“Treći Maidan” u Kijevu i mogući razvoj događaja u Donbasu

Već dva dana se u Donbasu uspijeva održati primirje između ukrajinskih snaga i vojske Donjecke i Luganske Narodne Republike, ali je u Kijevu nastao pravi kaos.

Nacionalisti i neonacisti iz političkih stranaka i pokreta “Svoboda”, “Nacionalni korpus” i “Desnog sektora” su u Kijevu počeo takozvani “Marš nacionalnog dostojanstva“.

Ranije je zamjenik predsjednika Vrhovnog vijeća stranke “Svoboda“, Andrey Ilijenko, rekao novinarima da je s čelnicima stranke održao sastanak i uputit će sljedeće zahtjeve predsjedniku Porošenku i premijeru Grojsmanu:

1. Otkazivanje Sporazuma iz Minska
2. Prekid diplomatskih odnosa s Rusijom
3. Puni trgovinski embargo Donbasu
4. Zabrana prodaje zemljišta
5. Raskid suradnje s MMF-om.

Mnoštvo na “Maidanu”, gdje se već okupilo nekoliko tisuća ljudi, kritizira sve, pogotovo predsjednika Porošenka i premijera Grojsmana, kojima su uputili antisemitske uvrede.

Među prosvjednicima ima i puno mladih, školaraca i studenata. Oni koriste maske, a neki izbjegavaju novinare i traže da ih se ne snima.

Sudionici uzvikuju tradicionalne slogane: “Slava Ukrajini“, “Ukrajina iznad svega”, “Smrt neprijateljima”, “Nacija je iznad svega” i slične.

Čudno, ali se ovaj put ne čuju povici “Smrt Moskalima“, odnosno Rusima, a velika skupina prosvjednika čita takozvanu “Molitvu ukrajinskih nacionalista”.

Središte Kijeva je zatvoreno za promet, a uglovi ulica su puni policije. Policija pokušavaju uvjeriti organizatore organizirati da ne prave nerede, kao što je bilo u nedjelju, kada su pripadnici nacionalističkih i neonacističkih bojni pokušali probiti policijski kordon i prići uredu predsjednika Porošenka.

U nedjelju su u Kijevu predstavnici ukrajinske nacionalističkih organizacija, predvođeni zastupnikom Vrhovne Rade, organizirali “Večer blokade”, a skup je završio sukobima s policijom.

Prema politologu Denisu Denisovu, ovi događaji govore da je Ukrajina na rubu drugog državnog udara. On je podsjetio da su 2014. godine mnogi stručnjaci upozorili da će dragovoljačke bojne, koje se sastoje od nacionalista i neonacista, za Ukrajinu bit će velik problem u budućnosti.

“Sada je očito došlo do konfrontacije sa svim središnjim tijelima vlasti, koje mnogi nacionalisti jednostavno preziru”, rekao je Denisov.

Politička kriza u Ukrajini traje i dalje, a vjerojatno će prerasti u otvorenu konfrontaciju s trenutnim režimom, jer su prosvjednici jučer poručili kako se neće zaustaviti.

Katastrofalno stanje ukrajinskog gospodarstva i društvene napetosti će prije ili kasnije prerasti u otvoreno, možda i oružani sukob između predsjednika i dragovoljačkih bojni.

U međuvremenu je ukrajinski predsjednik Petro Porošenko za organizaciju “Trećeg Maidana” optužio Rusiju. Do takvog zaključka je Poroshenko došao “na temelju poruka u društvenim mrežama”, gdje, prema njegovim riječima, djeluje organizacija imena “Treći Maidan“.

Svrha tih poruka, prema Porošenku, je provokacija i izazivanje sukoba tijekom obilježavanja obljetnice smrti ljudi u Ukrajini u 2014. godini.

Dodao je kako je Služba sigurnosti Ukrajine među nekoliko tisuća ljudi na društvenim mrežama identificirala organizatore, koji su navodno djelovali po izravnom nalogu Moskve.

No, nerede u nedjelju i prosvjede koji su počeli jučer organiziraju nacionalisti i neonacisti iz političkih stranaka i pokreta “Svoboda”, “Nacionalni korpus” i “Desnog sektora”, koje se teško može okriviti da imaju veze s Moskvom.

“Front je previše tvrd, tako da su razbijali glavu kako razoriti pozadinu Ukrajine”, rekao je Porošenko.

Kijev je u više navrata optužio Moskvu za uplitanje u ukrajinske poslove, a Rusija negira optužbe i kaže da se neće miješati u unutarnje ukrajinske sukobe.

Međutim, Kremlj je napravio poseban potez, kada je kao valjane priznao putovnice Donjecke i Luganske Narodne Republike, ali “privremeno”, dok se ne ispune sve odredbe Sporazuma iz Minska, kojeg je potpisala Ukrajina, a jamci su mu Njemačka, Francuska i Rusija.

Donbas – Rat u srcu Europe

Proteklih mjeseci se rasplamsao sukob koji nikada nije utihnuo. Trenutno krhko primirje se održava zahvaljujući unutarnjim problemima Ukrajine, čije se središnje vlasti ne mogu nositi sa samovoljom “veterana” i pripadnika nacionalističkih i neonacističkih bojni, koji prijete “Trećim Maidanom”.

U zemlji je proglašeno izvanredno stanje u energetskom sektoru, jer su “veterani antiterorističkih operacija” prekinuli željezničke pravce opskrbe ugljenom iz Donbasa, jedinim gorivom za ukrajinske termoelektrane.

Prije nego će Porošenka u Münchenu Njemačka i Francuska uvjeriti da barem nakratko uspostavi primirje u Donbasu, na prvoj crti su sukobi trajali neprekidno.

Ukrajinska vojska je koristila haubice, višecijevne raketne bacače, tešku artiljeriju i tenkove, pokušavajući na sve načine slomiti obranu takozvanih “separatista”. No, lokalne snage su odoljele svim napadima i zadržale svoje pozicije.

Zapravo, od rujna 2014. između Donjecke i Luganske Narodne Republike i ukrajinske Vlade Petra Porošenka traje sporazum o prekidu vatre, koji je obnovljen u veljači 2015. godine, ali nije bio dana kada nije zabilježeno kršenje primirja, najvećim dijelom od strane vojske režima iz Kijeva. O tome svakodnevno svjedoči i podastire dokaze Međunarodni centar za tisak u Donjecku i Luganskoj Republici.

Sporazum iz Minska predviđa demilitarizaciju fronta. Oružje kalibra većeg od 100 mm trebaju biti udaljeni najmanje 50 kilometara od linije dodira dvije sukobljene strane. Višestruki lansirni sustavi projektila “Grad” najmanje 70 km, dok se taktički sustavi “Tornado-S”, “Uragan”, “Smerč” i “Točka-U” moraju udaljiti najmanje 140 km od linije razdvajanja. Međutim, ukrajinske snage su iskoristile primirje i nakon “demilitarizacije” zauzele nekoliko sela, gdje su rasporedile vojnike i topništvo.

Dana 18. prosinca 2016. su trupe Kijeva pokrenule veliki napad u blizini grada Debalceva, važnog strateškog područja između Donjecka i Luganska, koje je već bilo poprište krvavih bitaka, a poznato je po akciji koja je dovela do opkoljavanja i predaje skoro 10 000 ukrajinskih vojnika. Vojska režima iz Kijeva je obilno koristila teško naoružanje, čak i protiv civilnih objekata i stambenih četvrti, a onda je poslala pješaštvo i oklopna vozila.

No, lokalne snage su uspjele odoljeti napadima, uzrokujući teške gubitke neprijatelju. I sami su imali dosta mrtvih i ranjenih, ali su Ukrajinci prošli puno gore.

Za podizanje morala ukrajinske vlade i vojske su se pobrinula dva jastreba američke vanjske politike i organizatori prevrata kojim je svrgnut bivši predsjednik Janukovič. Kijev je rekao da je spreman prihvatiti uvjete Washingtona i Međunarodnog monetarnog fonda. Sve se dogodilo kada su senator John McCain i sada već bivši američki potpredsjednik Joe Biden uvjerili Porošenka da američka vojna i politička podrška Ukrajini neće biti ništa manja, bez obzira na ulazak Donalda Trumpa u Bijelu kuću.

Umjesto da pozovu Kijev na poštivanje mirovnih sporazuma i savjetuju Porošenka i Grojsmana da pronađu razumno rješenje za okončanje sukoba, McCain je svojim izjavama samo dolio ulje na vatru. Antiruski mržnja američkog senatora je rezultirala novim rasplamsavanjem sukoba i konačnim odustajanjem od pregovora o Sporazumu iz Minska.

Eduard Basurin, zamjenik zapovjednika Oružanih snaga Donjecke Narodne Republike, rekao je da su razlozi za eskalaciju rata proteklih dana zapravo bili nedavni posjet dvojice američkih dužnosnika Ukrajini.

Unatoč činjenici da je Trump postao američki predsjednik, nakon inauguracije je još uvijek trajalo silovito bombardiranje Donbasa.

Lokalne snage su se nadale da će novi američki predsjednik Ukrajinu prisiliti na poštivanje Sporazuma iz Minska. No, samo u tjedan dana predsjedanja Trumpa, ukrajinska vojska je na područje Donbasa ispalila 15 tisuća projektila, udarajući neselektivno vojne i civilne ciljeve. Na udaru su se našle bolnice, stambene zgrade, tržnice i infrastruktura kilometrima udaljena od fronta, čemu svjedoče i brojni video zapisi, među kojima i oni na You Tube kanalu DON.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je za pogoršanje sukoba u Donbasu optužio Ukrajinu.

“Vlastima u Kijevu treba novac, a za tu svrhu će izvijestiti Europsku uniju, pojedine zemlje članice EU, SAD i međunarodne financijske institucije da su žrtve agresije. Ukrajina je nakon “Maidana” propala država, koja je izgubila kontrolu nad svojim najbogatijih i najplodnijih regijama. Samo je bazen Donbasa činio četvrtinu ukrajinskog BDP-a. Ukrajina tone u rat koji je skupo košta u ekonomskom smislu i ljudskim životima, a s druge strane živi umjetno od kredita Međunarodnog monetarnog fonda, koji joj nameće štednju i rasprodaju državne imovine”, izjavio je Putin prije nego će se odlučiti na neformalni korak priznavanja državnosti samoproglašenih republika.

Međunarodni monetarni fond je bio jasan i Kijevu je za tranšu od milijardu dolara postavio sljedeće zahtjeve:

Iako je bilo nade da će izborom Trumpa doći do promjene u odnosima između Bijele kuće i Kremlja, njegovi najbliži suradnici iz nove administracije ne ostavljaju dojam da bi se to moglo dogoditi.

Dok američki milijarder pruža ruku Putinu, nadajući se da će dobiti podršku u suzdržavanju Kine i u borbi protiv “Islamske države”, državni tajnik Rex Tillerson, ministar obrane James Mattis, voditelj CIA-e i Mike Pompeo i američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima su se slažu u osudi Rusije.

“Rusija je napala Ukrajinu i protuzakonito pripojila Krim”, mišljenje je visokih dužnosnika američke administracije.

Od proglašenja ukrajinske neovisnosti 1991. godine, Sjedinjene Države su uložile više od 5 milijardi dolara u tu zemlju, kako bi je izvukle iz orbite Moskve.

Naime, “bez Ukrajine, Rusija prestaje biti carstvo“, napisao je Zbigniew Brzezinski i svom poznatom djelu “Velika šahovska ploča” iz 1989. Od izbijanja rata u Donbasu je Zapad ukrajinsku vojsku pomogao sa 600 milijuna dolara. Međutim, čini se da je to bio bačen novac. Ukrajinska vojska i dragovoljačke bojne nisu uspjele slomiti otpor branitelja Donjecke i Luganske Narodne Republike, što je logično, jer oni i nemaju drugog izbora, nego se boriti do posljednjeg.

Ukrajina je trebala biti most koji će Europu povezati s Rusijom i čvrsta nit koja će povezivati dva komplementarna tržišta, a danas je kamen spoticanja i jaz između Zapada i Rusije. Unatoč željama i izjavama Donalda Trumpa, važni dijelovi američke administracije će i dalje nastaviti borbu protiv ruske politike, jer si ne mogu priuštiti pad “željezne zavjese” koja Moskvu razdvaja od ostatka Europe.

U ovim okolnostima je teško pretpostaviti što bi Donbasu i općenito za mir na istoku Europe mogao značiti odlazak Porošenka, ako ga “Trećim Maidanom” pometu “Svoboda”, “Nacionalni korpus” i “Desni sektor”. To se vjerojatno neće dogoditi, jer je Zapadu jasno da su to snage koje ne može kontrolirati i sposobne su učiniti bilo što. No, politička nestabilnost u Kijevu i usmjeravanje bijesa ovih snaga protiv predsjednika Porošenka i premijera Grojsmana ostavlja vremena za predah i pregrupiranje lokalnih snaga Donbasa, što je već nešto. Potraju li prosvjedi u Kijevu, kao što je najavljeno, jedino rješenje za Porošenkov režim je da ih “uposli” na bojištu na istoku zemlje, što znači da bi uskoro iznova mogli svjedočiti eskalaciji borbi, granatiranjima i razaranjima civilne infrastrukture.

Osim toga, sada su veliki problem i vlasnički odnosi tvornica u Donbasu. Zbog blokade koju provode “veterani antiterorističkih operacija” Donjecka i Luganska Narodna Republika će biti prisiljene na nacionalizaciju poduzeća koja su još uvijek u vlasništvu ukrajinskih oligarha, potvrdio je izvor u ruskom energetskom sektoru.

Ukrajinski mediji su potvrdili da je Kijev kupio Kijevu 10 milijuna tona ugljena od ruskih tvrtki, iako ga poduzeća na teritoriju DNR i LNR imaju puno više. Ukrajinski oligarsi su također kupovali ruski koksirani ugljen, ali kroz područja koja kontrolira Kijev, no trenutno su isporuke blokirane.

“U tom smislu, Moskva je u uvjetima stvorenim od Kijeva odlučila izravno dostaviti koksirani ugljen u Donbas”, rekao je izvor u ruskom energetskom sektoru.

Međutim, vrh Luganske Narodne Republike tvrdi da, iako će primiti pomoć Rusije, za to neće platiti ništa, jer su tvornice još uvijek pod kontrolom raznih ukrajinskih oligarha, a svi obračuni se obavljaju preko Kijeva.

“Dakle, ako Porošenko i njegovi suradnici ne odustanu od dosadašnje prakse, Donbas će nacionalizirati poduzeća. Oni nam jednostavno ne ostavljaju izbora”, rekao je izvor.

Uz sve navedeno, prije svega zbog kontinuiteta američke i politike Kijeva, odluka Moskve da “privremeno” prizna Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku, ako se ne provedu Sporazumi iz Minska, mogla bi postati trajno rješenje.