Izbjeglički kamp Zervou: Tišina nije mogućnost za grčki otok Samos

Jedan od najvećih i najskupljih građevinskih projekata na Samosu posljednjih godina je sada otvoren. Prošli sam tjedan biciklom obilazio završenu stranicu. Nevjerojatan je u svojim razmjerima (preko 6 hektara) i dramatičan je dodatak otočkoj infrastrukturi. Novi kamp za izbjeglice u Zervouu dolazi s cijenom od 43 milijuna i može primiti do 3.000 izbjeglica. Trenutno je unutra oko 400 muškaraca, žena i djece. Riječ je o zatvorenom kampu s ulazom i izlazom koji se provjerava između 8 i 20 sati. Mini bus shuttle će ih odvesti do grada Samosa za 1,6 eura u jednom smjeru. Kamp je mnogo uložio u nadzorne i sigurnosne sustave, uključujući magnetske osobne iskaznice, visoke sigurnosne kapije, kamere i dronove, što sve omogućuje pomno praćenje izbjeglica.

Budući da sam iz svog rada u Ujedinjenom Kraljevstvu upoznat s dizajnom i funkcijom zatvora, mogu vas s povjerenjem uvjeriti da je logor Zervou dizajniran prema modernim zatvorskim linijama. Ali ovo nije zatvor niske sigurnosti. Ograđivanje mjesta iza dvostrukih visokih mrežastih ograda na vrhu žiletom žicom samo je jedan očiti znak njegove namjere. Baš kao i samo mjesto, na vrhu brežuljka usred ničega (10km do najbližeg sela) bez trunke hlada od ljetne vrućine ili zimske hladnoće ne pruža nikakvu udobnost. Nalazi se u potpunoj suprotnosti s vojnim vojarnama koje pokrivaju otok gdje ima drveća ili vrtova među vojarnama u kojima su smješteni vojnici. U Zervouu je sve sivo, brutalno i jednolično – kolibe, betonske ceste i otvorene površine i beskrajna žica. Ovo je namjerni dizajn zajednički za zatvore gdje je fizički raspored namijenjen prenijeti jasne poruke o svojoj svrsi svima zatvorenima i onima vani.

Ali Zervou nije zatvor. Riječ je o kampu za izbjeglice koje su stigle na Samos za zbrinjavanje dok podnose zahtjeve za azil. Oni nisu kriminalci, već širok raspon ranjivih ljudi iz mnogih društava koji traže utočište i budućnost. “Zervou će biti prvi od [novih] planiranih hotspot kampova na egejskim otocima. Svi dijele karakteristike: zbog svog zemljopisnog položaja onemogućuju stanovnicima kampa pristup gradovima i njihovim opskrbnim strukturama. A tako i iz svakodnevnog života: od bezbrižnosti kafića, od živahnosti tržnica. Ali upravo ta mjesta omogućuju ljudima da barem nakratko zaborave da su – ili bi trebali biti – izbjeglice.“ (Samos: Mjesto usred ničega Medico International, 21. rujna 2021.).

Dokazi su sada neodoljivi o negativnim i nehumanim posljedicama zatočeništva na mjestima kao što je Zervou. Može se očekivati da će sam utjecaj izolirane i udaljene lokacije kampa imati ozbiljan utjecaj na mentalno zdravlje već pod stresom i ranjivih osoba. Ne trebamo gubiti vrijeme na raspravu o dokazima osim da napomenemo da su te istine nadaleko poznate, ali imaju mali ili nikakav utjecaj na promjenu prakse onih koji su zaduženi za takve zatvore.

Za nas koji živimo na Samosu prisutnost Zervoua sigurno predstavlja izazove i probleme. U najmanju ruku, naš najveći građevinski projekt u posljednje vrijeme malo će poboljšati ugled Samosa kao destinacije za odmor. Teško je vidjeti da se turistički autobusi zaustavljaju. A sigurno će biti i onih koji će sada dvaput razmisliti prije posjeta našem prekrasnom otoku zbog okrutnosti koje proživljavaju izbjeglice u mjestima kao što je Zervou.

U tom kontekstu naša šutnja teško da je opcija. Mnogi će to protumačiti kao signaliziranje pristanka Zervouu.

Mjesta poput Zervoua ilustriraju u kojoj mjeri politika odvraćanja EU-a ostaje kao vodeći princip u postupanju s izbjeglicama koje stižu na naše obale. Ni u kojem slučaju ne pozdravljajte njihov dolazak kako bi se poslala jasna poruka da niste poželjni. To je već dugi niz godina dosljedno obilježje pristupa EU-a i Grčke izbjegličkom izazovu i ne pokazuje znake promjene.

No, kao što vidimo s klimatskim promjenama stvari se mogu i počinju se mijenjati kada se istina više ne može zanemariti. Kao i kod politike EU-a o izbjeglicama, sada je sve više dokaza da ona ne uspijeva na toliko razina. Svjedočanstva izbjeglica, izvješća nevladinih organizacija koje rade u kampovima i bezbroj akademskih i znanstvenih izvještaja bez iznimke naglašavaju štetu nanesenu izbjeglicama koje su zatočene u takvim mjestima. U snažnoj kritici Zervoua od strane MSF-a Samos navode iskustva svojih psihologa:

“Kao psiholozi koji rade s ljudima koji su na prvoj crti europskih pooštravanja migracijske politike, svakodnevno svjedočimo pogoršanju mentalnog i fizičkog blagostanja tih ljudi. Otvaranje novog logora mijenja kolektivni identitet izbjeglica, njihovo samopoštovanje i imidž: njihovo dostojanstvo. Europa ih lomi.

Što želite da kažemo mladom dječaku koji je, iako nije počinio zločin, prisiljen ostati zatvoren u zatvorskom centru?” (MSF rujan 2021.)

Sada je sve više dokaza o akutnoj traumi i stresu nanesenim izbjeglicama jer često čekaju godinama u Grčkoj dok se njihovi zahtjevi za azil obrađuju. Izolirani, odsječeni od grada Samosa i zatočeni u zatvoru na neplodnom brežuljku neće učiniti ništa bolje. Nevjerojatno je da jedan od odgovornih Manos Logothetis, iz Glavnog tajništva za prihvat tražitelja azila, može tvrditi da novi zatvor predstavlja odlučujući korak u humanitarnoj skrbi za izbjeglice jer sada dobivaju kabinu s kuhinjom i klima uređajem (Euro Vijesti 23. rujna 2021.) ? I nastavio je, “prvi put u povijesti migracija, korisnik će moći sjediti u restoranu koji je klimatiziran i siguran.” (Guardian 19. rujna 2021.)

Ovo je rekao Djina iz Malija, koji je sada u novom kampu: “Ovdje smo u novom kampu, kontejneri su udobni, ali nismo došli spavati. Neki od nas su napustili svoj dom prije dvije godine. Nemamo dobru hranu niti dobro zdravlje. Mi smo zatvorenici i ništa ne može zamijeniti slobodu, pa je ovdje totalna trauma. Također, mjesto je vrlo izolirano. Srezali su novčanu pomoć, za njih smo mi roba. Europska unija je svjesna svega. Možemo imati 4 ili 5 odbijenica. Ovdje je čudno, ne pitajte me više.”

Ahmed iz Iraka kaže: „Osjećam se kao u zatvoru. Osjećam se usamljeno, lijeno i kao da sam u drugom svijetu. Novi kamp je definitivno bolji od šatora, ima kupaonicu, kuhinju, vodu, struju, hladnjak i klimu. Ali ostao sam u šatoru tri godine, što sad, preselio sam se u drugi kamp? Postavljam si ova pitanja: dokle ću se zvati izbjeglicom? Kad ću postati čovjek? Čovjek koji radi, izlazi, putuje, radi ono što bi bilo koja druga osoba? (Oboje citira Europa mora Act, 11. listopada 2021.)

Mi na Samosu ne možemo se pretvarati da sada nemamo veliki zatvor u svojoj sredini. Zatvor izgrađen za izbjeglice i neosuđene kriminalce donosi sramotu Samosu čak i ako smo malo mogli učiniti da to zaustavimo. Ali barem možemo progovoriti i izraziti svoju zabrinutost i zahtijevati promjenu. Ne mora biti ovako. Na Kanarskim otocima prazni hoteli su s velikim uspjehom predani pristiglim izbjeglicama.

Ovo su rani dani za Zervou. Uopće nije jasno kako će se ovaj zatvor razviti ili rasporediti. Ali ono što možemo biti jasni je prijetnja koju predstavlja za budućnost Samosa ako se pobliže identificira po njegovom odnosu sa zatvorom. U svijetu sada ima mnogo onih koji znaju istinu o tome i njihov će broj rasti. Možemo li šutjeti?

“Novi kamp nije dobra stvar za Europu. Mislim da je kriminalizirati nas. Sramota je ljude držati u takvoj situaciji. Kad mi kažu: ‘Ma, imamo lijep krevet, imamo lijepu kuhinju za tebe’, ne brinem se za lijep krevet ili lijepo mjesto za spavanje. Radi se o slobodi kretanja i života s drugima. Ne govorim samo u svoje ime, nego i za sve one koji žive sa mnom u kampu na Samosu.“

Autor: Chris Jones