Institucionalno-medijska transparentnost i pritisci usmjereni prema građanima Crne Gore, od proglašenja epidemije Covid-19

Proglašenje Covid-19 epidemije, uvođenje “specijalnog” stanja življenja, stalna promjena izjava i epidemioloških mjera, medijski pritisci, uvođenje prisilnih mjera kojima se ugrožavaju ljudska prava i prava djeteta, dodala su novi stepen podjela i tenzija u našem društvu. Nametnuta polarizacija u kojoj smo svi na gubitku.

Vjerujem da prikupljeni zvanični podaci i informacije u posjedu institucija, kao i njihovo ćutanje u vezi inicijatora “specijalnih mjere” i naučnih dokaza na osnovu kojih ograničavaju naša prava i slobode, dovoljno govore u transprentnosti i stručnosti onih koje donose odluke u naše ime. Naravno, to su značajni pokazatelj kome te iste institucije i mediji ne služe.

Nedostatak dokumentacije kojom su inicirane razne mjere na ukidanju ljudskih prava i nemogućnost pronalaženja “dokaza” na koje se institucije i mediji pozivaju, trebalo bi da barem malo rasvjetle pritiske i manipulativne obrasce kojima smo neprekidno izloženi. Ovdje mislim na nas građane (svih vjera, nacija i vakcinalnih statusa …), koji svojim pristankom, dajemo takvoj “eliti” mogućnost da sa nama upravlja i da nas vodi.

Kad već ne postoje naučni dijalozi ni dijalozi između građana i vlasti koja ih formalno zastupa, šta nas spriječava da se mi, ljudi, ujedinimo u dijalogu, razumjevanju i poštovanju? Nije li vrijedno barem razmisliti o mogućnosti da sami budemo krojači svoje sudbine i da odbacimo sve nametnute predstave koja nas udaljavaju od istinske slobode.

Odgovori institucija – slobodan pristup informacijama

Odgovori po pitanju mjera, predlagača i naučnih dokaza u borbi protiv Covid-19

Slika 1. – Ministarstvo zdravlja ne posjeduje čak ni predloge na osnovu kojih proglašava epidemiju

Dobijeni odgovori, tj. ćutanje institucija (Ministarstva zdravlja, Instituta za ljekove) po pitanju efikasnosti mjera koje su prisilno naložili, po pitanju predloga na osnovu kojih su naložene te mjere i po pitanju naučnih dokaza na kojima su bazirani ti predlozi, sami za sebe govore o njihovoj transparentnosti, naučnoj utemeljenosti i brizi prema građanima koje predstavljaju.

Bez obzira na medijske hvalospjeve o važnosti svih tih “stručnjaka” i “stručnog” mišljenja, dovoljno je na bazi pruženih odgovora razmisliti o postojanju elementarne savjesti u njihovom radu i postupcima.

Medijsko propagiranje važnosti “stručnog mišljenja”, koje u konkretnoj situaciji označava samo vrstu obrazovanja a ne naučnu utemeljenost izjava i stavova, dodatno stvara napetost u društvu.

Slika 2. – Prva stranica Rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka, kojim se konstatuje da IJZ ignoriše zakonsku obavezu da odgovori na zahtijev za slobodan pristup informacijama a povodom predloga kojim je inicirao epidemiološke mjere (kojima se ukidaju ljudska prava u Crnoj Gori), efikasnostitih mjera i naučnih dokaza koji su razlog njihovog donošenja

Nakon ovog rješenja, IJZ je u Oktobru 2021. godine, donio rješenje kojim se omogućava slobodan pristup traženim informacijama ali u njemu nije dostavio niti jednu od informacija koje su tražene zahtjevom već je samo konstatovan obim njihovih poslova, obaveza vršenja nadzora na zaraznim bolestima, poštovanje međunarodnih obaveza, isl. Bez obzira ne medijsku sliku o ozbiljnosti i “stručnosti” njihovog rada, IJZ nije u stanju da navede naučnu podlogu svojih odluka, ne može dostaviti naučne razloge donošenja mjera kojima se uskraćuju građanska prava i slobode, ne može dostaviti bilo kakve dokaze efikasnosti mjera sprovedenih na njihov predlog? Ako su samo poštanska ekspozitura Svjetske zdravstvene organizacije i jedino vrše prosljeđivanje tuđih naloga, čemu ta glumačka predstava ozbiljnosti kad nema veze sa zdravljem građana? Možda ta predstava služi da prestrašenim ljudima nametne lažni autoritet spasioca?

Slika 3.1 – Prva stranica Rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka, kojim se konstatuje da IJZ ignoriše zakonsku obavezu da odgovori na zahtijev za slobodan pristup informacijama čak i u vezi osnovnih podataka o zaraznosti, smrtnosti, vakcinalnom statusu isl., za koje tvrde da ih redovno analiziraju i na osnovu njih predlažu mjere u borbi protiv Covid-19

Kao i po pitanju epidemiološkim mjera i njihove procjene efikasnosti, tek nakon rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka, IJZ je pred zaključenje ovog dokumenta (29.10.2021. godine, tj više od tri mjeseca nakon upućivana zahtjeva za slobodan pristup informacijama), donio rješenje kojim se omogućava slobodan pristup traženim informacijama ali sa kojim (ponovo) nije dostavio sve informacije koje su tražene.

Tačnije, nisu dostavljeni sljedeći podaci koji se tiču osoba vakcinisanih protiv Covid-19:

• ukupan broj zabilježenih neželjenih efekata kod vakcinisane populacije,
• broju umrlih u vakcinisanoj populaciji,
• broju umrlih od Covid-19 u vakcinisanoj populaciji,
• broju vakcinisanih koji su nakon vakcinacije obolili od Covid-19.

Jedan koristan podatak iz tabela koje je po ovom rješenju dostavio IJZ, je sljedeća tabela:

Slika 3.2 – Tabela umrlih od Covid-a po dobnim grupama od početka epidemije do 25.07.2021. godine, dio podataka koje su dostavljeni od strane Instituta za javno zdravlje

Bitno je napomenuti da su podaci iz tabele (Slika 3.2) službeni podaci koje IJZ prikuplja na osnovu nove metodologije. Naučno nedokazana pouzdanost PCR testa, koji ni po rječima naučnika koji ga je osmislio, kao ni po mišljenima djela naučne javnosti nije klinički test i nije pouzdan pokazatelj bolesti, bio je dominantan faktor u proglašenju smrti od Covid-a. Komorbiditet i faktor slučajnosti nije uopšte uziman u obzir, što je samo po sebi nevjerovatno, pa sve upućuje na namjeru pojačavanje medijske slike a ne naučne opravdanosti i poduzimanje korisnih mjera. Ipak i takva tabela u korelaciji sa zvaničnim statističkim podacima o stanovništvu Crne Gore, upućuje na zaključak da u mlađoj populaciji nije primjećeno povećanje smrtnosti usljed Covid epidemije. Detaljniji prikaz će biti dat u djelu službenih statitičkih izvještaja.

Čak ni osnovni podaci vezani za strukturu zaraženih, vakcinisanih i umrlih građana, koji se po rječima raznih “stručnjaka” i predstavnika institucija “prate na dnevnom nivou”, nisu dostupni javnosti. Zašto? Tu se ne radi o informacijam koje bi mogle ugroziti nečije lične podatke već o podacima koji mogu pokazati nivo opravdanosti postupaka, odgovornosti i stručnosti organa koji nam nameću epidemiološke mjere. Zašto vjerovati institucijama koje kriju istinu? Da li posjeduju potrebne kapacitete za statističku obradu prikupljenih podataka? Njihov sajt objavljuje dio informacija ali u redukovanom obliku u kome se ne mogu ispitati neke elementarne veze ugoženosti stanovništva. Gdje je starosna struktura zaraženih i umrlih na dnevnom nivou, smrtnost vakcinisanih, epidemiološki podaci po opštinama…?

Slika 4. – Rukovodstvo IJZ ne odgovara na molbu za pojašnjenje njihovih zaključaka i izjava Načelnice za imunizaciju u IJZ, da PCR testovi nisu medicinska indikacija, te naučnog razloga za njihovo korišćenje kao dokaz Covid-19 zaraze

Odgovori u vezi dozvola i saglasnosti za vakcine protiv Covid-19

Slika 5. – Informacija Instituta za ljekove i medicinska sredstva, u kojoj navodi naziv jedine odobrene vakcine protiv Covid-19, a ispitivanje njene bezbjednost i efikasnosti, kao i ukupna klinička ispitivanja čuva kao poslovnu tajnu proizvođača

Slika 6. – Izvod uslova dozvole AstraZeneca vakcine, jedine odobrene vakcine protiv Covid-19 u Crnoj Gori, – podaci sa službenog sajta Instituta za ljekove i medicinska sredstva

Na gornjem dokumentu, vidi se da čak ni jedina vakcina koja je odobrena u Crnoj Gori, nije prošla završna klinička ispitivanja, nema analizu objedinjenih podataka iz ispitivanja, nema dio primarne analize ni završni izvještaj o kliničkim ispitivanjima. Da li je to vakcina koja je tek u eksperimentalno-testnoj fazi ili vakcini koja ima potrebnu naučnu provjeru bezbjednosti, efikasnosti i ukupnih kliničkih ispitivanja?

Slika 7. – Spisak vakcina protiv Covid-19 za koje je izdata saglasnost za uvoz mada nemaju dozvolu za stavljanje ljeka u promet

Slika 8. – Instituta za ljekove i medicinska sredstva, odbija dostaviti čak i kopije saglanososti za nabavku vakcina protiv Covid-19 koje nisu ostvarile uslove za izdavanje dozvole za stavljanje ljeka u promet (pravdaju se Članom 27., Zakona o ljekovima, koji se ne odnosi na dozovole, saglasnosti i ostale dokumente generisane u Institutu već na dokumenaciju proizvođača ljekova/vakcina)

Pošto je na službenom sajtu Institut za ljekove i medicinska sredstva objavljeno da su izdate saglasnost za nabavku i uvoz vakcina, date u skladu sa Odlukom Vlade Crne Gore o uslovima za davanje saglasnosti za nabavku vakcina, obratio sam se Vladi i Ministarstvu zdravlja da omoguće uvid u te odluke (ko je inicirao te odluke, da li je neko stručno tjele dalo predlog za njihovo donošenje ili je neka zaintresova strana tako odlučila zbog svoje koristi, koji je to predlog…).

Slika 9. – Rješenja Ministarstva kojim se zbog tajnosti podatak, odbija dostavljanje kopije Odluke Vlade Crne Gore o uslovima za davanje saglasnosti za nabavku vakcina koje nemaju dozvolu za stavljanje ljeka u promet (navedeni razlog tajnosti je “politika proizvođača vakcina”, tj. prisila korporacija na koju je Vlada pristala)

Slika 10.- Rješenja Ministarstva kojim se zbog tajnosti podatak, odbija dostavljanje ugovora Vlade Crne Gore sa proizvođačima vakcina protiv Covid-19 (ugovor nije dio standardne zakonske procedure odobravanja i uvoza vakcina)

Ponovo je “politika proizvođača vakcina”, razlog za tajnost (isključivo pravno/ekonomski razlozi).

Odgovori u vezi epidemioloških mjera koje se sprovode u obrazovnim ustanovama

Prije početka školske 2021/2022 godine, u medijima su se pojavile kontradiktorne izjave po pitanju epidemioloških mjera koje će se sprovoditi u školama. Kada je Ministarstvo prosvjete javno saopštilo da ne postoji Zakonski osnov da se uskrati školovanje djeci koja ne žele da nose maske, Ministarstvo zdravlja je izdalo drukčije saopštenje. Na žalost, priča o saopštenjima pojedinih državnih organa je jedino sa čim smo bili (medijski) upoznati. Na sajtovima, Vlade, Ministrstva prosvjete, Ministarstva zdravlja, ne mogu se naći nikakve naredbe, ukazi, niti obavezujući pravni dokumenti.

Slika 11.- Zahtjev na koji Ministarstvu prosvjete nije dostavilo odgovor, bez obzira što su to bili dužni po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Pokušaji pribavljanja informacija vezanim za donešenje akata kojima se uspostavljaju prinudne epidemiološke mjere u obrazovnim ustanovama, pronalaženja zakonskog okvira kojim se to omogućava, naziva inicijatora obavezujćih mjere i procedure u školama, ostali su bez ikakvog uspjeha.

Nakon upućenog zahtjeva Osnovnoj školi (čiji sam đak davno bio) da dostavi informacije po čijem nalogu, uputstvu, naređenju ili nekom drugom dokumentu sprovode prinudne epidemiološke mjere prema svojim đacima, upućen mi je poziv da dođem kod njih i tu dobijem tražene informacije.

Prilikom susreta sa direktoricom škole, rečeno mi je: da oni nemaju tražena dokumenta, da im Ministarstvo prosvjete nije dostavilo nikakve pravno obavezujuće dokumente već samo flajer sa preporukama i da su o epidemiološkim mjerama upoznati iz medija.

Nakon ovih zabrinjavajućih izjava, zamoli sam je da mi saopštene podatke dostavi u pisanoj formi (kao što je i propisano zakonom) jer su mi neophodni zbog istraživačkog rada. To je naprasno izazvalo promjenu raspoloženja i veliku ljutnju direktorice, koja je počela tvrditi da imam “zloćudne namjere prema školi”, da sam “dosadio bogu i narodu”, isl. O razlogu takvog ponašanja nepotrebno je nagađati ali je jasno da se takvi “naši” predstavnici radi ostvarivanja svog intresa ne stide napadati ljude koji pitaju za razloge i opravdanost mjera. Ono što je naj bitnije u ovoj priči je to da im je zdravlje naše djeci manje važno od materijalne koristi i ličnog ega (to je jedino što se čuva takvim ponašanjem i insistiranjem na sljepoj poslušnosti bez obzira na činjenice i intres same djece).

To što obrazovne ustanove nisu obavještene i što se obavezujući pravni akti ne mogu naći u digitalnoj dokumentaciji sajta Vlade i Ministarstava, ne znači da neke naredbe ne postoje. U službenom listu 91/2021, objavljenom 27.08.2021. godine, nalazi se naredba Ministarke zdravlja, kojom se definišu dodatne obaveze obrazovnih ustanova.

Slika 12.- Dio Naredbe Ministarstva zdravlja objavljene u Službenom listu 91/2021

I u ovom dokumentu (Naredbi) je jasno navedeno da su mjere sprovedene na predlog “Instituta za javno zdravlje” (IJZ). Da li treba podsjećati da Ministartvo zdravlja, na pitanja u vezi predloga po kome donose mjere (Slika 1.), bezbrižno saopštava da ih ne posjeduje? Ne posjeduje predloge mjera na osnovu koji su nametnuli prinudne mjera za sve građane i djecu u Crnoj Gori?

Da li treba podsjećati da na pitanja u vezi epidemioloških mjera (Slika 2.), IJZ “stojički” odbija da dostavi odgovore? “Veliki stručnjaci” na našim ekranima, novinama i web stranicama, te promoteri “brige prema građanima”, ne samo da nisu u stanju naučno potkrjepiti svoje odluke već ne mogu naći sopstvene predloge za radikalne mjere? Pa što je ovo. Gdje se izgubila nauka, briga za djecu, moral i odgovornost tih “stručnjaka”?

Da li se moderna civilizacija ikada srela sa ovako opasnim vidom simbioze totalitarizma, propagande i lažne nauke?

Dostupni statistički podaci

Statistički podaci u prvim mjesecima od proglašenja Covid-19 epidemije

Slika 13. – Grafik broja umrlih u prvih osam mjeseci u Crnoj Gori, za period 2015.-2020. godina, napravljen na osnovu podataka sa službenog sajta Monstata link: https://www.monstat.org/uploads/files/Bilten/2021/1/2.pdf https://www.monstat.org/uploads/files/Bilten/2021/7/2.pdf i ostali izvještaji

U Martu 2020. su u Crnu Goru uvedene represive mjere, policijski čas i druge epidemiološke mjere, te se plasirale informacije o povećanoj smrtnosti zbog Covid-19.

Slika 14. – Grafik ukupnog broja umrlih u prvih osam mjeseci u Crnoj Gori, za period 2015.-2020. godina, napravljen na osnovu podataka sa službenog sajta Monstata Očigledni je da službeni statistički podaci za prvih osam mjeseci od proglašenja epidemije Covid-19 (period uvođenja “policijskog časa”, ograničavanja kretanja, maski, distance,…), ne upućuju na nikakvu porast smrtnosti u Crnoj Gori.Štaviše, smrtnos u prvih osam mjeseci 2020. godine je manja u odnosu na isti period 2019. i 2017. godine.

Slika 15. – Grafik godišnjeg broja umrlih u Crnoj Gori,prema starosnoj strukturi, za period 2000. – 2020. godina, napravljen na osnovu podataka sa službenog sajta Monstata link:https://monstat.org/uploads/files/demografija/pr.kretanje/umrli.xls Grafik godišjeg broja umrlih u prethodnim godinama jasno upućuje na rastuću godišnju vrijednost. Vidi se da je broj umrlih u populaciji “0-59” godina vrlo ujednačen (blagi pad) tokom zadnjih 10 godina, dok broj umrlih među populacijom “60 i više” godina, ima rastuću vrijednost. Činjenica je da je prema službenim podacima, porast ukupne smrtnosti u 2020. godini (u onosu na 2019.) iznosi 10.58%, kao što je i činjenica da je porast ukupne smrtnosti u 2015. godini (u onosu na 2014.) iznosio 5,24% ali tada niko od institucija nije to spominjao u svojim izvještajima niti se pravila medijska slika beznađa i straha.A ako pratimo rast smrtnosti u odnosu na petogodišnje intervale, (zbog promjenjive dinamike rasta) onda je u 2020. godini ukupna smrtnost porasla za 15.23% (u odnosu na 2015.), dok je u 2015. godini porasla za 12.36% (u odnosu na 2010).

Slika 16. – Mjesečni pregled broja umrlih u Crnoj Gori, za period 2016. – 2020. godina, (tabelarni podaci na osnovu mjesečnih podataka sa službenog sajta Monstata,a koji se za 0%-0.6% razlikuju od njihovih godišnjih podataka)

Slika 17.1. – Ukupan broja umrlih u Crnoj Gori, prema starosnoj strukturi za 2019. i 2020. godinu,(tabelarni podaci na osnovu podataka sa službenog sajta Monstata)
 Zanimljivo je pogledati podatak sa gornje tabele (Slika 16.), tj. smrtnost u Decembru 2016 i Januaru 2017, gdje se bilježi sličan nivo porasta kao u periodu Oktobra, Novembra i Decembra 2021. godine. Tada nije bilo epidemioloških mjera, nije korišćena “medijska aždaja”, niti su se oglašavali službeni “stručnjaci”.

Slika 17.2 – Grafik godišnjeg broja umrlih u Crnoj Gori, prema starosnoj strukturi, za period 2000. – 2020. godina, napravljen na osnovu podataka sa službenog sajta Monstata link:https://monstat.org/uploads/files/demografija/pr.kretanje/umrli.xls 

Gornji grafik predstavlja uporedni prikaz starosne strukture umrlih za perod od 2000. do 2020. godine. Radi bolje preglednosti, crvenom linijom je predstavljena 2020. godina, žutom 2019., period od 2015.- 2018. je predstavljen plavim nijansama, dok su sve prethodne godine predstavljene sivim tonovima.

Ono što odmah upada u oči je da je broj umrilh koji su bili stari od 0 do 59 godina (uključujući osobe stare 59 godina) u 2020. godini bio na nivou smrtnosti u 2019. godini. Malo preciznije, broj umrlih u tom starosnom rasponu je u 2020. godini manji za 2,98% u odnosu na 2019. godinu.

Kako ne postoji nikakvi statistički pokazatelj koji bi upućivao na porast smrtnosti u starosnoj populaciji 0-59 godina, jasno je da ne postoji ni statistički pokazatelj koji bi prepoznao efekte bilo koje epidemije u ovoj populaciji.

Treba navesti da bi eventualni napredak u podizanju kvaliteta zdravlja građana, mogao biti kompezatorni element koji “maskira” povećanu smrtnost nastalu od neke epidemije. Koliko je nerealno postojanje takvog boljitka u domenu zdravlja, tj. ukupnog kvaliteta života u Crnoj Gori, svako od nas će lako procjeniti iz sopstvenog iskustva.

Da ne bi bilo nedoumica, zbog moguće pristrasne procjene ličnog iskustva, statistički podaci vezani sa procjenu “podizanja” kvaliteta zdravstvene brige u Crnoj Gori, biće prikazani u sljedećem poglavlju.

Gornji grafik pokazuje još i to, da se u 2020. godini povećao broj umrlih u populaciji od 60 godina i starijim. To povećanje u 2020. godini iznosi 12.93%, dok za istu populaciju u 2015. godini, ono je 6,73%.

Znajući da u ovoj populaciji dugoročno postoji rastuća vrijednost broja umrlih (Slika 16.), smisleno je uporediti rast broja umrlih u odnosu na duži vremenski period. Ako porast broja umrlih, za populaciju iznad 60, pratimo u odnosu na vrjednost koja je bilježena pet godina prije, dolazimo do činjenice da je u 2020. godini, porast iznosio 18,47%, dok je u 2015. godini bio 17,73%. Na istoj slici vidi se višegodišnja karakteristika porasta smrtnosti ove populacije (možda zbog starosne raspodjele u populaciji).

Slika 17.3 –Tabela uporedbe stanovništva Crne Gore i broja umrlih od Covid-19, prema starosnoj strukturii, napravljen na osnovu podataka sa službenog sajta Monstata i djela dostavljenih podataka IJZ (Slika 3.2) sa brojem umrlih od Covid-a do 25.07.2021. godine link:https://www.monstat.org/uploads/files/demografija/procjene/2020/procjene cg pol starost 1 januar.xlsx 

Tabela (Slika 17.3) iskazuje procenat smrtnosi u raznim starosnim populacijama i prikazuje broj umrilih od Covida u periodu dužeme od godišnjeg nivo, jer se odnosi na podatke koji su prikupljeni od početka epidemije do 27.07.2021. godine. Bez obzira na to, smrtnost u mlađim populacijama je niža od smrtnosti nekih zaraznih bolesti koje su se u prethodnim godinama pojavljivale. Ako prema služebenim podacima nema umrlih od Covida u populaciji do 19 godina i mlađim, zašto propagandna mašinerija (mediji i institucije) plasira informacije o potrebi vakcinacije djece? Koja je korist djeci od toga? Ako svaki ljek i vakcina mogu imati neželjene efekte pa i smrtne posljedice, zašto izlagati djecu mogućim dodatnim problemima i nepoznantim učincima vakcina koje nisu prošle sve faze kliničkih ispitivanja? Kome to u korist? Djeci ili onima koji od vakcina i propagande zarađuju?

Plasiranjem neprovjerene priče da djeca šire zarazu, manipulira se ljudskim osjećajima, bez pružanja pouzdanih naučnih dokaza. Kada tome dodamo činjenicu da više ni najgromoglasniji borci za prisilne mjere ne negiraju činjenicu da vakcinisani takođe prenose zarazu, svi argumenti “stručnjaka” naših institucija i medija padaju u vodu.

O smrtnosti od Covid-a u populaciji mlađoj od 60 godina, Slika 17.1 daje vrlo jasne odgovore.

Kao neko kome je matematika i analiza podataka dio svakodnevnog posla, želio bi skrenuti pažnju na brojčanu razliku predočenih vrijednosti i vrijednosti koje se plasiraju preko medija. One se mnogo razlikuju jer ne obrađuju iste odnose.

Lako je provjeriti rezultate neke statističke analize i za to je najčešće dovoljno srednjoškolsko poznavanje matematike. Sam matematički model pokazuje isključivo rezultat uporedbe koju želimo napraviti ali ne i opravdanost njenog koriščćenja.

Ako neko upoređuje vrijednosti koje mu najviše odgovaraju, onda lako može stvoriti pogrešan utisak prezentovanjem takvih rezultata. Dovođenje u korelaciju nekih pokazatelja, ne znači da su drugi manje značajni. Npr,. koji su razlozi za korišćenje 14-to dnevne kumulativne incidencije u analizama institucija a ne sedmični, tro- sedmični ili 10-dnevni intervali (vezano za novi interval karantine zaraženih Covidom, koji trenutno iznosi 10 dana, dok je prijem kod izabranog ljekara moguć tek nakon 14 dana ?).Moja namjera je bila isključivo da ukažem na neke odnose koji su meni bili intresantni a koji nisu dio službenih informacija ili pristrasnih medijskih izvještaja.

Podaci o broju kardioloških pregleda u Kliničkom centru Crne Gore

Slika 18.1 – Informacija Kliničkog centra Crne Gore o broju izvršenih kardioloških pregleda

Slika 18.2 – Informacija Kliničkog centra Crne Gore o broju izvršenih kardioloških pregleda – prilog

Slika 19 – Grafički prikaz izvršenih kardioloških pregleda na Kliničkom centru Crne Gore, bez podataka opregledima na Institutu za bolesti djece. Procenat navedenih kardioloških pregleda je u 2020. godini, u odnosu na predhodne godine smanjen za 30%-46%

Podaci Kliničkog centra Crne Gore, u djelu obavljene kardiološke dijagnostike (Slika 18.2 i Slika 19.), jasno ukazuju na njihovo smanje tokom 2020. godine, za 30%-46% u odnosu na vrstu dijagnostičkih metoda iz prethodne dvije godine. Budući da su kardiovaskularne bolesti glavni uzročnik smrtnosti u svijetu, primjećuje se da zdravstveni sistem očigledno za tu vrstu medicinskih usluga nije obezbjedio kapacitete ni blizu onima koji su potrebni Crnoj Gori.Da li to može uticati na smrtnost?

Ako može, zašto o tome “stručnjaci” ne pričaju? Ako ne može, što onda ne smanje te intervencije i smanje budžetske obaveze nametnute građanima?Da li se smanjenje kardiovaskularnih intervencija moglo odraziti na povećanje smrtnosti djela starije populacije, kod koje je jedino i zabilježeno povećanje smrtnosti (Slika 17.1 i Slika 17.2)?Važno pitanje je kakva je situacija sa ostalim bolestima? Broj obavljenih dijagnostičkih procedura, operacija i ostalih medicinskih tretmana na drugim odjeljenjima (onkoloških tretmana, hiruških intervencija, pregleda…) očigledno nije teme “stručnih” kadrova u državnim naučno-medicinskim institucijama. A to je opet ono što najviše pogađa stariju populaciju.

Obezbjeđivanje tačnih podataka po pitanju broja medicinskih procedura na drugim odjeljenjima, bez obzira na njihov značaj, zahtjeva puno vremena uz neizvjestan ishod pristupu informacijama u posjedu državnih organa i institucija, pa zbog vremenskih ograničenja ne može biti predmet ovog izvještaja. Nadam se da će moralni profesionalci i naučnici, u kojima postoji savjest i odgovornost, bez obzira na razne pritiske i prijetnje, pronaći unutrašnju snagu i volju da se pozabave ovim problemom i razlogom pogoršanja kvaliteta života svojih sugrađana.

Podaci sa sajta Instituta za javno zdravlje

Slika 20 – Prikaz sa sajta Instituta za javno zdravlje Crne Gore – grafički prikaz oboljelih i hospitalizovanih sajasnom karakteristikom smanjenja “epidemiskog talasa” koji se pojavio na primoruj u periodu Avgust/Septembar 2021. (ostvareno bez policiskog časa, ograničavanja kretanja, tj. Represivnih mjera koje su prije koriš…) 

Zvanične institucije i mediji nas obavještavaju o novom talasu širenja Covid-19 epidemije tokom Avgusta 2021. godine, jer primjećuju povećanje broja oboljelih u primorskoj regiji.Kumulativne 14-to dnevne incidencije, koje IJZ navodi na svojim web stranicama, na dan 27.08.2021., u Ulcinju i Budvi iznosile su 4819,16, tj 3542,23. One su 1.09.2021. počele opadati. i pojavljuje se značajno smanjenje kumulativne incidencije u ova dva grada, koja na dan 17.09.2021 iznosi 1515,30, tj. 1741,08. Isti pad broja zaraženih je zabiljžen i u drugim primorskim opštinama. (podaci https://www.ijzcg.me/me/covid19-kumulativne-stope-po-opstinama)

Nakon pada epidemije u primorskim opštinama, zabilježeno je (očekivano) povećanje oboljelih u sjevernom djelu zemlje, gdje je ukupni maksimum dosegnut 21.09.2021. Od tada, isto kao i u primorski opštinama, dolazi do pada ukupne kumulativne incidencije u Crnoj Gori.

Bitno je uočiti da epidemiološki pokazatelji (Slika 20.) ukazuju na smanjenje epidemije u navedenom periodu, mada nisu sprovedene dodatne prisilne mjere, kao što je to bilo u periodu zima 2020/2021, tj. kada su nametnute zabrane kretanja, zabrane izlaska iz objekta… Tada su prilikom donošenju specijalnih mjera, stope kumulativnih incidencija Ulcinja i Budve bile duplo niže a donosioci epidemijoloških mjere su još drastičnije uticali na prava i slobode građana. Zašto? Da li postoje ikakvi dokazi uspješnosti epidemioloških mjera (Slika 1. i Slika 2.)? Pošto tih dokaza nema, da li bi trebalo biti postavljeno pitanje odgovornosti onih koji su te mjere nametnuli bez ikakve naučne potpore, po nalogu “ko zna koga” i na štetu svih građana? Podaci Instituta za javno zdravlje ukazuju da se epidemiološka slika u Crnoj Gori, brže normalizovala bez njihovih represivnih mjera, ugoržavanja ljudskih prava, policijskog časa i svih prisila koje sprovode bez ikakvog naučnog opravdanja ili pristanka građana.

Odgovori nevladinih organizacija

Od proglašenja Covid-19 epidemije, mnoge NVO su se uključili u medijsku propagandu, isticanje značaja nametnutih mjera, tumačenje potrebe uvođenja medicinskih procedura, te su izjavama usmjeravali javnost u pravcu bezuslovnog prihvatanja nametnutih mjera i stvaranja atmosfere straha i pokornosti. Čini se da bi im glavna krilatica mogla biti “ništa ne pitaj”.Neke od medijski najzastupljenih NVO su kontaktirane zbog njihovog uključivanja u Covid-19 kampanju, podržavanja donešenih neustavnih mjera i poticanja institucija na uvođenje novih diskrimintornih pravila. Njihovo ignorisanje i izbjegavanje bilo kakvih odgovora, samo je jedan od pokazatelja za koga se bore i koliko su im nevažni čak i njihovi deklarativni ciljevi, koje medijski neprestano “reklamiraju”.

Slika 21. –    NVO “Akcija za ljudska prava” (HRA) je ignorisala pitanje za razloge podsticanja diskriminacije, poziva na prisilne mjere i dostavljanja eventualnih naučnih dokaza na osnovu koji usmjeravaju svoje aktivnosti

Slika 22. –    NVO “Centar za građansko obrazovanje” (CGO) je ignorisala pitanje za razloge njihovog zalaganja za informativnu kampanju, spominjanja dezinformacija, ocjenu potrebne dinamike vakcinacije, uticanje na građanske slobode i dostavljanja eventualnih naučnih dokaza na osnovu koji usmjeravaju svoje aktivnosti

Slika 23. –    NVO ” Centar za demokratsku tranziciju “(CDT) je ignorisala pitanje za razloge njihovog usmjeravanja pažnju građana, medija i institucija u smjeru povećanja obima vakcinacije i dostavljanja eventualnih naučnih dokaza na osnovu koji usmjeravaju svoje aktivnosti 

Niko do navedenih NVO nije odgovorio na molbu za pojašnjenje izjava i stavova. Koliko im je stalo do građana, prava na informisanje i proklamovane borbe za ukupna građanska prava i slobode, očito je iz ignorantskog odnosa prema samim građanima koji ih pokušavaju kontaktirati.

Stvarna transparentnost tih NVO i zaintresovanost za građane, lako je uočljiva iz odsustva bilo kave komunikacije sa samim građanima po pitanjima koja im ne odgovaraju.

Budući da se radi se o NVO koje su značajno zastupljene u medijsko/političkom životu Crne Gore, prirodno se postavlja pitanje zašto se tako ponašaju, ko im finansira projekte i šta im je intres.

Ovo je najvažnije pitanje u radu velikog djela NVO, čast izuzecima, jer ih Vlade i razne institucije smatraju za partnere u donošenju pravne regulative, te dodatno finansiraju njihov rad iz budžetskih sretstava, tj. novca prikupljenog porezima nametnutim građanima. Stavovi tih NVO oblikuju medijske sadržaje, državni sistem i zakonsku regulativu dok stav i volja građana očigledno nema nikakvu važnost, čak ni za predstavnike vlasti.

Da bi se bolje razumio razlog ponašanja, tj.svrha doniranja spomenutih NVO, zamoljeni su da dostave detaljan spisak donatora sa nazivima projekata i iznosom sredstava (priliv sredstava po projektu) u 2020. godini.

Podaci o struktuti i visini donacija kroz koje se finansiraju u CDT, bili su dostupni na njihovom sajtu pa ih nije bilo potrebno kontaktirati po tom pitanju.

HRA je ponovo ignorisala ovo pitanje dok su iz CGO samo dostavili obavještenje da su im finansijski izvještaji dostupni na njihovom sajtu, da je to “više nego što to traži zakonski okvir” i da “od državnih organa tražimo samo ono što propisuje zakon” .

Pokušaji da objasnim da nisu dostavili tražene informacije i da njihovom sajtu nema detalja o strukturi donatora, visini i svrsi donacija, već samo ukupne sume u bilansu stanja i bilansu uspjeha, bili su bezuspješni.

Pitanja koja sam im naknado uputio o tome:

• misle li da zakon propisuje uticanje/lobiranje u djelu načina obrazovanja ili vakcinisanja građana,
• misle li da zakon propisuje insistiranje na masovnoj kampanji za imunizaciju bez naučnih dokaza, provjerenih bezbjednosnih parametara, kliničkih ispitivanja,
• misle li da je ignorisanje odgovora na pitanja koje sam im uputio primjer transparentnosti, takođe su ostala bez ikakvog

U mnogim slučajevima i neodgovaranje na pitanje upućuje na neke zaključke. To je slučaj i sa “neupitnom” transparentnošću i brigom za ljudska prava pomenut ih NVO.

Bez obzira na muk ovih NVO u vezi postavljenih pitanja, dostupni podaci na internetu govore da je CGO u 2020. godini ostvarila prihode od 513.454,00 EUR (link: http://media.cgo-cce.org/2021/04/CGO-Finansijski-izvjestaj-2020.pdf)

Slika 24.1 – Tabela trenutno aktivnih projekata na sajtu CDT

Slika 24.2 – Nastavak tabele trenutno aktivnih projekata na sajtu CDT  

CDT je na svom sajtu (link: https://www.reports.cdtmn.org/godisnji-izvjestaj-2020/ ) objavila da su im ukupni troškovi za 2020. godinu iznosili 472.410,32 EUR. Iz istog tog izvještaja, jasno je da su ukupna sredstva po projektima koji su trajali u 2020. godini, iznosila približno 887.866,00 EUR.

Zanimljivo, CDT je čak napravio platformu Raskrinkavanje.me, “čiji su primarni ciljevi suprotstavljanje medijskim manipulacijama, povećanje kvaliteta sadržaja medija, medijske pismenosti čitalaca i poštovanja profesionalnih standarda na medijskoj sceni”. U svoj toj borbi za “provjerene informacije”, oglušavaju se u vezi pitanja vezanih za kampanje koje vode (u ovom slučaju sa Institutom za javno zdravlje) i dokaza koje mogu da ponude za svoje tvrdnje. To dovoljno govori o ozbiljnosti, naučnosti i namjeri stvaranja uticaja na sve građane Crne Gore.

Da li se motivacija za rad sličnih NVO može pronaći u čistoj želji da pomognu društvu ili u načinu uhljebljenja? Da li pomažu narodu ili pomažu “eliti” da narod kao roblje iskorišćava?

Ostali podaci 

Primjetno je medijsko osuđivanje poznatih naučnika koji iznose drugačije stavove od trenutno dominantnog političkog stava povodom Covid-19 mjera. Namjerno ovo nazivam političkim stavom, jer osim političko intresne komponente, ne vidi se niti jedna naučna činjenica koja bi opovrgala druga stajališta. Naravno, druga mišljenja se proglašavaju ne samo netačnim već i jeretičkim, makar dolazila od najvećih naučnih autoriteta današnjice. To sigurno ne predstavlja odraz naučne metodologije i istine.

Ipak, postoje mnogi izvještaji zvaničnih institucija cijelog svijeta (koje i medijski slove za neprikosnovene autoritete u polju Covid-19), gdje se opisuju jasno uočljivi nedostaci i posljedice prisilnih mjera.

Recimo, američki CDC (Centers for Disease Control and Prevention), je objavio svoje istraživanje u vezi epidemioloških podataka zabilježenih u Massachusettsu tokom mjeseca Julu 2021. godine. (link: https://www.cdc.gov/mmwr/volumes/70/wr/mm7031e2.htm)

Tu se konstatuju da je u gradu Barnstable County, identifikovano 469 slučaja zaraze, a da je među zaraženim osobama bilo 74% potpuno vakcinisanih protiv Covid-19, dok je obuhvat vakcinacije u tom gradu bio 69%.

Ili recimo skorašnji izvještaj Agencije za zdravstvenu zaštitu Velike Britanije (UKHSA) o umrlima od COVIDA-19 u 42. sedmici 2021. godine, prema statusu vakcinacije (objavljen 21. Oktobra 2021., link:https://assets.publishing.service.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/1027511/Vaccine-surveillance-report-week-42.pdf).

Izvještaj navodi da je u periodu od 38. do 41. sedmice 2021. godine, od COVIDA umrlo ukupno 2.745 ljudi, među kojima je 78% bilo potpuno vakcinisanih. U populaciji od 70. do 79. godina, od COVIDA je umrlo 719 ljudi, među kojima je 83% bilo potpuno vakcinisanih.

U populaciji 80 godina i starijoj, od COVIDA je umrlo 1,365 ljudi, od kojih je čak 86% bilo potpuno vakcinisano. I ovo se sve odnosi samo na uski vremenski interval koji je prošao od vakcinacije do pojave bolesti i smrti. Podaci vezani za broj oboljelih od Covid-19 među vakcinisanom populacijom, ukazuju na još veću zastupljenost vakcinisanih. Ukupna stopa potpune vakcinacije u Velikoj Britanij tada je iznosila oko 57% a vakcinisanih jednom dozom je bilo oko 9% populacije.

Slika 25 – Dio 15. stranice izvještaja Agencije za zdravstvenu zaštitu Velike Britanije (UKHSA) o umrlima od COVIDA-19 u 42. sedmici 2021 godine link:https://assets.publishing.service.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/1027511/Vaccine-surveillance-report-week-42.pdf 

Gornji podaci nisu jedini službeni podaci, već se pojavljuje mnogo izvještaja o povećanju broja oboljelih i umrlih među vakcinisanom populacijom dok se istovremeno konstatuje smanjenje broj oboljenja i umrlih kod nevakcinisane populacije.
Zabrinutost u vezi naučne opravdanosti dugotrajnog nošenje maski spada u spektar pitanja koja danas nije poželjno postavljati i na koje naše institucije šute (Slika 2.). Ipak, IJZ je u svojim uputstvima za zaštitu od Covid-19, izdatim u 2020. godini, naveo da “Ne postoje validni dokazi da će Vas maska zaštiti od infekcije, ali se jasno zna da nošenje maski kada ste zdravi može imati negativne efekte”. Zbog čega ne žele navesti naučne razloge koji su ih naveli da promjene stav?

Slika 26 – Dio brošure koju je IJZ obajvio radi zaštite od Covida i koja se do polovine 2021. godine nalazilana stranicam Ministarstva zdravlja (smjernice koje su bile izljepljene na većini javnih objekata) link:https://s3.eu-central-1.amazonaws.com/web.repository/ijzcg-media/files/1583505388-online-verzija-korona-brosura.pdf 

Rezultati velike analiza o neželjenim nuspojavama usljed svakodnevne upotrebe maski, jasno upučuju na opasnost dugotrajnog nošenje maski a posebno u najmlađoj populaciji (link: https://www.mdpi.com/1660-4601/18/8/4344/htm).

Zašto niko o tome ne priča i zašto smo poslušno prihvatili mjere kad nemaju naučno uporište? Postaje društveno neprihvatljivo preispitivati “stručna mišljenja” ali je prihvatljivo poštovati mjere za koje ne postoji naučna opravdanost i koje mogu da ugroze našu djecu?

Potpuno je razumno i legitimno reći ”ne” neprovjerenim medicinskim tretmanima za koje ne postoji pouzdani naučni podaci.

Da ne spominjemo naučne podatke o starijem ljeku (ispitanom na duži vremenski period) koji je u mnogim studijama i izvještajima pokazao veliku uspješnost u borbi sa ovom epidemijom.

A opet, ne samo institucije već i svi “veći” mediji prenose manipulativne priče o neophodnosti vakcinisanja djece, tj. pupulacije koja po službenim statističkim podacima (Slika 17.1 i Slika 17.3) uopšte nije ni dotaknuta Covid-19 epidemijom.

Kažem manipulativne priče, jer nigdje se ne spominju naučni podaci već djelići nekih izvještaja koji ne prikazuju cijelu sliku, a potpuno su u suprotnosti čak i sa službenim statističkim podacima vezanim za posljedice epidemije na djecu i mlade. Da li je očekivano da niko od “glavih” crnogorskih medija nije pokušao da provjeri priče koje prenose kao udarne vijesti ili da ih barem uporedi sa zvaničnim statističkim izvještajima? Da li je postavljeno pitanje povećanja smrtnosti usljed smanjenja medicinske diagnostike i medicinskih intervencija od proglašenja epidemije (Slika 18.2 i Slika 19.). Da li je iko od njih obavio istraživanje o stručnim razlozima i službenim predlozima za uvođenje mjera na koje pozivaju? Da li je iko od medija objavio istraživanje o razlozima tajnosti kliničkih ispitivanja i bezbjednosti vakcina koje se pod prisilom diskriminacije, nameću građanima? Da li su se intresovali za razlog tajnostio ugovora potpisanih sa proizvođačima vakcina i upozoravali na moguće monopolističke uslove kompanija sa velikim profitom a koje imaju jake lobije u institucijama i medijima Crne Gore? Da li je neko analizirao razlog medijskih pritisaka i propagande usmjeren na uvođenje represivnih mjera i zabrana u Februaru 2020. godine, jer je Minstarstvo zdravlja tek par dana poslje utvrđivanja “zabrinjavajućeg rasta kumulativne incidencije” (i medijske hajke), donjelo radikalne mjere u Tivtu, u trenutku kada su se kumulativne incidencije u toj opštini smanjivale.

Zašto su mediji prenosili vapaje raznih političara, npr. gradonačelnika opštine Herceg-Novi (vjerovatno kao još jednog od “stručnjaka” za epidemije), koji je insistirao na “ozbiljnijim” mjerama, da bi samo 10-tak dana poslje, usljed pritiska privrednika, pozivao na preispitivanju mjera? A zašto ti isti mediji nisu prenosili stručna mišljenja poznatih naučnika (epidemiolog, imunologa, patologa, genetičara, bio-hemičara,…)? Da li im najpoznatiji stručnjaci svjeta nisu dovoljno kompetentni jer je tako procjenio neki politički “stručnjak” iz crnogorskih institucija ili možda vlasnik medijske kuće?

Čak i nobelovci postaju nepoželjni (u području za koje su dobli Nobelovu nagradu) ako imaju drukčije mišljenje. Zašto mediji bježe od javnih debata i bolje informisanosti građana, osim ako ne rade za nečiji intres? Zar javne i naučne debate nisu najbolji način za iznošenje argumenata, informisanje naroda, smirivanje tenzija i preduzimanje smislenih koraka u zaštiti stanovništva? Da li prenose informacije o masovnim okupljanima građana protiv prisilnih mjera i tiranije u cijelom svjetu? Možda im nisu zanimljivi razlozi okupljenih ni mjere koje su prema njima sprovode jer su to samo “šačice” od par stotina hiljada ljudi? Možda vode računa da ne uznemire javnost pa im puštaju samo slike bolesnih u Covid odjeljenjima, pričaju o smrti, vječnoj epidemiji, neophodnoj sljepoj poslušnosti neprovjerenim autoritetima…?

Izvinjavam se ako su gornji redovi zvučali osuđujuće, to mi nije bila namjera, ali je to bio najočigledniji način ukazivanja na manipulacije i dvostruke aršine onih koji u “ko zna čije ime” uništavaju drušvo i siju strah.

Da li to može biti način suočavanja sa problemom (prijetnom) ili su potrebna naučna istraživanja, uključivanje patologa, dobra informisanost, dostupnost podatak, kontrola korporativnih lobija usmjerenih na stvaranju profita …

Ako pogledamo odnos Vlade, Ministarstava i Instituta za javno zdravlja prema pitanjima koja su po njihovim rječima “sada najvažnija”, očito je da reflektuju isti stav ignorisanja, dezinformisanja i omalovažavanja svojih građana.

Većina prikupljenih odgovora institucija, dobijena je sa velikim vremenskim kašnjenjem (vidljivo iz datuma u priloženim rješenjima) i uglavnom nakon uloženih žalbi i rješenja drugostepenog organa.

Na najvažnije informacije u vezi razloga i efikasnosti uvedenih epidemioloških mjera, odnosno informacije koje nikako nisu mogle biti klasifikovane kao tajne, institucije prosto ignorišu bilo kakve ogovore (Slika 2.).

Opravdanja, koja se ponavljuju od strane tih institucija, obično spominjanju veliku angažovanost zbog Covid-19 mjera, ali im ta ista “angažovanost” ne onemogućava uredno dostavljanje informacija po pitanjima koja nisu “teška”.

Dobar primjer za ovu tvrdnju je ponašanje Instituta za javno zdravlje. Na pitanja koja su bila vezana za Hepatitis B, komisijske predstavnike, isl., odogovori su dostavljeni blagovremeno.

Na pitanja u vezi predloga kojima su inicirali epidemiološke mjere ili uticali na hitan uvoz vakcina koje nemaju dozvolu, oni ćute. To su već gotovi dokumenti koji ne zahtjevaju dodatno angažovanje već samo njihovo kopiranje. Ali odgovora nema. Možda im nije lako reći da to kriju od naroda, kao što vjerovatno nije lako reći da takve dokumente nisu ni sačinili, jer bi se postavilo pitanje ogovornosti onih koji potpisuju radikalne mjere a koji su ujedno njihovi šefovi i “izvori uticaj”?

A dokazi o uspješnosti epidemioloških mjera koje su svima prisilom nametnuti? Pa zar to nisu neki jasni modeli po kojima postupaju? Zar ne postoji neka stručna metodologija i pristup? Svaki dan u medijima slušamo priču kako neprestano prate stanje i na osnovu toga odlučuju o epidemiološkim mjerama? A na osnovu čega odlučuju? Na osnovu koje nauke? Opet tajna? A da li to možda kriju zbog nečijeg intresa ili nezanja? Kako to da tako važne institucije imaju uglavnom neke mutavce kao rukovodeći kadar?

Indikativno je takođe, da im je problematično dostaviti informacije koje se tiču samih podataka pomoću kojih na dnevnom nivou određuju odluke po pitanju epidemioloških mjera. Pa zašto bi im bilo teško dostaviti informacije koje već, po njihovim tvrdnjama, posjeduju i na osnovu kojih donose odluke bitne za sve građane Crne Gore? Da li ih stvarno posjeduju, da li znaju da ih koriste, na šta upućuju ti podaci, da li treba da im vjerujemo, isl., samo su neka od pitanja nastala zbog ćutanja institucija i vlastodržaca koji ne žele da daju odgovore već pomoću propagandnih aktivnosti konstantno sakrivaju sopstvenu odgovornost, intres i neznanje.I ono što je najvažnije, da li bez ikakvih objašnjenja, bez naučnih dokaza i medicinske opravdanosti smiju da uvode prisilne mjere, prisilne medicinske procedure eksprimentalnog karaktera, stvaraju medijski ambijent koji opravdava diskriminaciju građana, uvode medicinske procedure nad djecom bez naučnih dokaza i ispitivanja, uvode razne Covid “pasoše” bez medicinskog opravdanja …

Ko to smije da sije strah i beznađe a da za to nikome ne odgovara niti daje argumente za takve postupke? Samo sistem koji je baziran na nemoralu, strahu i moći. Isti sistem čiji su glavni predstavnici u institucijama i “visokoj” politici Crne Gore.

Isti oni koji kroje pravne okvire sopstvene igre, pa iz monopolističke pozicije postavljaju zakone potrebne njihovoj sebičnosti, nezasitom egu i/ ili željama onih koji ih kontroliš a ne humanosti i prosperitetu društva.

Toliko je primjera za ove tvrdnje da je nije lako odlučiti odakle početi. Da li od Zakona o radu koji se tiče svih nacija, religija, polova, starosnih dobi…? A možda od Zakona o ljekovima, donesenog u Skupštini krajem jula 2020., a koji je stvorio “zakonsku osnovu”, za brzo odobravanje neispitanih vakcina. Ili možda od Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, usvojenog u Skupštini krajem maja 2021. godine, a koji olakšava sprovođenje restriktivnih mjera prema narodu (kućne izolacije, ograničavanja kretanja, oštre kaznene politike…), uvodi model “jednostavnijeg” uvođenje dodatnih restrikcija i zabrana od strane Vlade,….

Da li ste povodom ovih odluka i zakona čuli da su se oglasili naši vrli predstavnici u Skupštini? Gdje su ti veliki politički predstavnici crnogorski, srpski, hrvatski, bošnjački, albanski …? Da li ste čuli makar jednog od njih da nas obavještava o značajnim promjenama zakona a kamoli nešto više. Svi ti nacionalisti, socialisti, demokrate i razni “isti”, povukli su se u mišije rupe svog intresa i komfora.

Rečeno se ne odnosi samo na trenutno aktuelnu garnituru političara, funkcionera i “stručnjaka”. Isto su se ponašali i prošli, i njihovi prošli…

Postojanje raznih tlačitelja, političko/lobističkih “stručnjaka” i raznih “elita”, nije moguće bez našeg pristanka. Kada je već tako, šta nas sprječava da se zajedno kao ljudi željni slobode i prvenstveno bolje budućnosti za našu djecu, ujedinimo u dijalogu, razumjevanju i poštovanju.

Odbaciti lažne izbore između lošeg i goreg je lako ako preuzmemo odgovornost za svoja djela i iskoračimo iz zone lažne sigurnosti koja je zapravo samo igra sa nama i životima naših najbližih.

Da li želimo da živimo u humanijem društvu? Da li se do tog društva može doći vraćanjem na staro stanje podjela, prebrojavanja, straha, odnosno stanje koje je dovelo do ovog haosa?

Zar nije prvi korak ka stvarnoj promjeni nemilosrdnog potrošačkog društva u kome živimo i stvaranju društva dostojnog čovjeka, korak ka samom sebi, oslobođenom od osuđivanja drugih i spremnom na ujedinjenje sa svim ljudima?

Pa draga moja braćo svih vjera i ateisti, draga moja braćo svih nacija, draga moja braćo vakcinisana i nevakcinisana, ne dozvolimo da strah, sebičnost, ljenost i ego unište budućnost naše djece.