Direktor CIA William Burns odlazi u Moskvu

Lakše je pričati o popravljanju odnosa nego zapravo to učiniti.

Nedavna iznenadna dvodnevna posjeta direktora Centralne obavještajne agencije (CIA) Williama Burnsa Moskvi radi razgovora sa svojim kolegama izazvala je značajnu diskusiju u krugovima penzionisanih sablasnika u Washingtonu i okolini. Čak i među aktivnim zaposlenicima CIA, pripreme za putovanje su bile čvrsto vođene, a nekoliko savjetnika je upoznato sa dnevnim redom koji je pripremljen za sastanke, koji su jasno pokrenuti na Langleyev zahtjev. Berns se prošlog utorka susreo sa sekretarom Vijeća sigurnosti Rusije Nikolajem Patruševom, kao i direktorom ruske vanjske obavještajne službe Sergejem Nariškinom. Predsjednik Vladimir Putin je upoznat sa sastancima narednog dana. Što se razgovora tiče, portparol Kremlja je samo rekao „naravno da je dijalog na ovom nivou i dijalog o tako osjetljivim pitanjima izuzetno važan za bilateralne odnose i za razmjenu mišljenja o problemima koje imamo“, precizirajući samo da su raspravljali o raznim međunarodnim pitanjima. Saopštenje za štampu američke ambasade ponovilo je ruske komentare.

Postoji konsenzus da je Burns, bivši ambasador u Rusiji i poznavalac ruskog jezika, bio u misiji koju je naredio predsjednik da stvori stabilniji i predvidljiviji odnos.

Taj potez dolazi uprkos izdavanju novog talasa sankcija SAD za pretpostavljene ruske prekršaje u aprilu. Izvještaji u vezi s posjetom, ako se mogu provjeriti, ukazuju na to da je Burns bio u Moskvi kako bi razgovarao o konkretnom navodnom ruskom ransomware hakovanju, pa čak i o široko diskreditovanom gledištu da Moskva nastavlja sa svojim miješanjem u američke izbore. Ako je sve to tako, posjeta bi bila besmislena jer je Kremlj negirao bilo kakvu takvu umiješanost i odbacio tvrdnje da su navodni ruski hakeri u bilo kojoj vezi s vladom.

Najpopularnija priča koja trenutno kruži među nekim teoretičarima zavjere je da je Bidenova administracija sastavila ono što bi se moglo opisati kao dosije o širenju operacija kineskog uticaja širom svijeta i da želi da dokaže da oni prijete svima, uključujući Evropljane i Ruse. Vjerovatno je Burns bio u Moskvi da podijeli tu informaciju u nadi da se rastući de facto savez između Rusije i Kine može preokrenuti. Ostaje da se vidi da li je Burns bio uspješan u takvom zadatku, ali to naravno ne bi uzelo u obzir da su stavovi u Pekingu i Moskvi oblikovani i ojačani konfrontacijskim aktivnostima u kojima su Sjedinjene Države bile angažovane i na Baltiku i na Južnom Kineskom moru.

Joe Biden sa svoje strane nije pomogao nikakvom približavanju svojim uvjeravanjima da brani Tajvan i svojim kritičkim komentarima o Vladimiru Putinu na nedavnoj konferenciji o klimatskim promjenama u Glazgovu. Zato se moramo zapitati zašto administracija koja se sve više smatra nepovezanom i nesposobnom kod kuće istrajava u provokativnim politikama koje bi vjerovatno mogle da dovedu do rata protiv velikih sila poput Kine i Rusije? Posebno imajući u vidu činjenicu da su nedavne ratne igre i vježbe sugerisale da bi oružane snage SAD u sukobu mogle biti poražene? Da li je putovanje Williama Bernsa u Moskvu nešto kao poziv na buđenje zbog činjenice da spoljna politika SAD u suštini nema smisla?

Nažalost, republikanci su podjednako zaključani u neprijateljskom režimu kada su u pitanju Rusija i Kina. Ex-ambasador u UN Nikki Haley, sada poziva na  ekonomski rat protiv Pekinga. Neki bi mogli zaključiti da se sve u savremenom Washingtonu svodi na modernu buffa operu u kojoj niz komičnih likova paradira na trenutak samo da bi ih zamijenio sljedeći bumbler koji nosi jednako smiješnu poruku.

Na stranu Rusija, svjedočite nedavnom talasu napada na Kinu, koji je započeo Barack Obama svojim zaokretom u Aziji, koji se nastavio pod Donaldom Trumpom sa njegovim prozivkama o kineskom virusu, i podržan od strane tima Joea Bidena koji ustrajava u etiketiranju Pekinga kao neprijatelja broj jedan. Nitko se ne povlači i čak ni na trenutak ne razmišlja da su SAD najveće kinesko tržište i da se SAD zauzvrat oslanjaju na proizvode kineske proizvodnje kako bi napunili svoje Walmartove. Ako su ikad dvije nacije imale dobre razloge da ne krenu u rat, to bi bile Kina i Sjedinjene Države, ali želja SAD da se suoče sa “crvenom prijetnjom” koja uključuje odbranu Tajvana i dalje vodi politiku.

Dakle, ostaje da se vidi šta bi moglo proizaći iz delegacije Williama Burnsa koja ide u Moskvu. Ali bilo je i drugih nedavnih posjeta visokih američkih zvaničnika. Ako zaista želite da razmislite o kreiranju politike koja je moždano mrtva, nagrada bi morala otići na nedavno završeno putovanje u Moskvu koje je obavila podsekretarka State Departmenta Victoria Nuland. Mejnstrim mediji koji su izvještavali o tom putovanju doživjeli su ga, baš kao i putovanje Burnsa, kao gest koji je napravila Bidenova Bijela kuća da popravi odnos s vladom Vladimira Putina. Ali ako je tako, izbor Nulandove za sagovornicu bio je posebno neprikladan. Ona je tvrdokorna neokonzervativka koja je udata za Roberta Kagana. Ona je u stvari bila na ruskoj listi sankcija prije puta i morala je biti skinuta s nje kako bi mogla obaviti službeno putovanje. Nuland je u medijima najpoznatija po tome što je u presretnutom telefonskom pozivu rekla “Jebeš EU” kada je kolega sugerisao da bi Evropska unija mogla imati ulogu u budućem pravcu Ukrajine.

Nulandova u State Departmentu pod Barackom Obamom je zapravo bila pokretačka snaga iza zahtjeva za promjenu režima u Ukrajini kako bi se zbacila njena proruska vlada. Svraćala bi na kijevski trg Majdan sa svojim prijateljem senatorom Johnom McCainom kako bi podijelila kolačiće demonstrantima. Nakon što je vlada promijenjena kako bi zadovoljila Washington, priznato je da su SAD potrošile nešto oko 5 milijardi dolara da dovedu do ove “revolucije”. Moskva i Putin, međutim, nisu bili zadovoljni i odmah su krenuli da vrate Krim i izazovu otpor u regionu Donbasa koji je uglavnom etnički ruski.

Nulandova se u Moskvi sastala sa zamjenikom ministra vanjskih poslova Sergejem Rjabkovim. Ono što je odabrala za razgovor opovrgava sugestije da je bila tu da lijepo razgovara i popravlja odnose. Glavno pitanje bio je zahtjev Washingtona da uvelike smanji rusko diplomatsko prisustvo u Sjedinjenim Državama. Broj koji je Nulandova navodno predstavila Rjabkovu je sugerisao da će 300 diplomata morati da odu. Zahtjev je navodno proizašao iz pritiska Kongresa da se uvelike smanji broj akreditovanih Rusa  na osnovu tvrdnje da se Moskva miješala u američke izbore. Nulandova je sa sobom imala dvije liste imena za smjenu, te je predložila da se prvih pedeset vrati kući do januara.

Rusi su odgovorili da su spremni da ukinu sve sankcije američkim diplomatama ako Washington uzvrati ukidanjem sankcija ruskim diplomatskim misijama u SAD. Nulandova je rekla da to nije prihvatljivo. Rjabkov je uzvratio svojim zapažanjem da su mnoge diplomate akreditovane pri Ujedinjenim nacijama i da nisu odgovorne diplomatskoj listi odobrenoj u SAD. Rjabkov je precizirao: „Ako insistirate, spremni smo da zatvorimo sve američke misije u Rusiji i da zatvorimo preostale kancelarije u Washingtonu. Možemo prekinuti svu diplomatsku interakciju; ako želite da naši odnosi budu zasnovani na broju naših nuklearnih projektila, spremni smo. Ali to je vaš izbor, a ne naš.” Tako da diskusija očigledno nije vodila nigdje.

U stvari, diskusija je krenula nizbrdo od te tačke, uključujući i američko neodobravanje ruske umiješanosti u Maliju i Libiji i naglašavanje mogućeg odgovora Kremlja ako Bidenova administracija krene naprijed sa planovima da uvede Ukrajinu i Gruziju u NATO. Rusi su također potvrdili da neće dozvoliti smještaj američkog obavještajnog osoblja u vojnim bazama u bivšim centralnoazijskim sovjetskim zemljama „Stans“ kako bi pratili razvoj događaja u Afganistanu. Krim se očigledno nije pominjao.

Rjabkov je zaključio da „on i Nuland nisu postigli napredak u normalizaciji rada svojih diplomatskih misija, što je otežano višestrukim sankcijama, dodajući da bi se situacija mogla još više pogoršati. Rusko ministarstvo vanjskih poslova ponovilo je spremnost Moskve da odgovori na bilo koju neprijateljsku akciju SAD”. Jedini pozitivan razvoj događaja je uslijedio kada je Rjabkov iznio sugestiju da bi Putin mogao biti voljan da se sastane sa Joeom Bidenom u nekom neodređenom trenutku u budućnosti kako bi razgovarali o zajedničkim zabrinutostima.

Treba se zapitati ko je tačno odabrao nekoga tako otrovnog kao što je Victoria Nuland da ode u Rusiju, ali još gore je bilo nakon njenog povratka u Ameriku. Bilo kakav sastanak na vrhu Putin-Biden sada je manje vjerojatan nego što je bio prije nekoliko sedmica, jer su se bilateralni odnosi odmah nakon Nulandinog odlaska u Sjedinjene Države pogoršali.

Sjedište NATO u Briselu proglasilo je nekoliko ruskih diplomata ”persona non gratae”, a rusko Ministarstvo vanjskih poslova je na provokaciju odgovorilo tako što je kući poslalo sve predstavnike NATO koji su bili prisutni u diplomatskim misijama u Rusiji. Kao odgovor nazad u Sjedinjenim Državama, mediji i neki kongresmeni i zvaničnici Bidenove administracije odmah su počeli da nastavljaju sa svojim planovima da uvedu Ukrajinu i Gruziju u NATO, što je vitalno ili čak egzistencijalno pitanje za Rusiju koje garantuje da će zaustaviti sve pokušaje da se stvarno poboljšaju odnosi. A Bijela kuća nastavlja pogoršavati lošu situaciju sugerišući da ima obavezu da “brani Ukrajinu”.

Pa zašto je direktor CIA Vilijam Burns bio u Moskvi i šta je postigao? Samo Bog zna!

Autor: Philip Giraldi