Poljska i Ukrajina obradovali Moskvu i pronašli zamjenu za ruski plin

Budući da je Europska komisija dala zeleno svjetlo za pregovore o izgradnji plinovoda “Sjeverni tok 2”, Poljska i Danska su donijeli odluku do 2022. izgraditi “Baltički plinovod” kojim će plin dobivati iz Norveške.

Na prirodni plin iz Skandinavije računaju i u Ukrajini, jer su sve veće šanse da za dvije godine Rusija, kako je najavila, prekine tranzit za EU preko te zemlje. Međutim, stručnjaci nisu pretjerano sigurni u uspjeh koridora sjever-jug.

Ne očekuje se da će se iz Norveške uvesti posebno velike količine plina, jer njegova cijena može biti puno veća nego onog koje se kupuje od Rusije, tako da bi “Baltički plinovod” u Dansku i Švedsku na kraju mogao isporučivati ruski plin.

Prošlog petka su premijeri Poljske i Danske potpisale memorandum o izgradnji “Baltičkog plinovoda”.  Povjerenik poljske vlade Piotr Naimski je govorio o strateškoj energetskoj infrastrukturi i rekao da će projekt koštati 1,7 milijardi eura, trošak kojeg će na sebe preuzeti poljski Gaz-System  i danski Energinet. Ranije je Europska unija za projekt dodijelila 400 milijuna eura.

“Troškovi izgradnje “Baltičkog plinovoda” će biti oko 1,7 milijardi eura. Nešto više od polovine tog iznosa će morati dati Gaz-System”, rekao je Piotr Naimski.

Ranije su u Varšavi u više navrata izjavili namjeru da neće obnoviti dugoročni ugovor s Gazpromom, pogotovo nakon 2022. godine, kada “Baltički plinovod” postane novi izvor opskrbe plinom.

Aktualno intenziviranje izgradnje ovog projekta je treći pokušaj Poljske da “pokrene izgradnju” plinovoda od Norveške. Raniji su pokušaji propali zbog neprofitabilnosti projekta, prvi 2001. I drugi 2007. Godine, a sve zbog previsoke cijene norveškog plina.

Poljska ni danas nije sigurna da bi projekt kapaciteta 10 milijardi kubnih metara plina godišnje komercijalno mogao biti isplativ. Početkom lipnja je Gaz-System pokrenuo postupak za prikupljanje prijedloga za transport plina, a kako će on završiti – nije poznato.

Ostalo se, manje ili više, zna. Poljska se može osloniti samo na svoje projekte u Norveškoj. Danas poljska državna tvrtka PGNiG u zajedničkim projektima proizvodi oko 500 milijuna kubnih metara plina.

Prema predsjedniku tvrtke, Piotru Woźniaku, do 2025. se proizvodnja može povećati na 2,5 milijarde kubnih metara godišnje,  što je manje od četvrtine plina kojeg Poljska sada uvozi iz Rusije. U posljednjih godinu dana, Gazprom je poljskim kupcima prodao 10,5 milijardi kubnih metara plina.

Što se tiče norveškog plina iz drugih tvrtki, izgledi za Poljsku još nisu blistavi. Stručnjaci iz analitičke agencije za energente Platts navode kako Norveška za održavanje proizvodnje na sadašnjoj razini od 115 milijardi kubnih metara treba nova ulaganja. Natječaji su već raspisani i treba sklopiti dugoročne ugovore.

“Ako govorimo o “Baltičkom plinovodu”, tu ima mnogo pitanja. Na primjer, Poljska i Norveška nemaju dugoročne ugovore i skandinavska zemlja Varšavi ne jamči opskrbu”, kaže vodeći analitičar ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost (NESF) Igor Juškov.

Osim toga, prema njegovim riječima, nitko ne zna koliko će norveški plin koštati poljske tvrtke. Istovremeno, Varšava i sada ima sve mogućnosti za kupnju plina iz Skandinavije i dobiva ga, ali više “voli” ruski plin. Naime, poljski PGNiG potvrđuje da je prošle godine isporuka ruskog plina Poljskoj povećana za 24%.

Postoji još jedna točka. Danska je zainteresirana za izgradnju “Baltičkog plinovoda”, ali ne s ciljem opskrbe plinom Poljske. Danska ima malu proizvodnju i smanjuje se nekoliko godina uzastopno, stoga će Danska trebati dodatni uvoz. Dokaz za to je povećanje opskrbe ruskim plinom Danske, koja je u pet mjeseci ove godine porasla za 13,6%.

Nakon što se saznalo za potpisivanje memoranduma između Poljske i Danske o izgradnji “Baltičkom plinovodu”, za budući uvoz norveškog plina se zainteresirala i Ukrajina.

“Isporuka norveškog plina Ukrajini može postati stvarnost u 2022. Ostaje samo izgradnja međudržavnog spojnog plinovoda, a nabava cijevi može početi u jesen”, napisao je na Facebooku glasnogovornik Ukrtransagaza, Maksim Belijavski.

“To su sve teoretska razmatranja. Trenutno su studije izvodljivosti pokazale da je postojeći obujam isporuke plina iz Poljske preko interkonektora beskoristan”, rekao je supredsjedatelj Fonda za energetske strategije, Dmitrij Marunič.

Troškovi tog projekta se procjenjuju na oko 200 do 250 milijuna eura, što znači da bi on mogao doživjeti sudbinu cjevovoda Odesa-Brody cjevovoda, koji je zapravo mrtav cjevovod, jer poljska strana nikada nije izgradila do od sjeverozapada Ukrajine do Gdanjska.

“Sve će opet ovisiti o cijeni plina“, logično je zaključio Dmitrij Marunič, što znači da će u slučaju i da izgradi projekt,  poljska strana prije svega gledati na  zaradu.

Poljaci trenutno Ukrajini isporučuju plin po većoj cijeni nego da ga Kijev kupuje izravno od Gazproma. Na primjer, prema dostupnom podacima u trećem kvartalu prošle godine je poljski PGNiG isporučio Ukrajini 125 milijuna kubnih metara po prosječnoj cijeni od 182 dolara za tisuću kubnih metara. Ruski holding je ponudio Kijev cijenu plina od 167,5 dolara, što je bilo 14,5 dolara jeftinije. Ukrajinci su čak i tako male količine plina preplatili 1,7 milijuna dolara. Najviše plina Kijev kupuje, primjerice, od francuske kompanije Engie, koja Ukrajini prodaje ruski plin.

Zanimljivo je da je govoreći o “Baltičkom plinovodu” poljski Gaz-System ukazao na mogućnost opskrbe plinom u obrnutom smjeru, ali iz Poljske u Dansku i Švedsku, govoreći o mogućem spajanju plinovoda i LNG terminala.

Međutim, Nacionalnom fondu za energetsku sigurnost je naveo da je cijena američkog LNG u Poljskoj 266 dolara, dok se cijena ruskog plina za Poljake kreće od 195 do 213 dolara. Stoga nije isključena mogućnost da će Poljska na kraju u obrnutom smjeru Skandinaviji preprodavati ruski plin. Konačno, zarada je više nego očita.

Za Gazprom je ovo odlično rješenje, jer ruska kompanija pristaje na takav izvoz plina, što je Europskoj komisiji navela u okviru antitrust istrage protiv ruskog holdinga.

Stručnjak Igor Juškov vjeruje kako “Baltički plinovod” može biti vrlo koristan za Gazprom.

“Što je više razvijena plinska infrastruktura u Europi, Gazprom će lakše odgovoriti na pritužbe kako koči da tržište plina u EU bude slobodno, te da ruska tvrtka ima monopol na izgradnju infrastrukture i na tržištu. Na primjer, Poljskoj je već izgradila LNG terminale, ali se kupnja ruskog plina samo povećala”, rekao je Juškov.

Naime, prošli tjedan je u Poljsku uplovio prvi brod s američkim LNG, ali govorimo o jednokratnoj isporuci od 100 do 150 milijuna kubnih metara, dok Poljska istovremeno povećava uvoz ruskog plina, kojeg upumpava u svoja skladišta kao pohranu za iduću zimu.

Na kraju, ako se i izgradi “Baltički plinovod”, a Norveška ne bude imali isplative cijene plina, za moguće “obrnute isporuke” za Dansku i Švedsku, kao i one “tradicionalne” u Ukrajinu, Poljaci imaju najlakši izbor. Povoljno kupiti plin od Gazproma, a onda ga po većoj cijeni prodati “partnerima” i “strateškim saveznicima”. Za donijeti takvu odluku čak i ne treba biti ekonomski genij. Uz postojeću infrastrukturu iz sovjetske ere je dovoljno imati osnovno znanje iz matematike.