Kina ubada u samo srce “petrodolara”

Kina insistira na promjeni uvjeta u trgovini naftom sa Saudijskom Arabijom. Konkretno, radi se u dogovoru da Peking saudijsku naftu plaća u kineskim juanima. Naravno, kineski uvjet i želja da sa svojim bivšim prvim dobavljačem postigne ovakav sporazum predstavlja izravnu prijetnju sigurnosti američkog dolara.

Ako se postigne sporazum između Kine i Saudijske Arabije oko plaćanja nafte juanima, to će nesumnjivo biti korak bliže ka grobu “petrodolara”, koji globalnim financijama dominira od 1974.

James Rickards je naslutio ovaj sporazum dok je bio na razini prijedloga u listopadu prošle godine i tada je napisao da bi to bio četvrti frontalni napad Pekinga na dolar. Prvi je proveden u dogovoru s Rusijom, drugi s ostalim zemljama, treći ulaskom kineskog juana u košaricu rezervnih valuta Međunarodnog monetarnog fonda, što je već učinjeno, a četvrti front bi bio sporazum sa Saudijskom Arabijom o kupovini nafte za kinesku valutu, a ne “petrodolar”.

Ovim sporazumom bi “petrodolar”, a samim tim i dolar izgubio moć svjetske rezervne valute, slično kao što se dogodilo s funtom nakon pada Britanskog carstva.

Analitičar Byron King piše kako pad može potrajati, ali ono što vidite danas je još jedan korak prema padu i smrti dolara. Osim toga, Byron King upozorava čitatelje da zaštite svoju imovinu u dolarima, jer je promjena neminovna.

Od 1974. godine je Saudijska Arabija pristala da sav izvoz nafte svim zemljama naplaćuje u dolarima, što je bi dio ugovora između saudijskog režima i američkog predsjednika Nixona.

Prije 15 godina Kina je prestala biti neovisna o nafti i “crno zlato” je počela kupovati od Saudijaca. Kao i svi saudijski kupci, Kina je naftu morala plaćati u dolarima. I danas Kina Rijadu isporuke plaća u dolarima, a ne juanima, što posebno iritira kineske vođe.

Od 2010. godine je Kina udvostručila uvoz nafte. Bloomberg prenosi kako je Kina kao prvi uvoznik nafte u svijetu nadmašila SAD, što se dogodilo krajem prošle godine.

Budući da Kina uvozi sve više i više nafte, ideja o plaćanju u juanima umjesto dolarima je za Peking postala prioritet. Kina više ne želi koristiti dolare za kupnju nafte i počinje pritiskati Saudijce da se dogovore koju će valutu koristiti u trgovini naftnom. Kina je redoviti kupac saudijske nafte, iako je Rusija trenutno kao dobavljač na prvom mjestu.

Naime, najvećih troje kineskih naftnih dobavljačima su Rusija, Saudijska Arabija i Angola. Osim njih su tu i drugi mogući izbori, kao Iran, Irak i Oman, koji mogu pomoći u diversifikaciji opskrbe naftom Kine, ali ne mogu zadovoljiti sve potrebe rastućeg kineskog tržišta energenata.

Kina je proteklih godina sve više nafte kupovala izvan Saudijske Arabije, a uvoz nafte iz Rusije u Kinu je povećan s 5% na 15%. Kina sve više nafte uvozi iz Rusije, Irana, Iraka i Omana,  a sve manje iz Saudijske Arabije. Udio kineskog uvoza iz Saudijske Arabije je pao s više od 25% 2008. na manje od 15%, koliko danas iznosi ukupni saudijski udio na naftnom tržištu Kine.

U međuvremenu, saudijski suparnici – Rusija, Irana, Irak i Oman, prodaju sve više nafte Kini. Saudijska Arabija također želi preokrenuti ovaj trend, ali ovako veliki tokovi nafte ne ostavljaju praznog prostora na tržištu.

Postoji dobar razlog zašto je porasla prodaja ruske nafte Kini. Kao što je poznato, trgovina i financijske usluge su često usko povezani. Prema medijima, specijaliziranim portalima i stranicama državnih agencija, Kina je u posljednjih nekoliko godina ojačala trgovinske odnose s Rusijom i rusku naftu plaća juanima. Rusija, sa svoje strane, juane koristiti za kupnju robe iz Kine.

Osim toga, otvoren je i ogranak Središnje banke Rusije u Pekingu, tako da Rusija može koristiti svoje juane za kupnju zlata na burzi u Šangaju.

U određenom smislu, trgovina naftom između Rusije i Kine je već sada podržana “zlatnim standardom“. U budućnosti će Saudijska Arabija sve više biti isključena iz kineskog tržišta nafte, osim ako i Rijad ne pristane na prodaju nafte kineskim kupcima u juanima. Drugog izbora nema, jer će do 15% saudijskog udjela lako popuniti Rusija i drugi dobavljači.

Naravno, za to Saudijci moraju odustati od američkog dolara ili petrodolara, jer samo tako mogu zadržati, možda čak i povećati isporuke nafte Kini.

Posljednji posjet Donalda Trumpa Rijadu sugerira da će se saudijski režim ovom scenariju odupirati koliko god bude mogao, ali ne treba zaboraviti i na ogroman proračunski deficit i probleme u koje je zapala Saudijska Arabija zbog, za njihove potrebe, relativno niskih cijena nafte.

Ako Saudijci počnu prihvaćati juan za naftu, za početak čak i ne za sve isporuke, sve će se okrenuti protiv “petrodolara”. Kineska valuta će promijeniti globalnu dinamiku financijskih i energetskih tokova. U toj novoj fazi će američki dolar biti teško oslabljen.

Veliki dio informacija o plaćanju nafte u kineskoj valuti je dostupan javnosti i to je samo dio procesa dedolarizacije najavljenog u listopadu 2013. Ipak, iz nekog čudnog razloga je primjetan određen oblik sljepoće među zapadnim političarima i medijima u odnosu na promjene koje se događaju u svijetu financija i na tržištu energenata, posebice ako govorimo o kineskoj valuti.

Mnogima se ideja da bi juan mogao s trona srušiti neupitni petrodolar čini toliko “apsurdnom” da je mnogi političari radije ignoriraju. Cijeli ovaj diskurs se u potpunosti zanemaruje. No, jednog jutra bi se mogli probuditi i naći usred velike valutne krize u kojoj pada vrijednost dolara. Byron King svojim čitateljima preporučuje da barem 10% od svoje ušteđevine ili imovine koju imaju na raspolaganju uzmu i ulože u plemenite metale. Ako je moguće, najbolje u zlato.