Jesmo li slobodni?

„Tri najveća dobra u životu čovjeka su: zdravlje, mladost i sloboda, ali čovjek ih počinje cijeniti tek kada ih izgubi“, rekao je nekada Šopenhauer.

Čini se da je imao pravo. No, mnogim ljudima je lako prihvatiti da su važni zdravlje i mladost, ali sloboda im je nekako diskutabilna. Pogotovu onima koji žive u „slobodnom svijetu“, jer smatraju da je normalno da je čovjek slobodan. Zdravlje i mladost su lakše mjerljivi, to svi osjećamo, ali pitanje slobode zna biti i varljivo. Nekada se osjećamo tako neslobodnima, kao da smo u okovima, a ako se požalimo prijateljima, oni nas s čuđenjem gledaju i kažu kako bi se rado mijenjali za našu poziciju, a oni se osjećaju sasvim slobodnima. Nekada nam je i život ugrožen, a mi vjerujemo da smo slobodni i ne želimo to stanje promijeniti. Ima slučajeva da se, recimo, neka žena osjeća u braku kao u kavezu. Njen muž joj za putovanja da novaca jedva toliko da joj ostane neki tanak džeparac kad sve ostalo plati, a kuha tako da nekada jelo ne posoli dovoljno pa joj se i ne jede. Suđe ne pere odmah nakon jela, nego kad mu se prohtije. Često je nepotrebno pita kamo je pošla, i tako dalje. Žena je očajna zbog toga i ne može normalno funkcionirati. Traži razvod, želi se osloboditi takvog muža s kojim se ne osjeća slobodnom. U nekom drugom slučaju, žena sve radi za muža, a on je uvijek nezadovoljan, i uz to je tuče i za najmanju sitnicu. Njemu ne pada ni na pamet da joj da bilo kakav džeparac, sve troši on sam, ali ona ga ipak hvali i govori kako joj je lijepo s njim. Ona ne traži razvod, ne želi se osloboditi.

Imamo i drastičnih primjera da ljudi, nakon odslužene kazne, ne žele napustiti zatvor. Neki namjerno naprave krivično djelo kako bi dospjeli u zatvor. Neki ljudi dobrovoljno odlaze u ratove u zemlje za koje su jedva čuli da postoje, ne znajući ni za što ni protiv čega će se boriti. Oni se u ratu osjećaju slobodnima. Ali sve ovo navedeno su ekstremnije situacije, nisu svojstvene većini.

Pravo pitanje je – osjećamo li se mi u svakodnevnom životu slobodnima? Kako možemo znati jesmo li doista slobodni? Imamo posao, zarađujemo da možemo izdržavati obitelj – znači li to da smo slobodni? Sve zavisi kako ko shvaća značenje riječi sloboda. Nije isto imati posao  na kom uživate i posao na koji idete kao na mučilište. S potpuno istim zanimanjem, u sličnim firmama, dva radnika sličnih kvaliteta mogu imati potpuno drugačiji osjećaj na poslu. Ako jedan ima gazdu koji ga ne poštuje, još ga zlostavlja, a drugi onog koji ga cijeni i stimulira, sasvim je razumljivo da će se radnici različito osjećati. Ali ako se desi da obje firme propadnu, moguće je da onaj ugroženi nađe posao i nastavi dalje normalno funkcionirati, a onaj drugi ne nađe i zapadne u probleme. Ko je onda od njih slobodan?

Sve u svemu, čini se da u svakodnevnom životu sloboda znači imati mogućnost izbora. Ako nemaš te mogućnosti, ti si vrlo ranjiva osoba. Da, sad se možda osjećaš slobodnim, ali si svjestan da se situacija može promijeniti, a da ćeš tada izgubiti oslonac u životu, i ti se plašiš i ponašaš se u skladu s takvim stanjem. Naravno da će te biti lakše ucijeniti, ako zatreba, da ćeš negdje lakše pokleknuti, uraditi nešto protiv svojih principa i uvjerenja. Ipak, nisi slobodan ako nemaš mogućnosti izbora, ako nemaš drugog prihvatljivog rješenja. Dakle, biti slobodan, znači imati alternativu.