60 godina od Rimskih ugovora – Summit sluga koji sami slave svoj dan

Europska unija danas obilježava 60 godina od potpisivanja Rimskih ugovora kojima su udareni temelji današnje Unije.

Naravno, očekuje se da 27 država članica potvrde jedinstvo, solidarnost i zajedničku budućnosti u EU, koja će ostati otvorena i za druge europske zemlje.

Lideri 27 zemalja članica EU će danas u Rimu, zajedno sa čelnicima EU institucija, sudjelovati u svečanosti povodom 60. godina od uspostavljanja Europske ekonomske zajednice koja će kasnije postati u EU.

Europski lideri će se osvrnuti na dostignuća zajedničkog puta u posljednjih 60 godina, potvrditi ono što oni vide, a to su jedinstvo, zajednički interesi i vrijednosti, te ukazati na izazove i prioritete 27 država članica, a sve to bi trebalo biti pretočeno u deklaracija koju će lideri EU potpisati u Rimu.

Današnji skup je još jedan u nizu dokaza kako eurobirokrati i europski lideri troše naš novac, jer će se proslava 60. obljetnice Rimskih ugovora uglavnom svesti na nepotrebne govore i hvalisanje samih sebe. U samom Rimu danima daju naglasak na sigurnost i ljude upozoravaju na moguće opasnosti aktivnosti terorista ISIL-a, anarhista Black Bloca, a možda se i Joker iz Batmana spusti u Vječni grad, samo kako bi pokvario svečanost?

Obzirom na njihovu želju za slavljem, kao i ništavnost “proeuropskog” projekta, zar sve nije moglo biti obavljeno u nekom ekskluzivnom planinskom hotelu, uz kavijar i šampanjac, gdje će Merkel, Hollande, Juncker, Tusk i drugi razmijeniti zagrljaje i poljupce, pročitati nekoliko otrcanih fraza o “očevima Europe” i onda se mirno vratiti kućama?

Možda ne žele raditi nešto slično poput Kluba Bilderberg i Trilateralne komisije, koji se sastaju u tajnosti, kao urotnici?

Ali ne, oni su morali doći u Rim, da ih svi vide, čak i rimski biskup papa Bergoglio.

Broj izaslanika je apsurdan, ako se čelnicima dodaju vozači, pratnja daktilografkinje, a sve prati velebna farsa “sigurnosti”.

Malo je vjerojatno da će skup popratiti prosvjedi, jer nitko i ne pridaje važnost ovim slavljeničkim orgijama, koje su se, obzirom na njihovu važnost, mogle organizirati kao konferencija putem Skypea. Time bi nas barem poštedjeli prizora s otrcanim govorima i crnim limuzinama.

No, šteta je učinjena, a da ne postoji nijedan suvremeni povjesničar koji bi nam ukazao na neke stvari i da deklasificirani dokumenti State Departmenta otkrivaju da je Washington tajno financirao europske integracije kako bi se suprotstavio Sovjetskom Savezu, kao i da sam projekt nikada nije bio ideja Schumana, Adenauera i De Gasperia, koji su bili obične marionete okupatorskih sila s one strane Atlantika.

Do prije nekoliko desetljeća su “sastanci na vrhu” bili jako važni događaji, pripremani mjesecima i na njima se nešto odlučivalo. Danas se svaki tjedan održava “summit” samo kako bi se stvorio dojam da političari nešto rade.

Beskorisni i nepristojan valcer brončanih lica koja po dvoranama ili hotelima kruže s fasciklima u rukama, vjerojatno bez ikakvog sadržaja, potom slijedi večera i neizbježna zajednička fotografija, kao dobrih školaraca koji su uspješno položili domaću zadaću.

Novinske agencije sve pretvore u svečani čin, kojim pune stranice tiskanih medija ili popunjavaju rupe u programu prijenosom kojeg nitko ne gleda, kao što ovog trenutka čini HRT. Nakon toga, sve odlazi u povijest.

Ovih šezdeset godina Rimskih ugovora nikome ništa nisu dali i neće uljepšati dane onima koji “blagdan” Europe doživljavaju bez imalo entuzijazma. Danas je “nepristojno” reći kako je ova “gospoda” europske narode lišila svake suverenosti, štoviše, izlažu nas nepotrebnoj opasnosti koja je proizvedena na istom mjestu gdje se skupljaju “ugledni” zagovaratelji “globalizacije” koje je ova i ovakva Europska unija izravan i očit dokaz.

Ujedinjena Europa – 60 godina služenja Sjedinjenim Državama

U tom kontekstu se ne može ne spomenuti da danas zapravo slavimo Danas slavimo 60 godina američke hegemonije nad europskim narodima.

Dakle, stvarno nema ništa za slaviti, jer će je riječ o provodu korumpirane elite koja europske teme veže za američko carstvo.

Zapravo je cijeli institucionalni okvir EU, od samog početka, dizajniran da produži podčinjavanje Europe Sjedinjenim Državama. Europski lideri noktima i zubima brane arhitekturu kojom se upravlja iz Washingtona, jer bi je u suprotnom slučaju pomela povijest.

Europski narodi koji pod željeznom američkom čizmom žive više od pola stoljeća, imaju rezultate koji se promjenom svjetskih geopolitičkih uvjeta pogoršavaju iz godine u godinu.

Ako EU propadne, neće nestati Europe, nego će se okončati ropstvo

Tko vjeruje da je moguće reformirati strukture EU, još uvijek ne razumije njenu genezu. Potpuna regeneracija ideje Europe se u današnjim društvenim i političkim okolnostima se može ne provesti u okviru trenutnog sustava, nego s različitom povijesnom perspektivom i novim međunarodnim savezima.

Europska nemoć je davno dizajnirana za stolom kako bi služila atlantističkim interesima, a proces ujedinjenja nacionalnih interesa nikada nije vođen za dobrobit europskih naroda.

CIA i Bijela kuća su položiti temelje zajednici s jasnim ciljem da Europu uključe u planove svoje dominacije. Deklasificirane arhive Washingtona potvrđuju da su američke obavještajne službe odigrale ključnu ulogu u stvaranju i financiranju proeuropskog mita iz strateških razloga.

Memorandumom od 26. srpnja 1950. se u cijelosti daju upute za kampanju promicanja Europskog parlamenta, a njega je potpisao general William J. Donovan, šef američke tajne službe i tijekom rata “Ureda za strateške studije” (OSS), preteče CIA-e. Dokumente je pronašao Joshua Paul, istraživač na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu, a uključuju i datoteke izdane od strane Državnog arhiva Sjedinjenih Država.

Glavni alat Washingtona u definiranju europske agende je bio “Američki odbor za ujedinjenu Europu” (ACUE), stvoren 1948. godine, a predsjednik mu je bio Donovan, koji je u to vrijeme formalno bio privatni odvjetnik.

Potpredsjednik je bio Allen Dulles, direktor CIA-e u pedesetima. U ACUE je bio uključen Walter Bedell Smith, prvi direktor CIA-e, te brojni bivši dužnosnici “Ureda za strateške studije”, koji su dolazili i odlazili iz CIA-e. Dokumenti pokazuju da je ACUE financirao Europski pokret, najvažniju federalističku organizaciju u poslijeratnim godinama na čijoj stranici i danas stoji “kako je osnovana 1948. godine, od kada kao mreža organizacija koje je mobilizirala građane i zagovarala demokratsku, federalnu i proširenu uniju”.

Na primjer, godine 1958. je ACUE Europskom pokretu dao 53,5% od ukupnih sredstava.

Sredstva koja je “Američki odbor za ujedinjenu Europu” davao za ovaj projekt su dolazila od strane Zaklada Ford i Rockefeller, ali i od strane poduzetničkih skupina koje su u bliskim vezama s američkom vladom, piše The Telegraph, koji je objavio dio ove građe.

Ravnatelj Zaklade Ford, bivši časnik OSS-a Paul Hoffman, krajem ’50-ih je imao dvostruku funkciju u vrhu “Američkog odbora za ujedinjenu Europu”. State Department je također igrao veliku ulogu. U jednoj napomeni europskog odjela američke administracije od 11. lipnja 1965. godine, potpredsjednicu Europske ekonomske zajednice, Robert Marjolin, savjetuje se da nastavi raditi na monetarnoj uniji u tajnosti. Napomenom joj se preporučuje šutnja u raspravi do točke gdje će “usvajanje tih prijedloga postati gotovo neizbježno”, otkriva Ambrose Evans-Pritchard u članku o tome kako su od prvog dana europski federalisti financirani od strane američkih tajnih službi.

Dakle, svi takozvani utemeljitelji Europske unije su bili su na platnom spisku američke obavještajne službe i cijeli je proces u potpunosti financiran i kontroliran od Washingtona.

Kada čelnik Europskog pokreta, Joseph Retinger, porijeklom Poljak, pokušao obuzdati američki nadzor i pokušao podići novac u Europi, ubrzo je bio kažnjen. Čelnici Europskog pokreta – Retinger, Schuman i bivši belgijski premijer Paul-Henri Spaak, svi su tretirani kao najamnici američkih sponzora. SAD su sve radile u tajnosti.

Ne treba zaboraviti Jeana Monneta, još jednog svjetionika proeuropske mitologije, koji je letio između Washingtona, Pariza i Londona kako bi uz zaštitu američke administracije ostvario veliki projekt Europske unije.

Izraz “kako će Amerika biti veliki arsenal demokracije” se čuo iz usta više američkih predsjednika. Za ovo što danas “slavimo” su radili trustovi mozgova u službi neprijatelja, koji su nas pred našim vlastitim očima odveli u propast.

Naravno, oni nisu spasili nikoga i stvorili su EU u kojoj utječu na izbore i upravljaju svim procesima. Njima je jasno da će bilo kakav geopolitički pomak ujedno biti i njihov kraj. No, moramo se nadati da će naš kontinent početi svijetliti svojim svjetlom i prestati biti američko dvorište.

U stvari, zaključak je jednostavan i da bi živjela Europa mora nestati Europska unija, jer je dizajnirana tako da nikakvim reformama ne može biti samostalni svjetski geopolitički akter.