Američki med i dalje sadrži radioaktivni otpad iz vremena testiranja nuklearnog oružja 1950-ih

Iako je šteta od pesticida na pčelinjim košnicama dobro dokumentovana, efekti radioaktivnih padavina manje su poznati. Međutim, primijećeno je da pčele u blizini Černobilske zone isključenja imaju nižu reprodukciju nakon katastrofe u reaktoru iz 1986. godine, i rasipanja otpada širom regiona.

Ranim atmosferskim testiranjem nuklearnog oružja raspršene su radioaktivne padavine nadaleko, prljajući zemlju, plovne puteve i hranu koja se decenijama proizvodila. Međutim, skoro tri četvrtine vijeka kasnije, naučnici još uvijek pronalaze nova mjesta na kojima postoje dokazi o tim vatrenim eksplozijama, a najnoviji dokazi su u medu.

„Iako se većina radijacije proizvedene detonacijom nuklearnog oružja raspada tokom prvih nekoliko dana, jedan od najdugovječnijih i najzastupljenijih proizvoda fisije je cezijum-137, koji ima radioaktivni poluživot 30,2 godine, tvrdi studija nedavno objavljena u Nature Communications.

Da bi to demonstrirao svojim studentima dodiplomskih studija, James Kaste, geolog sa Virginia’s College of Villiam & Mary, dodijelio im je zadatak da sakupljaju lokalne proizvode gdje god su išli na proljećne praznike i donesu ih u laboratoriju kako bi ih testirali na cezijum. Većina rezultata bila je očekivana – vrlo niska – ali utvrđeno je da jedan uzorak, nešto sirovog meda proizvedenog u Raleighu u Sjevernoj Karolini, ima sto puta veći nivo cezijuma od ostalih uzoraka.

Kaste je odlučio da proširi studiju, udruživši se sa još dvoje saradnika kako bi sakupili 122 uzorka meda duž istočne obale SAD, da bi testirali radioaktivni izotop cezijuma. U 68 tih uzoraka pronašli su više od 0,03 bekerela po kilogramu materijala, a najviše 19,1 bekerela u floridskom uzorku. Ni jedan od uzoraka nije ni blizu sigurnosnom ograničenju američke uprave za hranu i lijekove (FDA) od 1.200 bekerela po kilogramu.

“Uopšte se ne brinem”, rekao je Kaste. „Sada jedem više meda nego prije početka projekta. A ja imam djecu, hranim ih medom.“

Studija primjećuje da je prije nekoliko decenija količina cezijuma u ​​medu vjerovatno bila mnogo veća, ali zbog njegove radioaktivne nestabilnosti, veći dio se raspao, pretvarajući se u različite elemente.

Između 1951. i 1963. godine, SAD su izvele 100 nadzemnih testiranja nuklearnog oružja na poligonu Nevada i još 928 podzemnih testiranja prije 1973. godine, nakon čega su SAD potpisale Početni sporazum o zabrani, strogo ograničavajući veličinu podzemnih nuklearnih testiranja. Prašina iz ovih testiranja nosila je radioaktivne materijale nadaleko i rasula ih širom Sjedinjenih Država, gdje su se probili u ekosistem, a često i u hranu ljudi.

Cezijum-137 je samo jedan od nekoliko radioaktivnih izotopa jedinstveno stvorenih nuklearnim bombama. Prema studiji, cezijum oponaša kalijum, uobičajeni element koji se koristi u biološkim procesima, i tako postaje dio biljaka sa kojih pčele sakupljaju med. Međutim, neki, poput stroncijuma-90, oponašaju kalcijum, čineći proizvode poput mlijeka lakim prenosnikom do ljudske ishrane, prema američkoj Agenciji za zaštitu životne sredine. Drugi, jod-131, takođe se prenosi kroz mlijeko i lako izaziva rak štitne žljezde.

Studija Univerziteta u Arizoni iz 2017. godine otkrila je da je radioaktivni otpad iz tih testiranja odgovoran za dodatnih 340.000 do 690.000 američkih smrtnih slučajeva. U članku New York Timesa iz 1986. godine, usred černobilske katastrofe u bivšem Sovjetskom Savezu, podsjeća da iako je Američka komisija za atomsku energiju decenijama pratila radijaciju u hrani i tvrdila da izloženost nije ništa veća od one koju dobija osoba koja stoji na suncu,  „umiranje zbog izloženosti zračenju životinja na farmama i stope karcinoma kod ljudi u Juti u blizini mjesta ispitivanja povećale su se desetostruko. Plutonij je pronađen u tlu u Salt Lake Cityju, Denveru i Houstonu. Stope mrtvorođenih u New Yorku pokazale su porast u 1954., 1956. i 1959. – godinama nakon intenzivnog testiranja.“

„Savezni zvaničnici zauzeli su stav da apsolutno nijedan porast stope raka, niti bilo kakva medicinska šteta nije nastala kao rezultat nuklearnih testiranja“, nastavlja Times.

Međutim, one indijanske zajednice koje su direktno niz vetar od nuklearnih eksplozija doživjele su najintenzivnije padavine nuklearnog otpada, već poslije prvog nuklearnog testiranja, eksplozijom „Trinity“u julu 1945. godine, izlivanjem kolosalne količine radioaktivne prašine na „vjetrove Tularosa“ u Jornada del Muerto u Novom Meksiku. Iako su neki stanovnici u tom regionu dobili novčanu nadoknadu od vlade SAD, do sada su izostavljeni iz takvih zakona.