Jesmo li bogati?

Malo je ljudi koji ne žele biti bogati. Tome teže siromašni, srednji stalež, ali i bogati žele biti još bogatiji.

Prije nekoliko godina jedan prijatelj me je pitao jesam li čuo da se neki milijarder u Njemačkoj ubio. Imao je oko dvadesetak milijardi, a onda je u nekom kratkom roku gotovo pola izgubio i nije mogao to podnijeti – ubio se. Komentar mog prijatelje je bio da je „budalu i prije trebalo ubiti, jer kad ne zna živjeti s preko deset milijardi u džepu, i nije ni za šta“.

Dakle, šta je to bogatstvo? Nekome ni milijarde nisu, malo mu je to. Neko bi se s milionom osjećao kao pravi bogataš, a neko i sa stotinu eura. Uglavnom, istraživanja pokazuju da oni koji postanu bogati, samim time ne postaju i sretni. Mnogi dobitnici velikih nagrada na lutriji su se osjećali sretnima tek godinu dana, a kasnije je sve izblijedilo. U početku su se osjetili bogatima, a kasnije nisu. Očito je da biti bogat ne znači imati mnogo novaca. Bogatstvo nije posjedovanje nečega, bogatstvo je osjećaj. Osjećaj zadovoljstva i sreće. To je osmijeh na licu zbog sitnice.

Čini se da je najviše ljudi koji se osjećaju bogatima u kategoriji onih koji imaju dovoljno novaca za osnovne životne potrebe, ali uz to imaju i još nešto drugo. To drugo je stabilna, složna obitelj. I uz velike probleme, ako čovjek ima stabilnu obitelj, sve se savladava s puno manje teškoća. Na kraju života, kad se svi razbježe od nas, ostaje nam samo obitelj koja je uvijek tu. To nam ostaje najveće bogatstvo.

Bogatstvo su i prijatelji. Njih nema mnogo, ali i ne treba ih biti previše, jer ne može se mnogima uzvratiti na pravi način, u pravoj mjeri. Oni su nam uvijek na raspolaganju ako nam trebaju. Učinit će za nas sve što mogu, a da za to ne traže nikakvu protivuslugu, kao što i mi za njih činimo. Ne zbog toga što nam je to nametnuto, nego što tako želimo, što se zato osjećamo zadovoljnima.

Bogatstvo je i raditi ono što volimo i od toga živjeti, s ljudima s kojima se razumijemo. Onaj ko ima stabilnu obitelj, prave prijatelje i posao koji radi sa zadovoljstvom ima sve preduvjete da se osjeća bogatim, bez obzira koliko se to bogatstvo mjerilo u novcu. Naravno, pod pretpostavkom da nema ograničavajućih faktora poput zdravstvenih problema, da nije u ratnom okruženju ili slično. Bogat je onaj ko se tako osjeća, a ne onaj koji ima veliku sumu novca.