Muke na granici

Nedavno sam pisao o svojim problemima s prelaskom državne granice, a onda su mi se počeli javljati ljudi s raznih strana pričajući o svojim negativnim iskustvima.

Nisu ti problemi samo kod nas, čini se da je slična situacija diljem Zemljine kugle, samo svaka granica ima svoje specifičnosti. Eto, prijatelj iz Austrije mi priča kako je na putu prema kući imao „ludu sreću“ pa nije u Sloveniji platio kaznu kolika je i meni odmjerena, oko 1200 eura. A šta se dogodilo? Krenuo je kući u Bosnu i na jednom dijelu puta je bila ogromna kolona. Kćerka je provjerila kakvo je stanje, i trebalo je da tu čekaju dva sata. Sporedni put je bio slobodan i oni su krenuli njime da izbjegnu nepotrebno čekanje. I tu su „imali sreće“ jer je policija upravo kad su oni naišli, negdje otišla, inače bi i njih, kao i ostale, zaustavila i naplatila kaznu jer se „kreću putem kojim ne bi smjeli“. Naime, jedni tvrde da se mora, zbog epidemioloških mjera, ići samo najkraćim putem, a jedni da se granica smije prelaziti samo na schengenskim prijelazima, te je moj prijatelj skretanjem s najkraćeg puta načinio rekršaj. Austrijanci su već dobili ogromne kazne zbog toga i masovno se žale jer niko od njih ne zna za takve odredbe o navedenim zabranama.

Ali na ulazu u BiH je prava zavrzlama i prelazak granice je čista lutrija. To kakav zakon važi vezano za prelazak doslovno zavisi od policajca koji je u tom trenutku na granici. Ako si, recimo, državljanin Bosne i Hercegovine, a uz to imaš i neko drugo državljanstvo, onda možeš ući u BiH bez dokaza o vakcinaciji ili bez negativnog covid testa ako imaš dokaz da si i državljanin BiH. E, tu nastaje spor oko toga kojim dokumentom dokazuješ da si državljanin BiH. Jednom policajcu je dovoljna bosanska lična karta, a drugom moraš pokazati pasoš. Poučen prošlim dolaskom, shvatio sam da se za ovaj trebam dobro pripremiti pa sam se na vrijeme naoružao potrebnim dokumentima. Kad me policajac, nakon što sam mu pružio nizozemski pasoš, pitao šta imam od potrebne dokumentacije, rekao sam: „Sad imam sve: negativan test, ličnu kartu, bosanski pasoš…“. „Dajte mi nešto!“ Pružam mu test koji sam izvadio na Krku prije sedam dana. Gelda i kaže: „Ovo ne važi!“ „Kako ne važi?!“, začuđeno pitam. „Ovo važi samo dva dana.“ „Pa piše da važi deset dana?!“ „Tamo, ali ovdje važi samo dva dana!“, odlučan je policajac. Pružam mu ličnu kartu, kaže: „To ne vrijedi. S ličnom kartom možete prijeći iz Srbije, ali iz EU ne možete.“ Pružam mu bosanski pasoš, ali on je istekao. E, mora biti važeći!“ „Ne razumijem sad to. Ja imam važeći pasoš, nizozemski, ovaj koji držite, za prelazak granice. A lična karta mi je također ispravna i važeća i po njoj možete utvrditi dodatno moj identitet i vidjeti da sam državljanin BiH, u čemu je problem? A eto, imam i BH pasoš koji je, doduše, istekao, ali i iz njega se vidi ko sam?“ „Problem je u tome što u zakonu piše da trebate imati važeći pasoš.“ Dakle, opet sam došao nespreman! Pomišljam da ponovo pozovem njegovog šefa, kao i prošli put, nakon čega je policajac naglo promijenio tumačenje zakona, a on već pomirljivije reče kako sad mogu prijeći, ali ubuduće da pazim. Čak mi dade savjet kako mogu, ako mi žena ima važeći BH pasoš prijeći granicu uz kopiju njenog pasoša i vjenčanog lista.

Kad sam došao kući, čim sam ispričao ovu priču već mi sugovornik reče: „Ja sam jučer došao. Isti slučaj, samo mene nisu pustili pa sam prešao na drugom prijelazu gdje su mi samo pogledali ličnu kartu i bez ikakvih daljih pitanja pustili“. Jučer me zove prijatelj, ide iz Austrije i u Šamcu na granici ga ne puštaju, traže mu da plati 300 KM po osobi kaznu, a njih je četvero u autu. Savjetujem mu da ide na sljedeći granični prijelaz, u Županju. Tamo mu niko nije ni spomenuo kaznu, prošao je bez ikakvih problema. Reklo bi se  – luda kuća!

Pokušao sam se malo raspitati zbog čega je sve tako. Moji izvori informacija, mada dobro informirani, nisu mi mogli sa sigurnošću reći zbog čega je nastala ova zavrzlama, ali iz njihovog objašnjenja bi se dalo naslutiti da postoje neki unutarnji obračuni unutar granične policije i to na nacionalnoj osnovi. Naime, za vrijeme nedavnih izbora Hrvatima je bilo dozvoljeno da za izbore prelaze državnu granicu bez ikakvih ograničenja vezanih za covid-mjere, a ostali su morali imati testiranja i ostalo što je bilo predviđeno. Sad je ovo, navodno, „osveta“ prije svega Bošnjaka, jer Bošnjaci uglavnom imaju bosanski pasoš i oni nemaju problema s pokazivanjem istog. Leži li zec zaista u tom grmu ili ne, ne znam. Ali znam da ovakvo stanje nikada ne vodi dobru i da ga hitno treba riješiti. Međutim, kako se naši političari dogovaraju, kako surađuju, veliko je pitanje hoće li se to riješiti i kada, jer u našoj politici kod mnogih vlada pravilo: Što gore, to bolje! Narod to dobro zna, vidi, uvjerava se na stotinama primjera da je sve baš onako kako ne treba biti, i uporno na izborima bira – iste!