Obrazovni program New Yorka za talentovanu djecu ugrožen je, jer se tvrdi da promoviše rasnu segregaciju. Ali prekid će jednostavno značiti da su nadareni učenici, bez obzira na njihovo porijeklo, diskriminisani.
Iracionalni aktivizam naporno radi na rušenju američkog obrazovnog sistema. Gradonačelnik New Yorka Bill de Blasio otkrio je plan za postepeno ukidanje „Programa za nadarene i talentovane“, čime se talentovanoj siromašnoj djeci efektivno uskraćuje poseban nastavni program i mogućnosti za napredovanje. „Obrazloženje“ toga je to što je program „eklatantan simbol segregacije“ u javnim školama u New Yorku, zbog percepcije da su nadareni učenici neproporcionalno bijeli i Azijci.
Dok su 70 odsto svih učenika crnci ili Latinoamerikanci, oko 75 odsto nadarenih učenika je bijele ili azijske nacionalnosti. Međutim, jezik povezan sa de Blasiovim novim planom zvuči ljutito i obmanjujuće. Sugeriše se da je program za nadarene doprinio „rasno odvojenim“ učionicama.
Ovo zvuči prilično optužujuće, s tim što nevjerovatna smišljena povezanost sa „segregacijom“ sugeriše da to nema nikakve veze sa objektivnim akademskim testovima, koji su takmičarski sistem zasnovan na zaslugama. Ulazak u program se vrši putem ispita, bez drugih štetnih faktora.
Ovo je još jedan primjer izbezumljene neoliberalne histerije, okupljanja čangrizavih ljudi koji žele da izbrišu samu stvarnost. Svaka istina na koju naiđu i za koju smatraju da nije „lijepa“ mora se učiniti neistinom.
Ovo je neizgovoreni kredo našeg novog ljevičarskog aktivizma, koji nema nikakve posebne veze sa komunizmom, socijalizmom ili anarhizmom, pa čak ni kapitalizmom, ali je nešto što bismo mogli nazvati „autoritarnim neoliberalizmom“. To je jedinstven i duboko iracionalan kvazireligijski pogled na svijet koji ne može uraditi ništa drugo osim da rastrgne postojeće funkcionalne strukture.
On nema svoju kreativnu ili radnu moć, ali se sastoji od skupa besmislenih pritužbi onih koji traže pažnju usredsređeni na uzbuđenje otkrivanja „žalbe za ugnjetavanja“. Nije važno koliko je žalba trivijalna ili lažna, poenta je žurba dobročinitelja da je daju.
Posebno obrazovanje za talentovane koncept je star koliko i civilizacija. Platon je pisao o pružanju specijalizovanog obrazovanja za nadarene mladiće i djevojke, a tokom cijele renesanse – vrijeme posebno poznato po svojim posebnim doprinosima istoriji – vlada i privatno pokroviteljstvo pružali su pomoć studentima koji su pokazali izuzetne talente.
Istina je jednostavno sljedeća: postoje određena polja koja su manje subjektivna od drugih, a uspjeh ispita – putem testiranja – jedno je od njih. Možete imati subjektivno mišljenje ko je dobar u slikanju ili u muzici, ali ste ili dobri u matematici, ili niste.
Kao i sa svime što se zaista zasniva na zaslugama, mora postojati taj čvrst temelj u istini i odmjerena granica gdje bismo mogli objektivno definisati nadarenost od prosjeka. To je sistem koji djeluje. Kukanje o tome – ili još gore, odbacivanje svega – uz krokodilske suze za prosječne performanse nikome na kraju ne čini ništa dobro, ni nadarenim ni prosječnim.
Grupni disparitet u programima za nadarene je ono što jeste, a primjena bilo kakvih pokušaja „izjednačavanja“ rezultata predstavljat će stvarnu diskriminaciju prema nadarenima, koji su često pametna djeca iz siromašnijih sredina. Pružamo im ove mogućnosti kako bismo svi imali koristi od njihovog budućeg uspjeha. Vjerovali ili ne, postojalo je vrijeme kada je zapadno društvo nastojalo da njeguje i podstiče svoje najbolje i najsjajnije, i ne uz ”podlosti” prema onima koji nisu mogli da se istaknu – pošto za svakoga ima mjesta – već dajući priliku onima sa najboljim potencijalom da iskoriste uslove.
Mogli bismo pretpostaviti da će ovaj novi plan, ako se primijeni, vjerovatno doživjeti imitaciju (cvjetanje iz neoliberalnih centara poput New Yorka i Kalifornije), rezultirat će postepenim gubitkom potencijala: odlivom mozgova, neuspjehom u njegovanju nadarenosti koje vodi u vođstvo i masovnu kulturu. Ukratko, povećana nesposobnost.
Manji odbori u savjetodavnom školskom odboru već su odbili da obnove program, koji bi trebalo da bude zamijenjen pogrešnom inicijativom „proširenog učenja“ za sve učenike. Ovo će biti izuzetno skup poduhvat koji, poput svih takvih šema vođenih emocijama ili egalitarizmom, vjerovatno neće uspjeti da postigne mnogo.
Gradonačelnik de Blasio je u prošlosti bio kritikovan jer se nije borio protiv takozvane „nejednakosti“ u javnim školama. Očigledno, upravo ovaj koncept je besmislen, neka vrsta bizarnog društvenog vudua u kome se očekuje da će svi i sve biti magično „jednaki“ – što bi sugerisalo istovjetnost do te mjere da se mogu zamijeniti. To je djetinjasto loše smišljen pristup obrazovanju, ili bilo čemu drugom.
Postoji najmanje pet škola širom grada koje trenutno još uvijek služe isključivo za nadarenu djecu, koja nemaju jasnu predstavu šta će ova inicijativa značiti. De Blasio, tipično za autoritarnog neoliberala, nije tražio povratne informacije od roditelja, roditeljskih grupa ili zvaničnika o svojim planovima da ukine darovite klase.
Međutim, on je ipak doživio odbijanje ranijeg pokušaja da ukine prijemni ispit za najelitnije srednje škole. Ovaj plan je propao zbog ogromne reakcije azijsko-američkih roditelja, čija bi djeca bila među najugroženijima. Moramo pretpostaviti da je to uspjelo samo zato što su roditelji koji su prigovarali bili Azijci, budući da g. De Blasio zabrinutost bijelih roditelja vjerovatno ne smatra prihvatljivim kriterijumima. To je mračno, neizgovoreno srce neoliberalizma.
Šta će biti rezultat uklanjanja posebnih programa kako bi se izbjegla povrijeđena osjećanja? Vremenom će prisilni egalitarizam uništiti nadarenost, a veliko „izjednačavanje“ će osigurati da niko ne pređe određeni nivo.
Autor: Brendan Heard
“Nemaš si budalu dok školu ne završi”…
Polemisao ja sa jednim insanom oko Buša…kažem ja koliko onaj kauboj učini lošega a on meni “Taj kauboj je završio fakultet”, pazi šta je njemu presudno i šta stavlja ispred stotina hiljada žrtava koje je Buš napravio. Imam zeta magistar mašinstva, sestra mašinac….nikako sa njima sitno da sameljem.
Želim reći…zašto ljudi idu u školu kada prave probleme i sebi i drugima, valda bi trebalo da svako znanje oplemenjava a ne da stvara monstrume.
Dokaz i depopulaciji na svakom koraku
Očigledno da u školama nema jednake zastupljenosti svih rasa. Zbog rasne jednakosti je potrebno ukiniti sve škole kako se pojedine skupine ne bi osjećale indisponirano. To je pravi put u besklasno društvo.
Obrazloženje za neproporcionalnost treba tražiti u tome što crnci nisu zainteresirani za školu/učenje iz socijalnih razloga, što je opet uzrokovano dugogodišnjim poticanjem segregacije na nižim i najnižim socijalnim nivoima (gdje se velika večina crnaca objektivno i nalaze, ali ne zbog nesposobnosti, već sistema kojeg vode kriminalci/”političari”).
Pogodno za kreiranje idiota i rroblja
Ravnopravnost prava izdvajanje po talentu nulta stopa tolerancije na pitanja bazirana na porijeklu ucenika…kad se to postivalo po skolama molit cu lijepo ? Skole su preslika drustva i sistema u kakvom zivimo. A drustvo i sistem idu ruku pod ruku u pogresnom smjeru od pamtivjeka. Skole tu nisu da bi izdvajali nadarene pojedince, ne. One su tu za potpuno suprotnu stvar. One su tu da zatome individualnost u prvim koracima ljudskog bica. Skole nisu to da izdvajaju vec da ukalupe u kolektiv sve, pogotovo one koji se izdvajaju po necemu. Sistem skolstva je farbanje jedne te iste bojanke istim bojama iz generacije u generaciju. Dok svima na postane navika , ili bolje reci uđe u naviku. Moglo bi se reci…programiranje. Nema mjesta za drugacije u tom bubanju istog gradiva. Napreduju oni koji najbolje ofarbaju bojanku.