Krenule polemike i unutar crkve – Bože, hvala ti!

Konačno se nešto kreće i u crkvi! Na naše veliko oduševljenje ali i prije svega iznenađenje. Odavno je trebalo, vjernici nikako nisu smjeli ostati na milost i nemilost politici. Župa sv. Antuna Padovanskog u Šibeniku u četvrtak, 2. Rujna 2021. organizirala je tribinu.

Covid-19: otvoreno i argumentirano

• stvarna opasnost ili velika obmana
• „novo normalno“ ili novo jednoumlje
• zarobljeno čovječanstvo

Predavači na tribini bili su prof. dr. sc. Stipe Kutleša, odvjetnik Mate Knezović, mr. sc. Josipa Juričev Sudac i dr. sc. Ružica Razum.

Predavanja dvojice predavača prenosimo vam u cijelosti.

Prof. dr. sc. Stipe Kutleša

Ovo o čemu namjeravamo govoriti nije ništa vama nepoznato i posve novo nego je to samo podsjećanje i ponavljanje onoga što se već zna. Radi se samo o novim potvrdama onoga što je poznato. Onaj tko je htio znati mogao je u ovih posljednjih 18 mjeseci, tko nije taj neće shvatiti nikada. Nije, dakle vrijeme ni za informacije ni govore, ni prosvjećivanje, ni uvjeravanje, ni nagovaranje, vrijeme je za djelovanje jer već je kasno. A kada se govori treba govoriti jasno i izravno bez tzv. političke korektnosti jer vrijeme zamagljivanja već je prošlo. Sigurno je da se ovdje više ne radi ni o kakvim teorijama zavjere ili urote nego je na djelu dokazana praksa urote čije rezultate već vidimo i nažalost još ćemo vidjeti.

Da bismo djelovali moramo znati. Čovjeku kao biću svojstveno je znati i bez  znanja ne može svijet oko sebe shvatiti niti može razborito odlučivat i niti djelovati. Pravo znanje nije samo znanje činjenica u smislu što više činjenica to više znanja nego je to znanje uzroka stavi i zbivanja, tj. znanje zašto stvari jesu takve kakve jesu.

Najčešće su ljudi intelektualno lijeni, bježe od mnogih pitanja kao što je danas pitanje COVID-19 i kažu da u tome nisu stručnjaci i da odluke prepuštaju ljudima od struke. Lakše je živjeti po „receptu“ nego misliti svojom glavom i biti odgovoran za svoje postupke. Ipak, spoznavati stvari naša je dužnost. Sv. Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima kaže: „Sve ispitujte (provjeravajte) i što je dobro zadržite.“ (1Sol 5, 21).

O znanju se govori i u biblijskom i teološkom smislu. Znanje spada u jedan od sedam darova Duha svetoga. U starozavjetnoj knjizi Hošea kaže: „Moj će narod biti uništen jer mu nedostaje znanje. Jer ti si odbacio znanje, zato ću te ja odbaciti“ (Hoš 4,6). Ne samo da je narod bez potrebnog znanja nego i njegovi svećenici i proroci. Stoga prorok Jeremija sa žaljenjem veli: “Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju!” (Jr 14,18). Prepoznajemo li se mi danas, kao čovječanstvo, u tim biblijskim porukama?

Kakve sve ovo ima veze s današnjom temom o COVID-19? Ima veze i to izravno. Sadašnje stanje svijeta dijelom je rezultat i naše neinformiranosti, neznanja, ležernosti i neodgovornosti.  Prije svega treba razlikovati dvije stvari: korona virus kao uzročnika bolesti od COVID-19 kao prvenstveno politički konstrukt. Za korona bolest optužen je obični šišmiš, a uskoro se pokazalo da sve od početka bijaše laž, laž postade glavnim kriterijem ponašanja i mnogi je prihvatiše kao takvu.

Kada se kaže virus onda nas spopada strah i panika. Takvo shvaćanje i ljudske reakcije rezultat su indoktrinacije u obrazovanju i manipulacije i sijanja straha od strane politike putem medija. Korona virus nosi svoje ime po kruni (corona znači kruna), a kruna je simbol moći i vlasti. Naziv korona nije slučajno izabrana kao nositelj bolesti i čitavog projekta nazvanog COVID-19 kao što slučajno nije dano ime jednom enzimu luciferaza (od Lucifera). U prirodi postoji vrlo mali broj, nazovimo ih tako, „zločestih“ tipova virusa i vrlo veliki broj dobrih, bezazlenih i korisnih bez njih bio život bio nezamisliv. Za vjernike, viruse je stvorio Bog. Je li Bog stvorio korona virus ili virus kodnog imena SARS-CoV 2 koji je prouzročio COVID-19 kao navodnu pandemiju? Danas su mnogi vrhunski svjetski znanstvenici sigurni da virus SARS-CoV 2 nije prirodni virus (dakle nije ga stvorio Bog) nego je umjetni virus, tj. djelo je ljudskih ruku. Ako je čovjek nešto stvorio onda je to stvorio s nekom namjerom i svrhom, bilo dobrom ili lošom.

Postoji mnoštvo protuslovlja i nelogičnosti koje prate fenomen COVID-19, a koje s lakoćom uočava svaki čovjek zdravog razuma. Zato se ovdje samo postavljaju neka od mnoštva pitanja koje svaki zdravorazumski čovjek treba i mora postaviti. Neka svatko zaključuje za sebe.

Zašto nam znanstvenici i medicinski djelatnici još nisu dali odgovor na pitanje: zašto nema gripe u posljednju godinu i pol? Gdje je nestala, a ona postoji odkad postoji svijet  i čovjek. Korona virus (SARS-CoV2) statistički gledano manje je opasna od gripe, a o drugim opasnijim bolestima da se ne govori, a po medijskom predstavljanju zauzela je prvo mjesto i čini se kao da ništa ne postoji osim nje. Već smo toliko dresirani da se ne znamo ni čuditi toj čudnoj činjenici.

Ako je to tako opasna i raširena bolest kako to da je od bolesti uzrokovane korona-virusom u 18 mjeseci oboljelo oko 260 milijuna ljudi ili svega oko 3,5% svjetskog pučanstva, a oko 4 milijuna je smrtnih slučajeva ili oko 0,05% što znači da na 2000 ljude umre jedan čovjek (ako je uopće itko umro samo od korone). Samo u jednog godini u svijetu umre oko 150 milijuna ljudi od dugih bolesti. Po „važnosti“ COVID-19 u odnosu na sve druge bolesti moglo bi se zaključiti da je 4 milijuna više od 150 milijuna. Jer zbog 4 milijuna blokirana je  čitava kugla zemaljska, a 150 milijuna su nevažni slučajevi. To nas vodi na odgovor na pitanje radi li se kod COVID-19 o stvarnoj opasnosti ili velikoj obmani. Čovječanstvo je zarobljeno i fizički i duhovno. Na sve to smo mi pristali.

Pristali smo na nošenje maski koje štete, na PCR testove koji ništa ne dokazuju, na cijepljenja koja su opasna i nikakve koristi od njih nema, na COVID-propusnice i putovnice koje nas čine neslobodnim ljudima, na cijepljenje zdrave djece, tj. na njihovo žrtvovanje idolima, pristali smo na uništenje vlastitog imunog sustava, na globalni experiment i sl.

Cjepiva su experimentalna, što znači da sve doze nužno nemaju i ne mogu imati isti sastav. Neke su serije doza placebo, a u nekima je nađena prisutnost teških metala i drugih otrovnih stvari. Jesmo li doista extremni naivci ako mislimo da su npr. političari odani novom svjetskom poredku i vjerski vođe dobili isto cjepivo kao obični puk?

U Hrvatskoj je, procjenjuje se, preko 50% ljudi preboljelo kovid na prirodan način. Ako je za imunitet krda potrebno 70-80% procijepljenosti, a u Hrvatskoj je cijepljeno oko 50% (prema službenim podatcima), onda cijepljenje treba prestati jer je postignut imunitet krda. Pandemiju, dakle, treba ukinuti. Zašto nije ukinuta? Ako je neće ukinuti tzv. Stožer (a neće) ukinimo je mi.

Zašto ne vjerujemo kreatorima COVID poredka kada nam izričito daju informacije? Da cilj cijepljenja nije borba protiv bolesti, svjedoče izjave ideologa, financijera, zagovaratelja kovidizma Klausa Schwaba koji kaže: „Postat ćemo učinkovitiji u upravljanju svojim genima i genima svoje djece. ‘Inteligentne’ čestice mogu se unijeti u ljudsko tijelo“. … Najvjerojatnije će nam se vanjski uređaji usaditi u mozak i tijelo.“ Računala „omogućuju nove oblike nadzora i nove kontrolne mehanizme.“ COVID-19, kako on kaže, medicinski gledano je neopasan, ali je itekako „koristan“ jer „nudi priliku za uvođenje neviđenih društvenih promjena … i pojavit će se novi svijet“.

Postoji još mnogo sličnih izjava. Zar nas to još uvijek ne uvjerava da se kod COVID-cjepiva zapravo radi o eugenici. Tzv. pandemija COVID-19, to je izvan svake sumnje, služi kao dimna zavjesa, paravan za preustroj svijeta ili novi svjetski poredak. Agenda za njega već postoji i poznata je: 100% -tno cijepljenje koje će uništiti imuni sustav, nova još jača pandemija pod imenom SPARS pandemija, primanje žiga Zvijeri i sl. Glavnu riječ u tome vode zli znanstvenici, posebno medicinskih struka, i političari.

O njima je prije pola stoljeća pravu istinu izrekao Ivan Illich, Dalmatinski Hrvat po ocu, i Bečanin po rođenju, katolički svećenik i svjetski poznat kritičar zapadnjačke kulture. On kaže: „U hram znanosti ušli su trgovci“ i oni su tako okaljali i ponizili pravu znanost.

Za medicinu kaže: „Ona nije organizirana da služi ljudskom zdravlju nego sama sebi … Ona ljude čini više bolesnim nego zdravima.“ Ona je „negacija zdravlja“. Poput glasa vapijućeg u pustinji on apelira: „Zaustavite znanost, spašavajte čovjeka.“ Kakva je to briga za zdravlje i kakva je to medicina koja zabranjuje djelotvorne i jeftine lijekove kao što su ivermektin i hidroksiklorokin, koji su najsigurniji lijekovi u povijesti medicine, a nudi otrovna cjepiva?

Danas nobelovac Luc Montagnier govori o najvećem riziku od genocida u ljudskoj poviesti, a Vladimir Zelenko o ratu protiv Boga. COVID totalitarizam ujedinjuje u sebi fašizam, nacizam, komunizam i nadmašuje ih po svojim tehničkim mogućnostima. Ne radi se više o jednoumlju nego o bezumlju. Imajući u vidu zaluđenost mnogih COVID-cjepivima, sada vrlo lako možemo razumjeti pojavu nacizma u Njemačkoj. Nije li čovječanstvo danas u sličnoj situaciji masovnog ludila?

Bilo bi za očekivati da će protiv COVID-ludila ustati oni kojima je istinski ne samo do zdravlja nego i do slobode, savjesti, ljudskog dostojanstva. To su vjerske zajednice. Vrh Katoličke Crkve spada u najgorljivije pristaše kreatora COVID pokreta. Pred svjetovnošću, „prva je pokleknula Katolička Crkva“. Jedan katolički svećenik kaže da su mnogi pastiri „Katoličke Crkve sakrili se u mišje rupe pred koronavirusom i odluku o sakramentima prepustili svjetovnim vlastima.“ Euharistijska slavlja u Katoličkoj Crkvi ukinuta su u korizmeno i uzkršnje vrieme 2020. godine i drastično reducirana u vrijeme došašća i Božića. Trg u Vatikanu i bazilika sv. Petra bili su zatvoreni za hodočasnike i turiste što se nikada prije u povijesti nije dogodilo. Nastupilo je „koronsko sužanjstvo” Crkve. „Kršćani 21. stoljeća nisu pred virusom slijedili primjer brojnih kršćanskih mučenika pred smrću.“ Već je sv. papa Pavao VI. govorio da se “dim Sotonin uvukao u Crkvu”. Je li se taj Sotonin dim proširio i danas zahvatio veliki dio Crkve?

Gdje su u Crkvi netragom nestali: načelo opreza, slobode savjesti, informiranog pristanka, dijaloga? Među katoličkim teolozima i vjernicima nema javne razprave. Hrvatskim biskupima je dano do znanja da postoje i drugačiji pristupi problemu COVID-19. Pitanje je jesu li oni to ozbiljno uzeli u razmatranje. Ignorirali sigurno jesu u skladu s COVID-agendom. Iznimni pojedinci javno nastupaju i nose tračak svjetla vjernicima. Umjesto toga Katolička Crkva u Hrvatskoj, čak s većim žarom od državnih medija, vrši cenzuru i sprječava dijalog. Zabranjuju se nastupi na radiju , televiziji u tiskanim medijima, prodaja „nepoćudnih“ knjiga u katoličkim knjižarama, lijepljenje plakata na crkvenim objektima, provodi se otvorena diskriminacija vjernika koji se ne žele cijepiti i sl.

Papa Franjo je najavio takvu diskriminaciju vjernika tako što se necijepljenima neće dopustiti nazočnost na svetoj misi koju planira slaviti u Slovačkoj najesen ove jeseni. On također u svibnju ove godine poziva u Vatikan na međunarodnu zdravstvenu konferenciju (Istraživanje uma, duše i tijela) 114 sudionika, od kojih su gotovo mnogi masoni i promicatelji novog svjetskog poredka, zagovaratelji pobačaja, aktivisti New Agea, tvorci i zagovaratelji tzv. COVID-cijepljenja, zagovaratelji ideje o depopulaciji svjetskog pučanstva i dr. Među sudionicima konferencije bila su čak dva katolička svećenika koji su mogli iznijeti katolička stajališta.

COVID-cjepivo je za papu Franju dar Božji, a Glas koncil (11. travnja 2021) ide još i dalje i naziva ga čudom koje je „donijelo utjehu da se pandemiji nazire kraj.“ Nedavno je papa Franjo u video-poruci s još četiri latinsko-američka kardinala i dva nadbiskupa pozvao sve ljude da se cijepe. Cijepljenje bi trebao biti znak ljubavi prema drugima. Kao što svjetovne TV zvijezde sudjeluju u plaćenim reklamama za neki proizvod, slično se pojavljuje i papa sa svojim kardinalima i nadbiskupima reklamirajući cijepljenje. Kakvu to znanstvenu ili medicinsku kompetenciju ima papa kada nudi svoje „savjete“ i nagovaranja na cijepljenje? Kakve on veze ima s epidemiologijom, virologijom pa i znanošću? Konačno, koji je njegov teološki autoritet? Je li on nepogrešiv kada govori o cijepljenju, COVID-19, općenito o medicini, ekonomiji, športu i sl. da bi ga vjernici morali poslušati? Njegova preporuka, čak i „naredba“ u bilo kojem području izvan Crkve i vjere ne obvezuje nikoga od vjernika. Cijepljenje je njegova privatna stvar. Prihvaćajući diskriminaciju na cijepljene i necijepljene vodstvo Katoličke Crkve na obćoj i nacionalnoj razini podielilo je Crkvu. A prije dva dana predsjednik HKLD optužuje don Josipa Mužića za neposlušnost papi jer, eto, papa se cijepio a Mužić nije. Koja podla manipulacija i obtužba. Prorok Izaija kaže: „Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, pa vidite! Tko je slijep ako ne moj sluga, i tko je tako gluh kao moj glasnik kojega sam poslao?“ (Iz 42,18-19).

Covid totalitarizam ne bi zasigurno bio moguć bez medicinske i farmaceutske struke podpomognute političarima i vodstvom Katoličke Crkve. Smiju li se vjernici sakrivati iza pasivnosti i molitvenih pobožnosti? Sv. Maksimilijan Kolbe, koji je osnovao “Vojsku Bezgrješne”, postavio je načelo: “Nije dovoljno moliti, treba se i boriti.” Na istom su tragu misli pape emeritusa Benedikta XVI. koji kaže da je obveza kršćana i Crkve „imati snagu za pružanje otpora.“ Bolji svijet ne grade oni se koji uliznički i poslušnički klanjaju zlim „gospodarima“ (koji ne zaslužuju poštovanje), nego oni koji su spremni reći: NE, dosta je! Za istinu i slobodu to se isplati kazati.

Dokle ćemo podnositi ovo COVID-ludilo? Na nama je, uz Božju pomoć, ne samo moliti nego i djelovati, kako kaže apostol Pavao Timoteju „iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne“ (1 Tim 1,5) i ohrabrivati druge da to isto čine. Drugoga puta nema.

 Odvjetnik Mate Knezović – Korona, pravo i što dalje

Od prvih naznaka korona krize javno sam istupao više puta. Moji javni istupi bili su očima pravnika i pravnim argumentima. I ovo izlaganje će biti u tom okviru.

Želim da ovo izlaganje ne bude poticaj strahu i razdoru, nego poticaj raspravi unutar pravne stručne i znanstvene javnosti, te opće javnosti, ali i crkvene javnosti. Na žalost trenutno postoje samo monolozi i dvije, barem u javnosti tako izgleda, ukopane grupacije. Stoga je ovo poziv da odbacimo svaki strah i da tražimo istinu kroz dostupne činjenice i spoznaje.

Kada se okrenemo oko sebe i dublje promislimo što se to u korona-krizi dogodilo, odnosno što je bilo “staro normalno” u odnosu na “novo normalno” onda možemo zaključiti sljedeće:

• ograničena nam je sloboda (kretanja, rada, poduzetnička, savjesti, uvjerenja) u boljem slučaju, a u gorem nekim čudnim odlukama i dokinuta (npr. sloboda kretanja), barem na određeno vrijeme, te utjeran strah u kosti;
• postali smo nejednaki, odnosno diskriminirani, neki su slobodno obavljali svoju djelatnost, neki ne, za to nije bilo nikakvih stručnih i znanstvenih rasprava i podloga;
• neki su duboko socijalno stradali u ovom kovid-ludilu, dok su bogati postali još bogatiji;
• unesen je svakodnevni nemir u naše živote, tjeskoba i zabrinutost za djecu, budućnost, poslove…;
• o našim pravima nije odlučivao Ustav i zakoni, sudovi, nego tijelo (Stožer civilne zaštite kod nas, a u svijetu slična neovlaštena ad hoc sastavljena tijela) kojeg nema ni u Ustavu ni u   – zakonima, ni u konvencijama ni u direktivama EU;
• naše vlasništvo postalo je ugroženo zbog onemogućavanja djelatnosti;
• više ne vlada pravo, nego neka neformalna uputstva od strane tijela koje nije ustanovljeno Ustavom, niti je o njemu odlučivao Sabor;
• priroda je zagađena nebrojenim “dezinfekcijskim sredstvima” koja su ušla u tisućama litara u škole, dječje vrtiće, fakulteta, državne ustanove, pa sve do zadnjeg frizera u nekom malom mjestu, a o desecima ili stotinama milijuna maski, medicinskih sredstava i mnoštvu toga da ne govorimo, te je time ugrožen zdrav život;
• ne postoji demokracija, nego vladavina jedne ilegalne grupe kojoj je Vlada dala vlast da vlada, a iznad nje je samo ta ista Vlada, dok Sabor kukavno šuti, a narod se opire.Zašto sam ovo (slobodu, jednakost, socijalnu pravdu, mir, vlasništvo, zaštitu prirode, pravo na zdrav život, demokraciju i vladavinu prava) pobrojao?

Zato što Ustav upravo te vrednote navodi kao najviše vrednote ustavnog poretka i temelj za tumačenje Ustava.

Dakle, Članak 3. kaže sjedeće:
Sloboda, jednakost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Ne treba biti pravni stručnjak pa uočiti da je sve naprijed navedeno ugroženo i pogaženo u ovoj krizi.

Jeste li čuli one koji svakodnevno broje pozitivne, ukupno oboljele, liječene, trenutno oboljele…. da spominju ljudska prava?. Gdje su silni borci za ljudska prava u Hrvatskoj i svijetu?

Članak 14.

Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

Članak 32.

Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.

Članak 35.

Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 37.

Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka.

Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja.

Što se tiče štovanja i zaštite osobnih podataka i tajnosti i sigurnosti osobnih podataka evo jednog primjera o kršenju naprijed navedenih odredbi Ustava RH.

Članak 38.

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja.

Zabranjuje se cenzura.

Republika Hrvatska (a i cijeli svijet) ukinuli su slobodu sredstvima priopćavanja. Dapače, sredstva priopćavanja postali su sredstva “ispiranja mozga” i javnog terora vlada protiv mirnih građana. Dovoljno se sjetiti “Faktografa” (Faktograf je u vlasništvu GONGA) koji blokira, ispravlja, docira.

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Članak 49.

Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.

Posebno je važno obraniti djecu i mladež od nasrtaja kovid-ideologije

Općepoznata je činjenica da djeca mogu imati kovid a da pri tome nemaju nikakve ili vrlo blage simptome. Usprkos tome oštrica tzv. mjera usmjerena je upravo na njih. Posebno su gnjusne bile optužbe na djecu da su super širitelji virusa, te da zato ne smiju ići u škole jer će, eto, zaraziti djedove i bake, iako vrlo rijetko žive s djedovima i bakama danas.

Slično su prošli i mladi u srednjim školama i na fakultetima. Gotovo cijelu prošlu školsku i akademsku godinu bili su pod teškim mjerama, kao i dio pretprošle. Zato je odluka o ublažavanju i umnogome ukidanju velikog broja mjera ove školske i akademske godine pohvalna, ali ne i dovoljna. Dužni smo zaštititi djecu i pomoći mladeži da ponovo živi slobodno, usmjereni na svoje obrazovanje i budućnost.

Postavlja se pitanje postoje li tendencije uskraćivanja roditeljima njihovih prava na odgoj, obrazovanje te brige za njihov puni razvoj u skladu sa sustavom vrijednosti roditelja, njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima te savjesti.

Na žalost postoje mnoge tendencije od strane države, medija, razno raznih udruga te kvazi-znanstvenih navodnih istraživanja koja nastoje napraviti razdor između ove najčvršće veze na svijetu.

Ove tendencije posebno su dobile krila u tzv. kovid krizi, pandemiji ili projektu. Radi se o zlouporabi ove krize kako bi se nastavile tendencije ovladavanja djetetovim duhom, psihom, emocijama, socijalnim vezama i njegovom ukupnom osobnošću.

Ustav u članku 64. kaže sljedeće:

Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.

Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.

Je li netko nešto pitao roditelje u ovoj krizi ili kovid histeriji u skladu s ovom ustavnom obvezom?

Odgovor je NE! Dapače, prošle dvije školske godine su roditelji prokazani kao opća opasnost i potpuno su udaljeni od odgojno-obrazovnih ustanova. Istovremeno su se u obitelji morali boriti kako preživjeti školsku godinu, kako doći do liječnika kada su djeca bolesna, kako umanjiti njihovu usamljenost, anksioznost i k tome kako postići dobre rezultate u školi. Na žalost država je mjerama mnogu djecu oštetila. Mnoštvo je izvješća iz Hrvatske i svijeta o punjenu dječjih psihijatrija djecom zbog tz. mjera koje bi trebale štititi djecu. Koje druge bolesti i nedaće su zbog svega stekli i kakva će zlokobne rezultate u njihov život donijeti tek će se vidjeti.

Valja ovu naprijed navedenu odredbu Ustava (čl. 64.) dovesti u svezu s odredbom iz čl. 63. koji kaže:
Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.

Ako ove dvije odredbe stavimo u međuodnos možemo jasno zaključiti da država daje okvir (štiti materinstvo, djecu i mladež i stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete), a obitelj daje srce i dušu (osigurava pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti). Država nije izvršila svoju dužnost. Istovremeno je neustavno zahvatila u područje roditeljskih prava i obaveza, nametnula im obaveze i dodatne muke, a uskratila prava.

Konvencija o pravima djeteta, članak 3. 1.  kaže sljedeće:

U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.
Države stranke obvezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne.

Kakav to interes djeteta može biti socijalna izolacija, pretjerano druženje s tehnologijom (laptop, mobitel, TV, play station…), a za račun igre s drugom djecom, blizine, prijateljstva, neposrednog učenja licem u lice s učiteljem, kretanjem, osjećajem slobode… Sve ovo je nametnuto a da ta bolest djecu uopće gotovo ne dotiče.

Država je jednostavno svojom intervencijom, posebno u ovih godinu i pol dana, pretjerala!

Roditelji moraju osvijestiti svoja prva i obveze! Moraju zaustaviti svako samovlasno zadiranje države, vjerskih organizacija, udruga, medija, u njihova prirodna i zakonska prava i obaveze, a o samovlasti je riječ. Niti su roditelji, niti zakoni dali pravo državi i drugima da takvom silinom navale na njih i njihovu djecu.

26. kolovoza 2021. HZJZ i Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavili su UPUTE za sprječavanje i suzbijanja covida u šk.g. 2021/22.

Odmah valja reći da te upute nemaju obvezujuću snagu i moraju se smatrati upravo onim što piše. Upute, odnosno preporuke. To jasno proizlazi iz samih tih uputa koje učestalo to i navode. Ne postoji zakonit način da se one koji se ne drže tih preporuka na bilo koji način sankcionira. Dakle, učitelji, profesori i djeca ne smiju biti ni na koji način sankcionirani ako te upute smatraju štetnima ili beskorisnima. Ni jedan prekršajni  ili neki drugi postupak zbog nekakvog kršenja mjera do sada u Hrvatskoj nije okončan protiv nekoga, a nemam informaciju čak ni da je i jedan pokrenut. Stoga je običan mit da se moramo pridržavati mjera. Posebno se ne moraju tih preporuka pridržavati djeca. Uostalom, štetnost tih mjera na djeci je općepoznata.

Ravnatelji, učitelji, profesori i drugo osoblje nikako se ne bi smjeli upuštati u nekakvu pretjeranu revnost i smatrati ove (u najboljem slučaju edukativne materijale) nekakvom obvezom. Posebno se ne bi smjeli upuštati u nekakve pritiske prema djeci, omalovažavanje, tvrdnje da je dužno nositi maske, dezinficirati ruke i sl.. Toga je isuviše bilo u protekle dvije školske godine.

Preporučujem ravnateljima, učiteljima, profesorima, nastavnicima da pročitaju navedene Upute. Uostalom, te Upute su znatno manje stroge nego prijašnja. Neka se traži način olakšavanja života, a ne otežavanja.

Ako roditelji pak smatraju da su maske nepotrebne i štetne neka jednostavno izvijeste školu, ili drugu ustanovu u kojoj boravi njihovo dijete, da smatraju da su preporuke štetne i da su dali uputu djetetu da ne nosi masku, da ne dezinficira ruke, da će se s djecom koja to žele družiti i igrati bez distance i sl..

Roditelj ima pravo doći u školi i tražiti podatke ne samo o ponašanju djeteta, nego i o odnosu ustanove prema djetetu. Ustanova mora poštivati prava i obaveze roditelja, te prava djece.

Djeca imaju pravo na potpunu liječničku pomoć, bez nepotrebnih prepreka. Roditelji to trebaju jasno zahtijevati svugdje gdje se to uskraćuje.

Dobro je da je predsjednik Republike prije nekoliko dana izjavio da su mjere besmislene, a jučer je izrazio mišljenje da bi ih trebalo ukinuti.

Zaštita osobnih podataka

Gore sam naveo ustavne odredbe o tome da nitko ne smije tražiti ničije podatke o njegovom zdravstvenom stanju ako ga zakon izričito ne ovlašćuje. Dakle, poslodavac nema pravo tražiti podatak jeste li zaposlenik cijepljen ili ne.

Naime, Ustav i Zakon o zaštiti osobnih podataka jamče nam zaštitu podataka o našem zdravstvenom stanju. Naše zdravstveno stanje procjenjuju liječnici medicine rada prilikom  zapošljavanja ili u drugim slučajevima predviđenima zakonom. Stoga nitko nije dužan dati poslodavcu podatak o tome je li se ili nije cijepio.

Zato se poslodavci trebaju oprijeti eventualnim uputama i zahtjevima države da dostave podatke o broju cijepljenih ili necijepljenih. Osobito trebaju odbaciti zahtjeve da dostave imena i prezimena. Uostalom, poslodavci za slučaj dostave takvih podataka mogu biti izloženi tužbama zbog diskriminacije i za naknadu štete.

Valja napomenuti da se i država izlaže mogućnosti naknade štete po tužbama građana i poslodavaca.

Također ako poslodavac poduzima bilo kakve radnje usmjerene na opomene o obvezama na radu, prijetnji otkazom i sl. koristite pravna sredstva.

Dobro je da su polemike počele i unutar crkve

Predsjednik Hrvatske liječničke komore napisao je prije nekoliko dana otvoreno pismo svećeniku don Josipu Mužiću, kojim kritizira njegov nedavni istup na javnom skupu u Splitu. Tu kritiku javno su podržali biskup Mate Uzinić i don Damir Stojić.

No jučer sam dobio pismo jedne majke. Podatke o njoj i druge podatke anonimiziram. Evo pisma:

Moj sin je bio od 01. svibnja do polovice srpnja u zatvorenom odjelu psih. bolnice odakle je premješten u drugu psih. bolnicu u drugi grad i dio Hrvatske, na dugoročno liječenje, i to stalno u zatvorenim uvjetima liječenja. Kako se razbolio na kraju studija i bio iznadprosječno inteligentan ali karakteran, osjećajan, pun trauma, straha i srama. S takvim osobinama pobrkanim u akutnoj fazi bolesti je lose i završavao često u bolnici…

Sada se u telefonskom razgovoru žali da se pretvorio u kost i kožu i moram ga vidjeti kako ne bi osim osnovne bolesti i tjelesno propao, razbolio se u strogim zatvorenim uvjetima. Paketi i novac koji “non-stop” šaljem ne pomažu jer dobije dijelić iz paketa, ostalo nestane. Uskraćuju mu se prava, narušava osobnost i dostojanstvo ponižavajućim postupcima.

Ranije sam reagirala i jedva sam vratila ranije oduzeto skrbništvo. U Zakonu piše da psih.bol.- i imaju ista prava kao i drugi bolesnici. Toga ovdje nema.

Htjela bih ga vidjeti a u posjete se ne smije bez Covid potvrde koju ja nemam jer se bojim cijepljenja. Iako sam mu majka i skrbnik bojim ga se uzeti kući prije završetka liječenja jer mi je odjelni liječnik u Zagrebu rekao da neće moći dolaziti vise u bolnicu jer su iscrpljene sve mogućnosti liječenja?!

Zanima li biskupa Matu Uzinića, Predsjednika Hrvatske udruge katoličkih liječnika i svećenika don Damira Stojića i ovaj mladi čovjek i njegova majka? Trpi tako tešku diskriminaciju, kao i majka, a da nema pravo na posjetu u psihijatrijskoj bolnici. Biskupe Uziniću. Gdje nestade Vaš uvid u cjelovitu situaciju? Zanima li Vas ovaj mladi čovjek? Don Stojiću. Gdje nestade ljubav?

Što dalje?

1. Odmah ukinuti sve mjere i dati preporuke za posebno osjetljive skupine
2. Ukinuti Stožer civilne zaštite
3. Ministarstvo zdravstva i Zavod za javno zdravstvo trebaju preuzeti svoje ovlasti i izvješćivati javnost po potrebi
4. Učiniti dostupnim sve informacije, prvenstveno koliko je ljudi imalo simptome i kakve od cijeljenja, koliko je bilo nesumnjivih smrti, a koliko mogućih povezanosti smrti s cijepljenjem
5. Vratiti ovlasti mjerodavnim institucijama u pogledu njihovih daljnjih postupaka
6. Potpuno odustati od cijepljenja.