Na inicijativu takozvanih ”neovisnih studenata” je u Idlibu islamistička teroristička skupina Ahrar Al-Sham ranije ovog tjedna najavila ”kako se slaže s njihovom mirovnom inicijativom i čeka odgovor skupine Hayat Tahrir Al-Sham”, ali su vođe i zapovjednici dodali kako Ahrar Al-Sham zadržava pravo da se brani od bilo koje agresije.
Nije prošlo dugo i s terena su počela stizati izvješća o izbijanju nasilnih sukoba između Hayat Tahrir Al-Shama (HTS), Ahrar Al-Shama i takozvane ”Slobodne sirijske vojske”, dok su se potonje dvije frakcije spojile u jednu.
Hayat Tahrir Al-Sham (HTS), bolje rečeno sirijski ogranak Al-Qaede kojim zapovijeda Al-Nusra Front, ubili su takozvanog ”medijskog aktivista” Mussaba Al-Ezzu dok je, noseći ”revolucionarnu” zastavu, sa stanovnicima grada Saraqiba prosvjedovao protiv ove terorističke organizacije.
Nakon toga, agencija Hayat Tahrir Al-Shama objavljuje informaciju da je skupina preuzela kontrolu nad gradom Isqat u blizini granice s Turskom i da se Ahrar Al-Sham se povukao
Isti izvor tvrdi da su gradovi Salqin i Saraqib također potpuno pod kontrolom konglomerata islamističkih skupina koje vodi Al-Nusra Front.
U međuvremenu proturska islamistička skupina Harakat Noureddin Al-Zenki objavljuje da se odvaja od Hayat Tahrir Al-Shama, jer su ”nezadovoljni agresijom ove koalicije na Ahrar Al-Sham” i apsolutnim odbijanjem zapovjednika sirijske Al-Qaede da nađu zajednički jezik s Ahrarom.
Iako je Noureddin Al-Zenki poručio kako se u ovi sukobima želi držati po strani, pukovnik Abu Bakr takozvane ”Vojske Mudžahedina”, frakcije ”Slobodne sirijske vojske”, pozdravlja ”odluku skupine o povratku revoluciji”.
Na drugoj strani je skupina Faylaq Al-Sham, koju podupire Turska, uskladila svoje odnose sa sirijskom Al-Qaedom, dvije frakcije Ahrar Al-Shama su prebjegle na stranu protivnika.
U međuvremenu, također u istom području, zapadno od Aleppa, izbijaju teški sukobi između Ahrara Al-Shama i kurdskih YPG u blizini Daret Ezze.
U ovom kaosu su Turska i frakcije iz sjevernog Aleppa odlučili okupiti militante, koje će preko Turske poslati u Idlib kako bi se pridružili borbama protiv Hayat Tahrir Al-Shama i Al-Nusra Fronta.
Ahrar Al-Sham kaže kako mobilizira ljude da spriječi pokušaj sirijske Al-Qaede da zauzme granični prijelaz Bab Al-Hawa u Siriji, ključnim pravcem za dolazak iz Turske.
Prva skupina militanata je iz područja Azaza već stigla do tursko-sirijske granice i sirijskog mjesta Bab Al-Hawa, gdje se pridružila Ahrar Al-Shamu u obrani prijelaza.
HTS tvrdi kako je iz svojih “posebnih izvora” saznao da u to područje preko Turske stiglo i 150 militanata iz Jarabulusa, iako je Turska priopćila ”kako je zapečatila sve ulaze sa svoje granice prema Idlib”.
Istovremeno HTS napada bazu Ahrar Al-Shama na području Armanaza, u sjevernom Idlibu. Napad je počeo slanjem bombaša samoubojice, koji je na prilazu selu, raznijevši se, ubio tri militanta Ahrar Al-Shama i dva civila, te ranio još 5 suparničkih boraca i desetero civila.
Prema izvješćima je Ahrar Al-Sham zauzeo grad Qalat Al-Madiq u ravnici Al-Ghab, gdje je teroriste sirijske Al-Qaede prisilio da polože oružje ili da umru. Ahrar Al-Sham je protjerao HTS i iz nekoliko gradova i sela u planinskom području sjeverno od Hame.
Dvije skupine su se također sukobile u gradu Salqin, gdje obje imaju baze. U borbama je ubijeno 16 terorista, od kojih većina skupine Ahrar Al-Sham.
HTS je uspio zadati težak udarac suparnicima iz Ahrar Al-Sham, ubivši im čelnika sigurnosti brigade ”Al-Abbas” i još trojicu militanata u gradu Al-Magharan. Istovremeno je ova za Zapad i Tursku ”radikalnija” islamistička teroristička skupina zauzela grad Dana u pokrajini Idlib, dok je Ahrar Al-Sham nakon borbi zauzeo grad Atarib.
U sjevernom Idlibu su militanti odani Hayat Tahrir Al-Shamu upali u planinski lanac Babsqah, a Ahrar Al-Sham je u borbama imao teške gubitke.
Iako Ahrar Al-Sham i takozvana ”Slobodna sirijska vojska” drže veći dio pokrajine Idlib, Hayat Tahrir Al-Sham napreduje u osvajanju novih područja i želi uspostaviti vlast u cijeloj pokrajini.
Govori se da je Turska spremna pokrenuti invaziju i pomoći manje ”tvrdim” islamističkih skupinama, što bi značilo pokretanje kampanje slične ”Štitu Eufrata” prošle godine i vojnici Turske i njihovi saveznici bi se suočili s nekoliko desetaka tisuća terorista sirijske Al-Qaede i njihovih saveznika, okupljenih u koaliciju Hayat Tahrir Al-Sham. No, situacija u ovom trenutku ide u prilog Al-Nusra Frontu i njegovima saveznicima, koji su u kratko vrijeme zauzeli uzvisine Jabriya i Hwash i sela Dar Hardati, Al-Hayrat, Khirbat Abidin, Salqin, Hattan, Isqat i Aqrabat.
Istovremeno je u tursku pokrajinu Hatay stigla skupina militanata koji su ranije sudjelovali u operaciji ”Štit Eufrata”, gdje čekaju dopuštenje Turske za veliku intervenciju u Idlibu, ”kako bi porazili Hayat Tahrir Al-Sham”.
Prema podacima terorističkih skupina je su sukobima ubijeno više od 40 militanata, dok ih je više od 100 ranjeno u samo 48 sati neprekidnog sukoba u Idlibu. Hayat Tahrir Al-Sham je potvrdio gubitak 15 boraca i da ih se njih 10 predalo Ahrar Al-Shamu samo u četvrtak. Ove brojke treba uzeti s rezervom, jer je intenzitet sukoba koji su počeli 19. srpnja takav da je broj stradalih vjerojatno puno veći.
Ovi sukobi su logična posljedica nagomilavanja raznih islamističkih skupina iz cijele Sirije u Idlibu, pokrajini koja je odabrana kao mjesto evakuacije raznih islamističkih skupina koje su se predavale u drugim dijelovima zemlje, najviše iz Zapadnog Qalamouna, šireg područja Damaska, te nekoliko tisuća militanata iz Homsa, Quneitre i drugdje gdje su islamistički zapovjednici uspjeli postići dogovor s vladom o napuštanju položaja i odlasku u sjevernu sirijsku pokrajinu.
Kada je Turska i Katar odlučili djelomično promijeniti politiku i odustali od bezuvjetne suradnje sa Saudijskom Arabijom, počelo je nedostajati oružja, boraca i novca, što se neminovno odrazilo na situaciju na terenu, gdje su dvije najbrojnije skupine, Ahrar Al-Sham i Al-Nusra Front, htjeli voditi glavnu riječ o vojnim i financijskim pitanjima u pokrajini, a takav pristup je, prije ili kasnije, morao rezultirati općim sukobom između dvije skupine. Manje frakcije, kojih je u Idlibu na desetke i svaka broji od stotinjak do čak i tisuću ili više boraca, su se morale prikloniti jednoj ili drugoj strani. Opcija da ostanu ”neutralne” ne postoji.
Zanimljivo je i da je rat između dvije frakcije u Idlibu počeo odmah nakon priopćenja američkog predsjednika Donalda Trumpa da se obustavlja program novačenja, obuke, naoružavanja i financiranja islamističkih skupina u Siriji kojeg je vodila CIA.
Za vladu u Damasku se stvari u Idlibu razvijaju na najbolji mogući način, što budi sumnju da je bilo očekivano, čak i planirano, da će među tolikim brojem različitih islamističkih skupina, na relativno malom prostoru, prije ili kasnije morati izbiti sukobi.
FOTO – Pokrajina Idlib i žarišta sukoba
Pakao u ”terorističkom raju” u Idlibu …hahaha, koji super naslov.
Gdje si Trevis, sunce mu kalajisano, proslavimo ovo.
Počeli pregovori o nekakvom primirju??
U prijevodu: “Ne zna se ko pije,a ko plaća”
Arapsko proljeće stiglo sa zakašnjenjem u Idlib.Sretno vam i dugo toplo proljeće!
Tigrovi ionako stižu poslije DEZ.
…”preko Turske stiglo i 150 militanata iz Jarabulusa”… Da li se zna čiji su državljani?… u 3PM… strašna brojka od koje bi se trebale tresti gače… neznam kome… samo neka se pobiju među sobom