U arsenal ekonomske i financijske politike Zapada dodaju se nova oružja. Da bismo razumjeli njihovu prirodu i opseg, potrebno je krenuti od dosad korištenih sankcija – uključujući i onu najtežu, embargo, koje uglavnom provode Sjedinjene Američke Države i Europska unija protiv cijelih država, tvrtki i pojedinaca. Temeljno je razumjeti kriterij po kojemu se o njima odlučuje: SAD i EU odlučuju prema vlastitom nahođenju da je država ili drugi entitet počinio kršenje, uspostavljaju sankciju ili potpuni embargo i zahtijevaju da se treće zemlje pridržavaju toga, pod kaznom odmazde.
Godine 1960. Sjedinjene Države uvele su embargo Kubi, koja je, nakon što se oslobodila, prekršila svoje “pravo” da koristi otok kao vlastiti posjed: nova vlada nacionalizirala je imovinu američkih banaka i multinacionalnih kompanija koje su kontrolirale kubansku ekonomiju. Danas, 61 godinu kasnije, embargo se nastavlja, dok američke tvrtke traže milijarde dolara otplate od Kube.
Godine 2011., pripremajući se za rat SAD-a i NATO-a protiv Libije, američke i europske banke zaplijenile su 150 milijardi dolara državnih fondova koje je libijska država uložila u inozemstvu, od kojih je većina kasnije nestala. U velikoj pljački istaknuo se Goldman Sachs, najmoćnija američka investicijska banka, čiji je potpredsjednik bio Mario Draghi.
U 2017., nakon novih američkih sankcija protiv Venezuele, SAD su “zamrznule” imovinu vrijednu 7 milijardi dolara, a zaplijenjena je 31 tona zlata koje je venecuelska država položila u Bank of England i njemačku Deutsche Bank.
U tom kontekstu je nova, kolosalna financijska operacija koju su pokrenuli Goldman Sachs, Deutsche Bank i druge velike američke i europske banke. Navodno odražavajući sankcije, ne uključuje ekonomska ograničenja ili zapljenu sredstava kako bi se kaznile zemlje koje su proglašene krivima za kršenja, već davanje sredstava vladama i drugim vrlim subjektima koji se pridržavaju “ESG indeksa: okoliš, društvo, upravljanje”.
Službena svrha ESG indeksa je uspostaviti standarde kako bi se izbjegla neminovna klimatska katastrofa koju je najavila Konferencija u Glasgowu, obrana ljudskih prava koja gaze totalitarni režimi, kako bi se osiguralo dobro upravljanje po modelu velikih zapadnih demokracija. Za postavljanje ovih standarda uglavnom su Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Svjetski ekonomski forum, Rockefellerova zaklada, Svjetska banka, uz pomoć podređene uloge nekih UN-ovih organizacija. Najveće jamstvo ljudskih prava predstavlja američki State Department, čiji je embargo na Irak uz odobrenje UN-a prouzročio, od 1990. do 2003., milijun i pol smrti, uključujući pola milijuna djece.
Financijska operacija usredotočena je na klimatske promjene: Konferencija UN-a u Glasgowu objavila je 3. studenoga da “Financije postaju zelene i otporne”. Rađa se Glasgow Financial Alliance for Net Zero, kojemu se od travnja pridružilo 450 banaka i multinacionalnih kompanija iz 45 zemalja, koja se obvezuje “uložiti u sljedeća tri desetljeća više od 130 bilijuna (130.000 milijardi) dolara privatnog kapitala kako bi se gospodarstvo transformiralo na nulu emisije u 2050. Kapital se prikuplja izdavanjem zelenih obveznica i investicijama investicijskih i mirovinskih fondova, uglavnom novcem malih štediša koji riskiraju da se nađu u još jednom špekulativnom balonu.
Do sada nema banke ili multinacionalne tvrtke koja se nije obvezala postići nultu emisiju do 2050. godine i pomoći “siromašnim zemljama” u tom smislu, gdje više od 2 milijarde stanovnika još uvijek koristi drvo kao jedino ili glavno gorivo. Svečano se obvezala na nultu emisiju i anglo-nizozemska naftna tvrtka Royal Dutch Shell koja, nakon što je prouzročila ekološku i zdravstvenu katastrofu u delti Nigera, odbija povratiti zagađeno zemljište. Dakle, dok čekaju nultu emisiju, stanovnici i dalje umiru od vode zagađene Shellovim ugljikovodicima.
Mnoge zemlje koje su pogodjene americkim hibridnim ratom koji je ustvari ekonomija a sprovodi se sankcijama bi morale takoreci svaki mjesec traziti u vjecu sigurnosti u ujedinjenim narodima da sankcije dodju na listu “Zlocin protiv covjecanstva”…svrha bi bila da se skrene pazjna javnosti na ovaj americki zlocin koji je gori od neke hunte u Burmi ili nekog socijalizma u Venezueli, ili nekog navodnog proganjana muslimana u Xijiang – Kina.
Jedan od centralnih problema današnjeg svijeta je propast “zapadne civilizacije” (SAD, EU, V. Britanija, Kanada, Australija, Novi Zeland i još poneko) čiji razvojni model zadnjih 500 god. se zasnivao uglavnom na porobljavanju i pljački ostalih. A zašto zapadna civilizacija propada ? Iz najmanje dva razloga: VANJSKI razlog je osvješćivanje i napredak ostalih, tako da za pljaču ima sve manje prostora, a UNUTARNJI razlog je raslojavanje unutar zapadnih društava na enormno bogatu nakolicinu i sve siromašniju masu ostalih. I upravo ti bogati su glavni uzrok propasti zapadnih društava u država, jer žele nastaviti vlastito bogaćenje, ali sada, u nedostatku trećih za pljačku, pljačkaju vlastiti narod pozicionirajući se globalistički, nadnacionalno, odmetnuto i prestajući biti kohezioni element svojih zapadnih društava već postaju samoživi i samodostatni entiteti orijentirani isključivo svojim egoističkim privatnim interesima.U tom smislu oni zapadne države i društva više ne doživljavaju kao svoj temelj i dom (opći interes), već isključivo zloupotrebljavajući njihovu… Čitaj više »
Vise su sankcije nanile stete narodu u Sj. Koreji nego sto su nacisti nanili zla Jewrejima. Netko ce reci da su oni u Koreji sami krivi za posljedice sankcija, onda se moze reci i da su Jewreji sami krivi za sudbinu koja ih je zadesila za vrijeme drugog svj. rata od ruke Njemacke. Dakle, to je slab argumenat. Nego nek se vratim na Sje. Koreju, sto je najzalosnije da uslijed pisanja americkih novina i novina iz zemalja koje su americki sateliti, ljudi sirom svijeta – kad citaju od gladi u Sj. Koreji ni malo ne povezuju americke sankcije s tim. Kad bi Sj. Koreja bila bas onakva kao sto je zapad opisuje, dakle glad, bijeda i siromastvo, ljudi okolo hodaju s rebrima koji viru ispod koze uslijed neishranjenosti i svatko bi morao priznati ako je imalo iskren da nije tih americko-zapadnih sankcija da bi se sigurno siromastvo umanjilo. Sj. Koreja… Čitaj više »
Nije to ništa novo. Tako je od pojave fiat odnosno papirnatog novca. Kina je još prije 5000 godina proizvodila papirnati novac koji je propadao kako su se dinastije na vlasti izmjenjivale. Sve velike revolucije imale su glavnu ulogu u svemu tome. Rimsko carstvo nije proizvodilo papirnati novac, ali su debazirali zlatne i srebrene kovanice dodavanjem u sastav druge i dostupnije metale. Nadalje kroz kasni srednji vijek sve do osnivanja FED-a, novcem su gospodarili Portugalci, Španjolci, Nizozemci Englezi. To se sve događalo pod nadzorom stvarnih gospodara. Pojavom FED-a stvorila se i ideja EU megadržave koja je poslije WWII krenila kao ekonomska unija za čelik. Kreator eura je bio Kanađanin. Od tih vremena pa sve do danas sve je počivalo na ucjeni i prisili backuporanoj na vojnoj moći koju su nevidljivi gospodari održavali proizvodnjom novca. Danas smo u situaciji kako se novcem uvjetuje vladama cijepljenje stanovništva. A što je to ucjena zaposlenja,… Čitaj više »
Od kad je to novo?
Da to je oruzje