Francuska revolucija Jean-Luca Mélenchona 

Za tri dana se održava prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj i ankete, koje uvijek treba uzeti s rezervom, govore o naglom porastu popularnosti kandidata “Nepokorene Francuske”, Jean-Luca Mélenchona. Ovaj scenarij, barem hipotetski, otvara mogućnost da se u prvom krugu izbora može dogoditi doslovno sve, čak i da Francuzi za drugi krug odaberu izbor između Mélenchona i kandidatkinje desničarskog “Nacionalnog fronta”, Marine Le Pen.

Sada su oči cijele Europske unije uprte u Pariz, jer će sudbina Europe uvelike ovisiti o izborima u Francuskoj, posebice nakon potresa kojeg je uzrokovao “Brexit”.

Mélenchon je kao kandidat osnažio iz posve razumljivih razloga. Prvi je kolaps socijaldemokracije, što se vidi iz slabih izgleda kandidata Socijalističke stranke Hamona, koji među četvero najjačih kandidata gotovo da nema nikakve šanse za ulazak u drugi krug. Benoît Hamon je slab u retorici i ne zna kako se obratiti mladima, niti jasno predočiti svoj izborni program. U stvari, njegov izbor bi značio kontinuitet politike odlazećeg predsjednika Hollandea, koju je teško artikulirati drugačijom nego onakvom kakva je i sasvim je razumljiv stav francuske javnosti prema kandidatu Socijalističke stranke.

S druge strane, Mélenchon predlaže Ustavotvornu skupštinu na kojoj bi se utemeljila Šesta republika, koju bi Francuzi konačno trebali potvrditi na referendumu. U ekonomiji želi “iskorijeniti” prevarante i utajivače poreza među financijski moćnicima, a zemlju okrenuti realnoj ekonomiji. Istovremeno želi pomoći radnicima da posluju po modelu zadruga ili “kooperativa”, što je u neku ruku uvođenje najveće moguće razine samoupravljanja u postojećem ekonomskom modelu. Oba prijedloga su slična s onim što je učinjeno u Ekvadoru od strane predsjednika Rafaela Corree. Mélenchon, koji je uvijek dobro informiran o tome što se događa u Latinskoj Americi, preuzeo je ekvadorsku ideju “Građanske revolucije”.

“Nepokorenu Francusku” se uspoređuje s američkom predizbornom kampanjom prošle godine, iako je teško povući jasne paralele između tri ključna kandidata. Međutim, na društvenim mrežama su nedavno Emmanuela Macrona uspoređivali s Hillary Clinton, Marine Le Pen s Donaldom Trumpom, a Mélenchona s Berniem Sandersom.

Cilj je da se stvoriti sliku da Francuska čini “istu grešku”, a američki časopis Politico navodi “kako je za Marie le Pen najbolja opcija da se natječe protiv Macrona, jer dio birača Jean-Luca Mélenchona sigurno neće u drugom krugu glasovati za kandidata obitelji Rothschild”. Primjetno je da se u posljednjim danima pred izbore politička rasprava u Francuskoj bavi središnjim i ključnim pitanjem i koji je kandidat najjača konkurencija čelnici “Nacionalnog fronta”? Ukratko, većina rasprava ide u smjeru tko može obuzdati “francuskog Trumpa”, kako neki analitičari, potpuno neutemeljeno, opisuju Marine Le Pen?

No, jedno je sigurno. Tradicionalne stranke su izgubile potporu većine u francuskoj političkoj sceni, što je trend i u drugim zemljama članicama EU. Iz tog razloga se svi brinu u kojem će se smjeru kanalizirati očito nezadovoljstvo javnosti, koje će uvelike utjecati na francuske izbore, te hoće li u znak prosvjeda francuski birači glasati za Mélenchona ili Marine Le Pen?

Kako bi se izbjegao takav scenarij, protiv Mélenchona se vodi propagandna kampanja od strane lista Le Figaro i drugih medija, koji ga uspoređuju  s Chavezom, Lenjinom, Robespierreom, pa čak i Trockim? Hoće li ova “kampanja straha” polučiti željeni rezultat i na kraju Macrona ili Fillona “poslati” u drugi krug protiv Marine Le Pen, znat ćemo za nekoliko dana.