Je li miš tako jak?

Nisam još bio pošao u školu kad sam čuo starije sestru i brata da čitaju priču „Je li miš tako jak?“, koju sam lako zapamtio, a koja je u meni izazivala brojna pitanja i rasplamsavala maštu.

U toj priči, djed je pošao iščupati repu, ali nije mogao sam, pa je pozvao u pomoć babu, pa unuku, pa psa, pa mačku, i tek na kraju, kad su pozvali i miša, uspjeli su iščupati repu. Poslije, kad sam i ja pošao u školu, učili smo basnu o lavu i mišu, u kojoj je mali miš spasio lava tako što je izgrizao mrežu u koju je ovaj bio ulovljen. Tako sam počeo vjerovati u mišje nadnaravne moći. Još kad sam čuo da se i slonovi plaše miša… Kasnije sam shvatio da je miš ipak samo – miš, i do nedavno živio s takvim uvjerenjem. Sad opet vjerujem da je miš čudo od životinje, a evo zašto.

U mojoj kući se iz sobe za dnevni boravak može izaći direktno na dvorište, treba samo otvoriti jedna klizna, staklena vrata. Ali kad otvaramo ta vrata, odmah zatvorimo jedna druga,mrežasta, koja u gornjem i donjem dijelu imaju magnetiće da ih vjetar ne bi otvarao, a služe kako bi spriječila eventualni ulazak insekata i miševa, i sigurni ulazak zeca u kuću. Jednom je jedan donji magnetić otpao, na što me supruga upozorila da ga trebam odmah vratiti na njegovo mjesto. Meni za taj posao treba dvije minute, ali sam se nekako udobnije osjećao u fotelji ispred televizora nego ići čačkati oko vrata, pa sam popravku ostavio za kasnije. „Ako nećeš uraditi, reci, ja ću zavrnuti taj šarafić? Znam te, nećeš to uraditi do Nove godine, a ako nam uđe miš u kuću, napravit će dar-mar!“, nije mogla žena izdržati da ne zvoca. „Ama, uradit ću ja, evo samo da se završi film! Kao da miš čeka pred vratima i samo prati kad će se osloboditi prolaz. Uostalom i da uđe, pa šta, nije ušao slon, istjerat ćemo ga!“, uzvraćao sam ja, čvrsto braneći osvojeni položaj u fotelji. Ma, ako treba, svađat ću se do podne, samo se neću pomjeriti kad mi je ovako lijepo!
I gle čuda, žena popusti! Preda se, ode u kuhinju, a ja nastavih gledati film. I zaspah. Probudih se kada lupnuše mrežasta vrata koja je otvorio vjetar. Podsjetiše me na magnet, ali još ne ustajem, samo ih gledam. Kad, vidi vraga! U kuću utrča miš i u trenu ga nesta iza polica s knjigama. Uh! Skočim ja kao oparen, brzo u šupu po alat i počeh postavljati magnet na njegovo mjesto. Gleda moja žena i čudi se: „Vidi, pa ti to stvarno namještaš?! A ja te onako oklevetah, oprosti!“ „Naravno da namještam, znaš da uvijek držim do svoje riječi“, kao pomalo ljutito odgovaram, a u sebi mislim: „E, da samo znaš zašto držim do riječi…“

I namjestih ja vrata, supruga ode u kupovinu, a ja počeh potjeru za mišom. On, kao da je u zemlju propao! Police pune knjiga, teške kao smrt, ali računam da mi ih je bolje pomjerati pune nego vaditi tolike knjige. Ispomjeram ih na jedvite jade i nađem dušmanina, ali on hop, pa pobježe za trosjed. Iskilavim se sav dok sam opet vratio police na mjesto, pa počnem odmicati trosjed, ali me nešto u kičmi presiječe kao da me neko nožem ubode. Ipak, ne predajem se, opet poguram trosjed, a miš istrča i ponovo za police! Eh, kako to nisam predvidio!? Ali sad vidim da mi se ne vrijedi nadmudrivati s mišom. Spasonosna misao mi sinu kad spazih susjedovu mačku u našem dvorištu. Susjed je hvali kako je dobra, uredna, nikada nuždu ne obavlja u kući, nego vani. A to vani je, u stvari, u našem dvorištu. Zato pomislih: „Evo prilike, mačketino, da ti naplatim upotrebu toaleta! Uhvati mi ovog miša, i bit ćemo kvit!“ Namamim mačku u kuću i, za čudo, osjeti ona odmah miša i poče nestrpljivo vrtjeti repom i gledati u pravcu polica. Onda se pope na stakleni stolić, kao na osmatračnicu, i nastavi odatle iščekivati žrtvu.

U jednom trenutku stvarno proviri miš, onda krenu dalje, a mačka skoči, odnosno pokuša skočiti, ali se okliznu jer kandžama nije mogla zapeti za staklenu površinu stolića. Pri tom zakači šapama za heklani podmetač ispod staklene vaze s cvijećem, prevrnu vazu koja ne samo da se razbi, nego razbi i stolić, a voda se razli po tepihu. Miš pobježe, a mačka i ja ostasmo poraženi i začuđeni. Morao sam prvo pokupiti staklo i iznijeti ga u dvorište, a onda i mokar tepih, da se osuši. Kad sam sve to obavljao, usputno se posiječem na jedan komad stakla koji nisam vidio i očajan, nakon što sam previo ruku, pođem sjesti. Kad ono, na moju fotelju se uneredila mačka! Kod svoje kuće neće, a kod mene hoće i u dvorištu i na fotelji. Ljutit kao ris okrenem se da na njoj iskalim sav svoj bijes, ali ona je na vrijeme osjetila opasnost i već je bila vani, na ogradi. Morao sam i fotelju očistiti, a onda vidim miša kako istrča iz kuće. Sad, nakon toliko problema! Hajde, opet je dobro, bar sam ga se riješio.

Dolazi moja žena iz kupovine, a ja joj ispričam priču kako sam slučajno zapeo za stolić i razbio ga zajedno s vazom, ali sve sam počistio i iznio tepih da se osuši. Ona je imala razumijevanja za to i napokon je sve sjelo na svoje mjesto. Ali nakon dva-tri dana moja žena, koja ima osjetilo mirisa kao najosjetljiviji pas tragač, reče kako se osjeti da u kući ima miš. Ja sam malo zagledao ispod namještaja, ali nisam ništa sumnjivo vidio i na tome je ostalo. I sutradan je žena osjećala isti miris, a onda sam ga i sam počeo osjećati. Shvatio sam da prije nekoliko dana nije ušao u kuću samo jedan miš, nego ko zna koliko njih. Kupili smo ljepilo za miševe i ubrzo uhvatili dva. Nadao sam se da je to to, da smo se riješili napasti.

U neko doba, krenem u dvorište, ali zapazim kako se tepih na jednom mjestu izdigao. Podignem ga, a on na onome mjestu gdje se prolila voda iz vaze, nabubrio. Vratim se i sjednem u fotelju uzevši jednu knjigu. U knjizi nabasam na neku nepoznatu stranu riječ i latim se Rječnika stranih riječi s police da je odgonetnem. Kad, vidi jada! Čitav hrbat knjige izgrickao miš. Skočim brzo da pogledam ostale knjige, a ono – katastrofa! Sve su izgrižene, a iza njih stoji hrpa piljevine.

Da vam ne pričam dalje! Samo sam htio reći da sam tako, nakon mnogo godina, shvatio da je miš zaista čudo od životinje, da je mnogo jači i sposobniji nego što mislimo. Samo svoju snagu u pričama koristi da pomogne drugima, a u stvarnosti da im napakosti.