Alain de Benoist: “Predizborne ankete služe za mobilizaciju za ili protiv onih koji vode”

Desetak dana uoči prvog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj  je situacija apsolutno nerazumljiva i sada je ulazak u Elizejsku palaču moguć za četiri kandidata. Međutim, sve više se govori o namještanju anketa, medijskoj kampanji u korist kandidata elite Emmanuela Macrona, ali i da bi u drugi krug mogli ući kandidati suverenističke desnice i ljevice, Marine Le Pen i Jean-Luc Mélenchon.

Alain de Benoist, francuski intelektualac, vodeći član francuskog think-tanka “Groupement de recherche et d’études sur la culture”, dao je intervju Nicolasu Gauthieru u kojem govori o predizbornim anketama i kako se njima diktira izbor određenog kandidata.

Gospodine De Benoist, optužili ste ankete za “diktiranje izbora”, iako su one sada uobičajene i njihov broj stalno raste. No, sve češće pobjednik na izborima nije kandidat koji je bio favorit za pobjedu. Dakle, ova “diktatura” je vrlo izvjesna?

Alain de Benoist: Od kada su se pojavile u Americi sredinom tridesetih godina, a u Francuskoj 1965. godine na inicijativu Jeana Stoetzela, kritike prema anketama su uvijek iste. Jedna od najčešćih je da su ankete uvijek bile u krivu. To se vidjelo na predsjedničkim izborima u to vrijeme, kao i na predsjedničkim izborima 1995. godine, kada se Balladura smatralo uspješnijim od Chiraca. Ili s onom iz 2002. godine, kada su govorili da će se Chirac u drugom krugu suočiti s Jospinom. U posljednje vrijeme je isti slučaj bio s Brexitom ili izborom Trumpa. Također treba napomenuti da se dogodi i da ne pogriješe i da je to najčešći slučaj. Vrlo često ankete kažu istinu, čak i ako su manipulirane, ali često iskrivljuju činjenice ili odgovore tumače na pristran način.

Postoji još jedna stara kritika o političkom učinku anketa na izbore. Mnogi kažu da se javnom mnijenju prenosi mišljenje javnosti kako bi se ono zapravo promijenilo. Onda postoje “fabricirane ankete”, jer se smatra da će mnogi dati glas osobi koju se prikaže kao mogućeg pobjednika. No, možete vidjeti da je ova kritika je u suprotnosti s prvom. Naime, ako ankete “proizvode” rezultate, onda razumijemo da one ne mogu biti u krivu, a ako su u krivu znači da ih ne “proizvode”. Naime, objavljivanje raspoloženja javnog mnijenja može pojačati mobilizaciju u korist onih koji su se popeli na vrh, ali i proizvesti suprotan učinak.

Kako stvarno funkcioniraju ankete?

Alain de Benoist: Većina istraživačkih instituta su danas napustili takozvani “slučajni uzorak”. Danas se pridržavaju metoda kvote na temelju ciljanih reprezentativnih uzoraka populacije. Smatra se da će rezultati biti pouzdaniji ako je ispitan veći broj ljudi.

Naime, vjeruje se da anketa od tisuću ili dvije tisuće pomno odabranih ljudi može dati presjek mišljenja ukupnog stanovništva. Ove statističke metode su općenito pouzdane. Međutim, čak i kada imate reprezentativan uzorak, uvijek postoji postotak pogreške koja oscilira od 2 do 3 posto. Kada je to postotak koji je jednak ili veći od postotka koji dijeli favorite, što se događa vrlo često, ankete ne pokazuju ništa. Naime, matematički je netočno, primjerice, tvrditi da će jedan kandidat pobijediti drugog s 51 posto glasova u odnosu na gubitnika koji će dobiti 49 posto. Istinu ovdje nitko ne zna.

U idealnom slučaju, ankete samo  pokazuju sliku ravnoteže snage ili mišljenje u određenom trenutku, ali to nije predviđanje. Osim toga, puno su dalje od konačnog rezultata, jer se provode unaprijed, a ne na glasačkom listiću, prije svega zato što se namjere glasača mogu promijeniti, ali i zato što, dok su izbori još daleko, ima puno onih “bez odgovora”.  Velika je pogreška asimilirati one koji to još nisu odlučili za koga će glasati, jer ovdje imamo evoluciju razine izborne mobilizacije. Osim toga, koliko god da su točne, ankete nikada nisu sami izbori, niti će ih ikada zamijeniti, jer izbor uključuje ponašanje javnosti, a anketari prikupljaju samo privatne odgovore.

To je prije više od dvadeset godina primijetio Jean-Pierre Dupuy, koji je rekao: “Znanstveni diskurs o anketama stvara dojam da je glasovanje racionalan postupak.  Vjerovati u njih općenito je pogrešno. Glasanje i izbor su ogroman ritual, sveti teret kojeg u anketama nikada ne može biti”.

Jasno je da mediji dugo sudjeluju u stvaranju mišljenja javnosti, pa tako i za izbor. Koja je njihova uloga u odnosu na javno mnijenje?

Alain de Benoist: Javno mnijenje je u mnogočemu duh. Sjećate se poznatog članaka u kojem je Pierre Bourdieu rekao da javno mišljenje ne postoji, objavljenog u časopisu “Les temps modernes”. Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da ankete koriste dvije različite vrste pitanja koja se ne smiju miješati jedna s drugima. Jedna istražuju mišljenje javnosti, a druga su usmjerena na identificiranje namjera u ponašanju.

Ova druga imaju vrlo slabu vrijednost u smislu predviđanja, zato što ljudi trebaju odgovoriti na pitanja koja nisu očekivali, stoga uvijek postoji margina između stavova i stvarnog ponašanja.

Ispitivanja javnog mnijenja jednako su problematična kada prosudbe, vrijednosti i izjave pretvaraju u definiciju. Onda po definiciji predviđaju izbor, a ne ono što ljudi misle.  Ali kako se može mjeriti i definirati “javno mnijenje” isključivo na temelju zbroja privatnih i pojedinačnih mišljenja? Zajednica je više od zbroja svojih dijelova i samim zbrajanjem pojedinih odgovora postoji velika vjerojatnost da se javne izjave pojedinaca ne podudaraju s organiziranim kolektivnim izražavanjem na izborima.

Nakon što je francuski intelektualac Alain de Benoist pojasnio kako funkcioniraju predizborne ankete, postaje jasnije zbog čega svi u drugom krugu “predviđaju” borbu između Marine Le Pen i Emmanuela Macrona, kandidata financijske elite za kojeg se tvrdi da će u drugom krugu doslovno “pomesti” kandidatkinju i čelnicu Nacionalnog fronta.

Međutim, sada se sve više govori da bi u drugom krugu mogao završiti Jean-Luc Mélenchon, te da bi se u Francuskoj mogla dogoditi borba između radikalne ljevice i nacionalista Marine Le Pen.

Na ljevici Jean-Luc Mélenchon nema konkurenciju. U petak će se u Francuskoj održati treća i konačna javna debata, na kojoj Mélenchon može učvrstiti svoj nenadani uspjeh, ali i nadoknaditi zaostatak i prestići Macrona. Konačno, ankete su samo ankete…