Kada se samo spomene korupcija, sve nam je jasno. Ili nam se samo čini da nam je jasno?
Pod korupcijom smo se navikli podrazumijevati samo krupnije njene oblike, jer smo se na one sitnije već toliko navikli da nam oni postaju „normalni“. Njih i ne primjećujemo, a upravo od sitnih, malih stvari, nastaju veće, pa i najveće. Ovih dana se desio jedan, reklo bi se, sasvim običan događaj koji je postao neobičan baš zbog toga što nam se na prvi pogled čini kao običan. Evo šta se dogodilo:
Profesor Jerotić je, kaže priča, sjedio u restoranu s prijateljima, a jedan mladić ih je želio počastiti pićem objasnivši kako se osjeća profesorovim dužnikom, jer su mu njegove knjige mnogo pomogle u životu. Profesor je to uljudno odbio uz obrazloženje: “Nemojte uvijek činiti to: ja tebi – ti meni. Ja sam nešto, kako kažete, Vama učinio i Vi sada hoćete meni vratiti. Kada Vam neko učini nešto dobro, Vi učinite dobro nekom drugom, on nekom trećem i tako se pravi krug dobrih djela. Inače to – ja tebi, ti meni – je odraz plemenske svijesti i temelj korupcije.“
Dakle, profesor Jerotić vidi elemente korupcije i u pokušaju plaćanja pića u znak zahvalnosti za učinjeno djelo. Ovdje nema ucjene, pritiska pa čak ni očekivanja da se nekoga treba počastiti i riječ je o simboličnom financijskom iznosu, ali eto, i to profesoru miriše na korupciju, i to je put koji vodi ka nečemu ka čemu ne treba težiti. Dalje, mladić želi počastiti profesora nakon što je završio studij i više to ne može utjecati na njegov uspjeh na ispitima. Je li profesor pretjerao u svom moraliziranju?
U načelu, tako je kako je profesor rekao. On je radio samo svoj posao, čini se da ga je uradio kako treba, i njegov bivši student je zadovoljan. Profesor je za taj posao dobio plaću, i to je to, ne treba ga dodatno nagrađivati. Ako se to očekuje, to je doista već neki uvod u korupciju, u stvaranje dodatnih navika i obaveza koje nemaju uporište u zakonu. A opet, pedagoška i neka druga načela kažu da dobro treba pohvaliti i nagraditi, a loše sankcionirati. Nije li ovo bio način da se dobro djelo pohvali i ništa više? Ako gledamo tako, možda je profesor ipak bio malo preoštar?
No, bilo kako bilo, hvala profesoru Jerotiću što je ovako postupio i što je i nas naveo na razmišljanje o ovoj temi. Hvala mu što pokušava reći da je korupcija nešto protiv čega se trebamo boriti, a o tome gdje je granica od koje ona počinje, možemo i diskutirati.
Ne bi se bas slozio. Ovo je kao kada tjeramo mak na konac. Zar bi ovaj primjer znacio da bi netko tko je ucitelj, profesor, doktor, medicinska sestra, vatrogasac, policajac, odvjetnik i sl. trebao odbiti pice ili bilo kakav znak paznje od osobe kojoj je pomogla u svome poslu? Zasto stalno gledamo sitne primjere i iz njih pokusavamo donijeti zakljucak sa smo svi isti. Pokusat cu objasniti primjerom. Jedan profesor je u par godina “digao” 200-ak studentskih ugovora i u razgovoru sa svojim mladim kolegom kaze “Kolega pa i Vi ste u istom vremenskom periodu digli jedan ili dva studentska ugovora i prema tome smo u jednakom polozaju ako dođe do bilo kakvog oblika odgovornosti”. Primjera zapravo ima more i ne bi ih navodio, ali ovo mi se cini ipak pretjerana reakcija profesora Jerotica. Naime, osobno smatram da bi se kao drustvo trebali poceti baviti stvarima odozgo (kazu da riba… Čitaj više »
Pretjerao je.
“Sve ceste vode u Rim” …. glasi izreka, ……………… “Sve veze korupcije vode na markov brijeg” ………. je Hrvatska inacica te izreke ………
student je gnjavio. zelio se pribliziti profesoru i njegovom drustvu pomocu “zahvale”. pozeljno upoznati utjecajne ljude iz profesorovog drustva da bi zicao nesto. sebe predstaviti zahvalnim i darezljivim.
profesor je morao odbiti jer bi se pred prijateljima predstavio kao korumpiran.
nesto sto odbija dobre ljude od politke je zicanje korumpiranih radnji. zamisli da imas politicku moc pa te obitelj i prijatelji zicaju za usluge. ili ces im pomoci pa postati korumpiran ili ces odbiti svoje. izbor je tezak pa se mnogi ne zele naci u takvoj situaciji.
Profesor je ipak malo pretjerao, npr. u mojoj ekipi je bilo normalno ako sretneš profesora u gradu da popiješ piće s njim. Naravno znalo se tko voli piti, bilo je i trezvenjaka kojima se samo javiš i malo popričaš jer znaš da ne pije pa je glupo da ga zoveš na piće. Nema tu nikakve korupcije nego znak pažnje. Korupciju treba čistiti od samog vrha, premijera, vlade i ostale bagre koja zgrče milijarde. Cijena jednog pićenca zaista nije vrijedna spomena u usporedbi s političkim kriminalcima pa čak i da je bivši student imao neke prikrivene namjere ali koliko ja znam to je više onako iz poštovanja a bilo je i profesora koji su znali okrenuti rundu.