture nastojale to vrijeme diktature i kršenja ljudskih prava baciti u zaborav, Gauck je organizirao javne prosvjede zahtijevajući da se to razdoblje mora rasvijetliti (lustrirati). Pod pritiskom javnosti tadašnja Kohlova vlada osniva upravu za suočavanje s prošlošću, koja se kolokvijalno nazivala „Gauckova uprava“ („Gauck Behoerde“).
Joachim Gauck postaje simbolom borbe za ljudska prava zato što se angažirao u rasvjetljavanju komunističkih zločina. A 2012. godine, uz potporu s lijeva i desna, bira ga se za predsjednika Savezne Republike Njemačke. Borba protiv totalitarističkog naslijeđa je civilizacijsko dostignuće i društveni standard.
I ovdje treba konstatirati: u Njemačkoj se boriti za istinu i rasvjetljavanje komunističkih zločina znači biti borac za ljudska prava i svojevrsna društvena moralna vertikala.
Ali nažalost, moramo konstatirati i slijedeće: u Hrvatskoj se boriti za utvrđivanje komunističkih zločina ili za rasvjetljavanje privatizacije znači biti etiketiran kao „desničar“ s posljedicom društvene izolacije i marginalizacije. Zato je opravdavanje komunističkih zločina ili slavljenje funkcionera bivšeg režima unosna i isplativa rabota u našoj Hrvatskoj! Osobe koje sebe nazivaju ljevičarima su branitelji komunističkih zločina, ljudska prava prestaju postojati kada se naprimjer povjesničara Jakovinu pita o ulozi Budimira Lončara u poslijeratnim likvidacijama!?
Ovo je naša bolna istina. Hrvatska društvena zbilja temelji se na lažima. U Hrvatskoj je politika depolitizirana, postoje samo interesi vladajućih političkih moćnika, a oni su, pak, u ogromnoj većini imaju ili osobni udbaško-komunistički background, ili su to njihovi članovi obitelji.
Znakovitost tog sustava je da u Hrvatskoj najveću korist imaju oni koji Hrvatsku uopće nisu htjeli, dapače, bili su protiv nje. Ti medijski društveni vladari stvorili su različite povijesne legende i mitove. Tako je Ivica Račan navodno Hrvatskoj donio demokraciju. Kakav apsurd! Izbori u Hrvatskoj su bili krajem travnja 1990., a rumunjski diktator Ceaușescu je strijeljan krajem prosinca 1989., a u gradu Moskvi je gradonačelnik bio demokrat i antikomunist.
Račan čak nije htio, što je napravila primjerice Slovenija, iz službenog tadašnjeg naziva Republike Hrvatske izbaciti pridjev socijalistička. Taj isti Račan je napravio karijeru na uhićenjima nedužnih studenata 1972. godine, a nota bene, kao izvršni sekretar CK SKH je sjedio u tijelima koja su donosila odluke o tome koga će se likvidirati (presuda Muenchenskog suda).
I tu dolazimo do metodologije rada struktura koje manipuliraju hrvatskim društvom. Proglasili su svojevrsnu političku dogmu, te tko dobije tu titulu ljevičara ili antifašista, taj automatski postaje pozitivac, nepogrešiv i njega se ne smije propitkivati.
Koliko je tekstova napisano o Franji Tuđmanu i otkupu dijela njegove kuće u Zagrebu? Kad bismo sve te tekstove otisnuli i uvezali u knjige, to bi bile enciklopedije u nebrojenim nastavcima.
A pogledajmo koliko je toga bilo o stanovima Ivice Račana, koliko je toga napisano o stanovima Andreja Plenkovića, o kući Gordana Jandrokovića, o imovini Zdravka Marića, Ive Josipovića, Božidara Kalmete, Franje Gregurića, Franje Lukovića, Budimira Lončara, Vladimira Šeksa, itd.
O svima njima nije napisan ni jedan posto koliko je napisano o Franji Tuđmanu. Franjo Tuđman je trebao, prema hrvatskim medijima, spavati ispod mosta i voziti bicikl.
Ali budimo ovdje još konkretniji. Jesu li se u hrvatskom medijskom prostoru ikada istraživali životopisi Branka Roglića, Emila Tedeschija, Juroslava Buljubašića, Ante Vlahovića, nedavno preminulog Dragutina Drka, Dinka Novoselca, Bože Prke, …
Doista u Hrvatskoj nije izgrađena robusna, izdrživa demokratska svijest koja podnosi i neugodne istine. Međutim, ta demokratizacija i istina nemaju alternative. Ili ćemo rasvijetliti laži i uspostaviti civilizirane, pravne i pravedne društvene odnose, što je osnovni preduvjet društvenog i gospodarskog napretka, ili ćemo živjeti u „ljevičarsko-antifašističkom raju“ te gospodarski nazadovati, siromašiti i raseljavati se.
Ako mene pitate, ja sam za rasvjetljavanje i blagostanje. A vi?
podijela lijevo i desno je izmisljotina francuske revolucije.tko je gdje sjedio od,eto,narodskih zastupnika.iako osjetim pristranost kod gospodje kristo,ne moze se poreci istina ovoga sha pise.imamo kvaziljevicare koji su za gusenje sloboda..imamo kvazidesnicare koji rasprodaju nacionalno blago.mislim..to je dokaz apsurdnosti podijela na takve kategorije.i tko vam prica o lijevom i desnom,bjezite od njega..jer muti vodu da ne bismo razmisljali o pravoj podjeli. elita protiv covjeka. hvala.
članak 100 posto ok, samo pobrkane strane, -trenutno živimo u desničarsko polufaštičkom raju (nacionalizam, Crkva i strah od komunizma/socijalizma) su temelji društva -preispitivanje pretvorbe i porijekla imovine koči HDZ i veliki vjernici i parijote kojima bi to moglo donijeti probleme pretvorbu su vodili direktori firmi koji ili postavljeni od desničara ili su nabrzinu promijenili uvjerenja i stranku -APSURD ??? izbori su bili u regularnom terminu kad im je bilo vrijeme. U Hrvatskoj nije bilo revolucije kao u Rumunjskoj -Račan je mogao da je htio zabraniti i izbore i višestranačje , vrlo mudro je odigrao svoju ulogu u tom vremenu i spriječio nasile u HR U Hrvatskoj nema niti desnice niti ljevice, postoji samo ekipa muljatora na vlasti i ekipa bezidejnih u opoziciji Aha, postoji i još ekipa istraumatiziranih kojima je bitnije što je bilo 1945 nego što je danas,više se boje sirijskog liječnika izbjeglice nego domaćeg napadača na gejeve na… Čitaj više »
Što je desno, što lijevo? Kada pogledaš ma kartu svijeta, desno je geografski istok, lijevo je zapad. ako netko naprimjer krene na putovanje svijetom na istok, dakle desno… pa naprimjer krene preko Rumunjske, pa Rusije…pa Kine.. i dođe u Japan i ide još desnije, krajnje desno … i onda dođe u sred Pacifika do Havaja… i ako ide još desnije– doći će na obalu Kalifornije— ali to je već zapad, to je već “lijevo”. Dakle, otišao je sasvim sasvim na desno, pa stigao sasvim lijevo. I obrnuto; ako krene na zapada- lijevo, i sasvim sasvim lijevo, jednoga dana stići će do Japana, dakle na krjanji istok, sasvim desno. Tako je i sa “ljevicom” i “desnicom”.. Sve je relativno. Najkasnije nakon početka plandenije, to je postalo sasvim relativno. I ljevica i desnica i liberalan i konzervativan, i fašist i antifašist, i kršćanin, i musliman, i budist, i hunduist… i ateist.. i… Čitaj više »
Inače, Joachim Gauck je obični ljigavac. Bio je protestantski svećenik, u bivšoj Istočnoj Njemačkoj…kada je postao predsjednik Njemačke, saznalo se da ustvari još uvijek nije sudski razveden od svoje 1. žene i da sa drugom živi u divljem braku..Funkcija predsjednika je tamo za ukras kao i kod nas. Gauck je u svojih 5 godina, govorio i pričao, ono što gazde kažu…i hvalio cijelu globalističku agendu. U Njemačkoj je izbor predsjednika karikatura od demokracije. Jer predsjednik se ne bira izravno od ljudi, već ga bira zajednička skupština obaju domova parlamenta. To je negdje ukupno oko 900 političara, koji između sebe biraju predsjednika, i to između nekoliko kandidata koje su sami ti političari predložili. Ustvari je to slična procedura, kakva je ranije bila u Jugoslaviji, kada su članovi SK-a između sebe birali predsjednika države, premjera,— predsjednika SK-a i sve ostalo.. Dakle, uopće nije moguće da neki nezavisni kandidat postane predsjednik NJemačke. Jer… Čitaj više »
LijevoooDesnoo
Nemam gde…
Lična karta prazna je.
Poli-cajke
ok za to sha je nadrobila..mene uvijek zanima da li je nesho istina ili laz..sha je sve drobio tesla..zanima me samo da li drzi vodu.a bogami drzi.hvala.
procitah sve komentare na gore navedeni clanak ovako necu da branim nijedne vladajuce strukture niti mi je to cilj no hocu nesto da kazem gospodja K.K.nema pravo ona samo lupa nebuloze jer vidimo i vidjeli smo radilo i radi se svasta i tu nema spora vjerujem i ljevice i desnice i po tome su i jedni i drugi isti narocito ovaj prostor bivse nam drzavne zajednice SFRJ gdje se nikad nezna prosto ko iskace iz cega i zasto. OMLADINA IDE GDJE MISLI DA JE BOLJE A NA NJU UVJEK ZABORAVE SVI POLITICKI FAKTORI NA KRAJU valjda misle da je strpljiva.NO ONA ODE I KO JE TU KRIV
Karolina je žena na mjestu i veliki joj je plus što se maknula od Škorone.
Nema lijevo nema desno ima samo ono oko gore…………
Ima li što konkrento protiv Tomislava Tomaševića jer ovo je baš ono ništa…
A što je Karolina Krišto radila? Cijeli život je u javnom sektoru…
Da li se spustila među ljude, da li se bavila aktivizmom?
Ne idealiziram ja nikoga niti znam puno o Tomaševiću no od Karoline nisam ništa saznao
Gospođo Vidović Krišto, do sada sam imao prilično pozitivno mišljenje prema Vašim stavovima i djelovanju vezano za razne teme, međutim ovim cijelim člankom ste poprilično uprskali tu lijepu sliku. A po komentarima vidim da nisam jedini koji tako misli. Žao mi je zbog toga, jer ste na neki način izgradili imidž institucije. I nije svejedno to što pišete ili govorite. Nadam se da je ovo bio samo loš dan… Govoriti o Njemačkoj u vremenu u kojem ne živite tamo, a o Hrvatskoj u vremenu kada niste živjeli tu, je vrlo sklizak teren. Bilo bi bolje da je obratno, jer biste tako mogli objektivnije sagledati stvari. Govoriti o vremenu socijalističke Hrvatske i to samo u kontekstu kršenja ljudskih prava da biste ocrnili ta neka prošla vremena nije korektno ako ne kažete i da je Hrvatska u tom istom periodu imala najveći gospodarski napredak u svojoj povijesti. Jednako tako i kulturni. Treba li… Čitaj više »
Ne vjeruj danajcima ni kad rasvjetljavanje i blagostanje donose!
Najvažnija stvar u društvu je kome sistem pogoduje i da li je taj narod. Ako nije društvo je upregnuto u interese manjine i služi za njihovo bogaćenje i blagostanje bez obzira na deklarirani politički smjer.
Nemoj tako. Nema ih možda mnogo, ali ipak ima jako svijetlih primjera žena u politici. Ipak je istorijski uslovljeno da ih je tako malo, jer ženama su do nedavno bila uskraćena mnoga ljudska prava. Trebaće još dosta generacija da se taj mentalitet iz ranijih vremena promijeni. A tu treba svatko uvijek krenuti od sebe.
Moja trenutna zvijezda, a zaista zaslužuje taj epitet, je aktuelna premijerka njemačke sjeverne pokrajine Mecklenburg-Vorpommern, gdje se nalazi završetak podmorskog plinovoda „Nord Stream“ između Rusije i Njemačke, Manuela Schwesig.
Žena se bori kao lav za projekat „Nord Stream 2“, koji se zapravo ne tiče nikoga osim onih koji ga grade, a sabotira i sankcionira se na svim mogućim nivoima. Trudi se svim silama da spasi bezbroj radnih mjesta i gospodarstvo. Za svoje zalaganje i borbu sa vjetrenjačama (i nadam se pobjedu) je već sad zaslužila da joj jednog dana podignu spomenik. Hrabra žena sa karakterom!
Što se tiče zadnje navedene gospoje jučer mišljeh dobar vic, kad ono nije vic ali šaljivo svakako je.
“Anka Mrak T arhitektica i urbanistica priključila se u utrku za gradonačelnika Zagreba. ”
Pa ljudi moji, jeli to moguće???
Ostavite se vise odvratne proslosti, imate mnogo drugih problema, kada bi zivjeli sadasnost, razmisljali i borili se za buducnost, ne bi tonuli u dno dna, ali ne balkanci uvijek samo o proslosti!!