Sprema li se novi holokaust – Novi Zeland legalizira eutanaziju COVID pacijenata – doktorima nagrada od 1000 dolara

Pacijenti primljeni u bolnicu s COVIDOM-19 mogu umrijeti eutanazijom ako liječnici odluče da možda neće preživjeti, objavila je novozelandska vlada.

Ministarstvo zdravstva potvrdilo je da se pravo na smrtonosnu injekciju prema novom zakonu o eutanaziji može proširiti i na pacijente koji umiru od koronavirusa ili nepodnošljivo pate od njegovih posljedica.

Kao odgovor na zahtjev za razjašnjenjem zakona o eutanaziji koji je stupio na snagu prošlog mjeseca, vlada je izjavila da “u nekim okolnostima osoba s COVIDOM-19 može imati pravo na pomoć pri umiranju”.

Priznanje da pacijenti s COVID-om ispunjavaju uvjete za smrtonosni ubod uslijedilo je nakon što je Henoch Kloosterboer, urednik internetske stranice The Defender protiv eutanazije, podnio zahtjev prema Zakonu o službenim informacijama – novozelandskom ekvivalentu Zakonu o slobodi informacija iz 2000. godine.

Rekao je da je politika ostavila “širom otvorena vrata za zlostavljanje” starijih i ranjivih pacijenata – posebno ako je zdravstvena služba u zemlji bila pod pritiskom naleta COVID-a.

Rekao je: “Ne bi bilo teško zamisliti situaciju u kojoj bi brz i značajan porast hospitalizacija zbog COVIDA-19 mogao rezultirati pritiskom da se eutanazija i potpomognuto samoubojstvo koriste kao alati za rješavanje tako ozbiljne krize.”

Zakon o eutanaziji, dodao je, “sada je pandemiju COVID-19 učinio potencijalno još opasnijom za stanovnike Aotearoa Novog Zelanda”.

Zakon o izboru kraja života iz 2019. smatra se jednim od najekstremnijih zakona o eutanaziji bilo gdje u svijetu, a kritičari kažu da su zaštitne mjere toliko slabe da ih je lako zaobići.

Dopušta i eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo za odrasle osobe koje pate od bolesti koja bi završila u roku od šest mjeseci, ili koji su bili u uznapredovalom stanju nepovratnog tjelesnog propadanja ili koji su nepodnošljivo patili.

Zakon, ratificiran nakon referenduma 2020., jamči svim stanovnicima pravo na pristup liječniku koji će ih ubiti u roku od četiri dana od zaprimanja zahtjeva.

Liječnici primaju državnu pristojbu od 1000 dolara plus troškovi za svaku smrt u eutanaziji koju izvedu.

Međutim, samo 96 od 16.000 liječnika u zemlji ponudilo je sudjelovanje, a svi osim jednog od 32 nacionalna hospicija naveli su da neće dopustiti eutanaziju.

Jedina iznimka – Totara Hospicij u Južnom Aucklandu – pristala je dodijeliti prostor u svojim prostorijama za ordinaciju, dok će se njegovo osoblje savjesno protiviti svakom sudjelovanju.

U Velikoj Britaniji, barunica Finlay iz Llandaffa, profesorica palijativne medicine, rekla je da je novozelandski zakon o eutanaziji u suprotnosti s temeljnom svrhom medicine i zdravstvenih usluga za ozdravljenje bolesnika.

Rekla je: “Bizarno je da zemlja koja pokušava zaštititi svoje građane potpunim zatvaranjem od virusa od kojeg se ljudi mogu potpuno oporaviti… sada sugerira da te pacijente trebaju ubiti njihovi liječnici.

“To okreće etos medicine na glavu”, rekla je.

“Smrt stvarno ne možete predvidjeti 100 posto”, dodala je. “Pa zašto ih ne podržati dok umiru i ostaviti otvorena vrata u slučaju da su u skupini koja prkosi svim izgledima i potpuno se oporavi?”

Barunica Meacher trenutno nastoji legalizirati potpomognuto samoubojstvo u Engleskoj i Walesu putem svog zakona o asistiranoj smrti, koji je u listopadu dobio drugo čitanje u Domu lordova.

Ovaj kolega, koji predsjeda kampanjom Dostojanstvo u umiranju, također je predložio amandman na Zakon o zdravstvenoj i socijalnoj skrbi u pokušaju da potpomognuto samoubojstvo postane dio palijativne skrbi.

U Škotskoj, Liam MacArthur, zastupnik Liberalnih demokrata, namjerava uvesti prijedlog zakona o potpomognutom samoubojstvu, a političari u Jerseyju prošlog su mjeseca načelno pristali da legaliziraju potpomognuto samoubojstvo i eutanaziju.

Međutim, velika većina praktičara palijativne skrbi i svih 12 organizacija za prava osoba s invaliditetom u Ujedinjenom Kraljevstvu žestoko se protive promjeni zakona.

Tvrde da bi potpomognuto samoubojstvo i eutanazija bili diskriminatorni i opasni i otvoreni za zlostavljanje bez obzira na bilo kakvu zaštitnu mjeru, predstavljajući ozbiljnu prijetnju sigurnosti pacijenata i drugih ranjivih ljudi.

Također kažu da iskustvo drugih zemalja sugerira da bi čak i skroman zakon o potpomognutom samoubojstvu poslužio kao prednjača za šire, liberalizirajuće izmjene i dopune koje će ukloniti početne zaštitne mjere kao ”prepreke pristupu”.

Prošlog mjeseca otkriveno je da je Nancy Russell, 90-godišnja Kanađanka, odlučila umrijeti potpomognutim samoubojstvom umjesto da prođe kroz još jedan COVID lockdown u svom domu za starije, koji bi je izolirao od prijatelja i obitelji.

IZVOR: catholicherald.co.uk