Je li Erdogan izdao Putina i što slijedi?

Rusija je u pravu što je uznemirena. Baš dok se nasilje rasplamsava u istočnoj Ukrajini – na ruskoj granici – ispostavlja se da Turska snabdjeva bespilotnim lejtelicama kijevski režim, što samo može učiniti sukob eksplozivnijim.

Postoje stvarni strahovi da bi se vojna alijansa NATO-a pod vođstvom SAD i Rusija mogle umiješati u širi rat. Ima malo sumnje da režim koji podržava Zapad, u Kijevu, namjerava da eskalira sedmogodišnji rat u istočnoj Ukrajini zbog svoje pretpostavljene prednosti uključivanjem snaga NATO-a.

Posljednjih nedjelja postojala je stalna kampanja artiljerijskog granatiranja ukrajinskih snaga pod komandom Kijeva protiv civilnih centara u otcijepljenom istočnom regionu. Potonji su uglavnom naseljeni etničkim Rusima koji su u februaru 2014. godine odbacili državni udar podržan od Zapada koji je na vlast doveo trenutni kijevski režim. Režim je započeo vojnu ofanzivu na istočni Donbas, koja se nastavlja već sedam godina, mada neprijateljskom kampanjom niskog intenziteta.

Etnički ruski separatisti su sve vrijeme uspijevali da zadrže kijevske snage zadivljujućom hrabrošću i teškom vojnom odbranom. Rusija poriče da je umiješana u vojnu podršku separatistima na terenu, ali Moskva pruža političku i humanitarnu podršku ljudima koji su  pod nemilosrdnom opsadom kijevskih snaga, uglavnom pripadnika neonacističke milicije koja prezire rusku kulturu kao što su to radili njihovi genocidni prethodnici tokom Drugog svjetskog rata i Konačnog rješenja Trećeg rajha.

Sada kada se Turska uključuje u rat, sukob će eskalirati. Ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenkog prošlog vikenda ugostio je u Istanbulu turski lider Redžep Tajip Erdogan. Erdogan se zarekao da će podržati ukrajinski „teritorijalni integritet“.

Ovu retoričku intervenciju Turske u ukrajinskom ratu pratio je porast u snabdjevanju ratnim brodovima i dronovima kijevskog režima.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov pozvan je da upozori na poteze sila NATO-a, uključujući Tursku, koje podstiču militaristički stav Kijeva. Prema mirovnom sporazumu iz Minska iz 2015. godine, kijevski režim je obavezan da dodijeli autonomiju istočnom regionu. Ovo nikada nije sprovedeno i čini se očiglednim da Kijev kreće u puko odbacivanje Minska pojačavanjem vojne kampanje.

Intervencija Turske podsjeća na rat prošle godine između Azerbejdžana i Jermenije zbog sporne teritorije u Nagorno-Karabahu. Upravo je isporuka dronova i druge vojne opreme od strane Turske dala Azerbejdžanu odlučujuću prednost. Taj sukob na južnoj ruskoj granici takođe je bio razlog za uzbunu u Moskvi zbog njene bezbjednosti. Tek je razumnim posredovanjem Moskve četvoromjesečni rat na kraju ugušen.

Čini se da turski predsjednik Erdogan ponovo napreže mišiće kako bi proširio svoj uticaj na regione Crnog mora i Kavkaza, ovog puta isporučujući ukrajinskim snagama pod komandom Kijeva tehnologiju bespilotnih letjelica koja „mijenja igru“.

Očigledno je da je posljednje učešće Turske u ukrajinskom sukobu izazvalo u Rusiji mnogo zaprepašćenja. Napokon, Rusija je nekad pozdravljala prijateljske odnose sa Ankarom i obrnuto. Ipak, ovdje je Ankara koja pokušava da ostvari dobit na račun potencijalne ruske boli.

Tek nedavno, Rusija je dalje proširila prodaju svog naprednog sistema PVO S-400 na Tursku. Taj strateški važan dogovor izazvao je bijes u Washingtonu i ostalim članicama NATO. Ali Erdogan je zanemario prigovore Zapada i nastavio sa kupovinom S-400.

Turski predsjednik uznemirivao je evropske lidere oko pitanja vezanih za islam, migracije i ljudska prava. Prošle nedjelje se činilo da je Ankara sračunato uvrijedila predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen tokom samita kada je odvedena da sjedne u zadnje redove.

Lukav i razdražljiv, Erdogan ima smisla da uvrijedi mnoge svjetske lidere i čini se da izaziva nezadovoljstvo. Može se sigurno pretpostaviti da turski lider nikada nije stvarno oprostio Rusiji zbog vojne intervencije u Siriji krajem 2015. godine koja je okrenula ploču kriminalnim ambicijama Ankare za izazivanje promjene režima u Damasku.

Zapaljiva intervencija Turske u sukobu oko Nagorno-Karabaha prošle godine izgleda da je sračunata zbog osvete. Takvao je i Erdoganova igra moćći u Ukrajini. Ako se taj rat rasplamsa, tada će se na Moskvu izvršiti neizmjeran pritisak da zaštiti etničke Ruse u Donbasu koji su na udaru vatre. Ako Rusija povuče taj potez, zapadni mediji će to prikazati kao „rusku agresiju“ na Ukrajinu. Ukrajina već ima podršku Washingtona i NATO. Rezultat bi mogao biti katastrofalna eskalacija.

Ruski predsednik Vladimir Putin poznat je po svojoj sposobnosti u geopolitičkom igranju šaha. Ali šta se dešava kada igrate šah sa nekim poput Erdogana koji je nemilosrdan napadač s leđa?