“Skrivena poruka” iranskog raketnog napada protiv ISIL-a u Siriji

Nakon nedavnog iranskog raketnog napada na položaje terorista “Islamske države” u sirijskoj pokrajini Deir Ez-Zor je dio agencija prenio informaciju da je Iranska Revolucionarna Garda (IRGC) koristila balističke projektile srednjeg dometa “Shahab-3”, projektile koje Iran razvija već desetljećima i imaju domet 2000 kilometara,  lete brzinom 5500 km/h i preciznost im je 30 do 50 metara.

U drugoj verziji je ispaljeno šest projektila “Zulfikar“, razvijenih i testiranih prošle godine, a riječ je o posljednjoj generaciji projektila “Fateh-110” koji imaju domet oko 750 kilometara.

Bilo da su korišteni prva ili druga vrsta projektila, valja istaknuti da je Iran pokazao kako ima potencijal da modernizira i ojača svoje vojne sposobnosti i pokazao je učinkovitost svog konvencionalnog raketnog arsenala. Naravno, ova odluka iranskog vrha može imati i negativne posljedice, jer može dodatno potaknuti neprijatelje Islamske Republike da usvoje i usuglase strategije protiv Teherana. Međutim, čini se da je Iran bio taj koji je nedavnim raketnim napadom na ISIL, neupitno legitimnu metu, što se nisu usudili osporiti čak ni Washington, Izrael i Saudijska Arabija, poslao poruku svojim  regionalnim i globalnih protivnicima, ali ne samo.

Bilo je i pitanja odakle su zrakoplovne i raketne postrojbe Iranske Revolucionarne Garde lansirale projektile? Na kraju se saznalo da na Deir Ez-Zor u Siriji lansirani iz baza IRGC u zapadnim pokrajinama iranskog Kurdistana i Kermanshaha, koje su oko 650 kilometara udaljene od odabranih ciljeva u Siriji.

No, važna je i poruka, koja navodi “kako je raketni napad bio odgovor teroristima ISIL-a zbog njihovog nedavnog napada u Teheranu, ali i svima koji implicitno ISIL ju u regiji”, što bitno mijenja tumačenje ove akcije.

Iran je mogao različito reagirati na terorističke napade na svom teritoriju, Činjenica je da je izabrao “balističke odgovor” ima svoju simboliku. Iranski stručnjaci navode da se dobro sjećaju ratnih godina protiv Iraka, kada su se Iranci se borili da obrane zemlju. No, nijedna zemlja nije bila spremna prodati oružje Teheranu.

Irak je tada provodio udare na iranske gradove s projektilima, a da iranska vojska nije mogla odgovoriti na te napade. Zrakoplovi koje je ranije kupio šah Reza Pahlavi od Sjedinjenih Država nisu bili upotrebljivi zbog embarga Washingtona na prodaju oružja Iranu. No, to je bilo davno, ali je s druge strane Iran bio prisiljen da sam proizvede sva oružja potrebna za obranu zemlje. Iranska ambicije su se ispunile i ide se dalje, ali više nije Bagdad cilj kojeg bi trebali gađati iranski projektili.

Oni sada lete preko iračkog neba i izravno gađaju položaje terorista u Siriji , udaljene nekoliko stotina kilometara. Iranci nisu bez razloga izabrali baze u dva kurdska grada Kermanshah i Sanandaj za lansiranje projektila. To su gradovi naseljeni sunitima koji mrze ISIL i teroriste, gotovo u istoj mjeri kao što mrze šiite.

Iranski Press TV navodi kako su teroristi koji su izveli dvostruki teroristički napad u Teheranu bili iranski Kurdi odani “kalifatu”. Iako u redovima “Islamske države” nema mnogo Kurda, neki su im se ipak priključili, kao na primjer zapovjednik u Mosulu, Abu Khattab Al-Kurdi, ubijen u ožujku 2015. godine, Ziad Salim Mohammad Ali Al-Kurdi u Siriji ili Abu Mariya Al-Kurdi kojeg su YPG snage ubile u Hasaki. Dakle, ne treba e iznenaditi ako su napadači u Teheranu bili etnički Kurdi, ali njih kurdska manjina na sjeverozapadu Irana  mrzi više nego stanovnici bilo koje druge iranske pokrajine.

Ovim balistički napadom je Iran htio dokazati kako može jamčiti sigurnost i da vojska i IRGC kontroliraju doslovno sve. Naime, Iranu je bilo najlakše da se za osvetu za napade obrati Iračanima i libanonskim saveznicima u Siriji, koji su mogli izvesti siloviti napad na nekoliko sela u kojima ISIL ima važna uporišta i razoriti ih do temelja. Međutim, Teheran je odlučio djelovati sam i sa svog teritorija. Odgovor je bio još žešći, ali je Teheran raketnim napadom poslao nekoliko važnih poruka, ne samo teroristima “kalifata” i njihovim “spavačima” u Iranu.

1. Lansiranje projektila je prije svega bila osveta teroristima “Islamske države” za napade u Teheranu.
2. Ovaj odgovor pokazuje i iranske balističke sposobnosti, jer su projektili precizno pogodili ciljeve na udaljenosti od 650 kilometara, odnosno, zgrade u kojima je bilo sjedište terorista na periferiji Deir Ez-Zora. 650 kilometara je otprilike udaljenost između iranskih gradova i Rijada i Tel Aviva. To je također ista udaljenost od Irana do američkih vojnih baza u Perzijskom zaljevu. Dakle, one su sada sigurno na dometu iranskih raketnih snaga.
3. Arsenal uključuje iranske balističke projektile s dometa 2000 km, što znači da ciljevi udaljeni 2000 kilometara i nisu baš imuni na iranske balističke snage.
4. Napad je uslijedio samo dva sata nakon govora iranskog vrhovnog vođe i nekoliko sati nakon sastanka Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost. To pokazuje visoku razinu kapaciteta iranskih oružanih da poštuju odluke političkog vrha zemlje.
5. Vrijeme odabrano za odgovor i drugi detalji sugeriraju da je Iran odgovorio na najjači mogući način upravo u vrijeme najnovijih prijetnji od strane Washingtona i sankcija koje je Senat usvojio protiv ove zemlje.
6. Sve se događa u trenutku kada se iranski saveznici u Siriji i Iraku suprotstavljaju američkoj koaliciji za “borbu protiv terorizma” za uspostavu kontrole nad sirijsko-iračkom granicom,   unatoč upozorenjima Washingtona da je to njihovo područje nadzora i borbe protiv ISIL-a. To je put koji izravno povezuje Teheran i Bejrut, a ranije su, kada nije bilo kontrole, Iranci ovom kopnenom rutom uspjeli Hezbollahu isporučiti više od 100 000 projektila kratkog i srednjeg dometa. Nakon otvaranja, ovaj put će omogućiti Iranu da poveća vojnu pomoć saveznicima u Siriji i Iraku. Izrael, Saudijska Arabija, pa čak i SAD su zainteresirani za uspostavi vojnih bazama u regiji Perzijskog zaljeva. No, jedan ili dva stupnja razlike će biti dovoljno da projektili udare na te baze, a ne na ISIL u Deir Ez-Zoru.
7. Prema vojnim stručnjacima, proturaketnim sustavima treba barem 30 sekundi da presretnu neprijateljske projektile, ali ako iranske rakete budu smještene blizu granice sa Saudijskom Arabijom, Izraela ili neke od američkih baza u regiji, upitno je može li ih svaki proturaketni sustav neutralizirati na vrijeme.

U svakom slučaju, višestruka iranska poruka se može sažeti u kratku rečenicu. Naime, ako je Iran i sjeo za pregovarački stol sa Zapadom, to ne znači da je spreman kapitulirati. Ako Washington ne bude poštivao svoje obveze, Iran je spreman na borbu, ali neće Islamska Republika biti ta koja će pretrpjeti najveću štetu.

S obzirom na to da se u sučeljavanju s Iranom SAD godinama kao izgovorom koristi razvojem iranskih projektila, sada je iranska vojska pokazala da ih ima i da će ih upotrijebiti, jer postojala “iranska prijetnja” ili ne, američka politika se ionako neće promijeniti. Prema iranskom ministru vanjskih poslova, “nikada nitko neće prijetiti Irancu bez rizika od odgovora”.

Zanimljiv je bio komentar američkog zapovjedništva protuterorističke kampanje u Siriji i Iraku. Naime, američki generali su kratko priopćili “kako nisu reagirali na iransku akciju i da ih raketiranje ne zanima, jer ionako u blizini pogođenih ciljeva nije bilo američkih vojnika i saveznika”.

Za medije je iranski napad komentirao Emile Nakhleh, bivši visoki dužnosnik CIA-e. Ovih dana su se u sirijskom sukobu dogodile važne stvari. Američko zrakoplovstvo je oborilo sirijski Su-22, Rusi su prekinuli komunikaciju s američko vojskom, Australija je zbog toga obustavila udare u Siriji, a Pentagon se ograničio samo na nekoliko letova dnevno u pokrajini Raqqa, i to u području borbi za glavni grad sirijske provincije.

Kao što smo rekli, Iranska Revolucionarna Garda (IRGC) je pokrenula raketne napade na ISIL, što su prve napadi na ciljeve u Siriji iz Irana od početka rata 2011. Emile Nakhleh je dao kratki intervju za The Cipher Brief u kojem objašnjava poruku Irana.

The Cipher Brief: Napadi su vjerojatno bili čin osvete za napad u Teheranu 7. lipnja. Mislite li da će ih biti još ili Iran neće ići dalje?

Emile Nakhleh: Prema dostupnim izvještajima, napad je izgleda bio samo osveta protiv ISIL-a za napad u Teheranu.  Ako Iran bude imao informacije da su u napad umiješane  druge skupine, kao Mujahedeen e-Khalq, IRGC može provesti nove napade.

TCB: Hoće li Iran ovim promijeniti situaciju u Siriji? Ako hoće, kako?

Emile Nakhleh: Napadom se šalje poruka da IRGC arsenal projektila ima i u Siriji

TCB: Kolika je njegova veličina? IRGC je uvijek imao taj arsenal ili ga je ojačao nakon napada? Jesu li američki obavještajci primijetili slanje ovog oružja u Siriju?

Emile Nakhleh: Raketni napad ne mijenja vojnu ravnotežu u Siriji, ali izvješća Washingtona govore da Iran i IRGC imaju dovoljno snage za odmazde protiv ISIL-a i drugih skupina, ako se usude provesti nove terorističke napade u Iranu.

TCB: Možda je napad bio poruka za SAD i Saudijsku Arabiju?

Emile Nakhleh: Napad je poslao više poruka. Sjedinjenih Državama da Iran ne planira povećanje vojnog angažmana u Siriji, ali neće ignorirati nijednu provokaciju ili napad na njegov suverenitet. Iz perspektive Teherana je raketni napad bio samoobrana. Saudijskoj Arabiji je poručeno da ne ide dalje od žestoke retorike protiv Irana. Ako Saudijci budu sudjelovali u vojnim akcijama koje prijete sigurnosti Irana, IRGC ima sredstva i snage za regionalnu odmazdu. Iran sebe smatra odgovornom regionalnom silom koja želi status quo i ne podnosi intenziviranje sukoba u Perzijskom zaljevu. Napad je također signal Saudijcima da prekinu opsadu Katara, kako situacija ne bi degenerirala.

TCB: Ima li napad veze s novim sankcijama zbog raketnog programa Irana, nedavno odobrenim od strane američkog Senata?

Emile Nakhleh: Ne vjerujem da je napad na bilo koji način znak odmazde prema sankcijama koje je odobrio Kongres.