Turska i Rusija spremne na sučeljavanje u Siriji

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu rekao je novinarima u subotu da je Turska zabranila svim ruskim zrakoplovima, vojnim i civilnim, da lete iznad zračnog prostora Turske dok idu u Siriju. Ova zabrana će trajati tri mjeseca. Taj iznenadni potez smatra se pokušajem da se poveća pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Tursko-ruski odnosi su zategnuti, iako dvije zemlje dijele interese u energetici i gospodarstvu. Stručnjaci upozoravaju da bi ova nova odluka Turske mogla završiti eskalacijom između turskih i ruskih snaga u Siriji. Kako rat u Ukrajini ulazi u treći mjesec, čini se da Turska ponovno mijenja poziciju. Turska ima zajedničke interese i s Ukrajinom i s Rusijom, te je partner NATO-a i naizgled saveznik SAD-a.

Osim što je Turska posljednjih godina naljutila SAD više puta, a i Trumpova i sadašnja Bidenova administracija imale su ozbiljne razlike s Ankarom. Turska je pokušala zadržati nogu i na Zapadu i na Istoku. Ovaj čin uravnoteženja čini da se turski predsjednik Erdogan pokoleba po pitanjima.

Ukrajinske izbjeglice i ruski prognanici potražili su utočište u Turskoj, dok Turska pokušava posredovati u okončanju sukoba, organizirajući sastanke između ruskih i ukrajinskih pregovarača u Istanbulu, te drugog između ruskog Lavrova i ukrajinskog kolege Dmytra Kulebe u Antaliji. Erdogan želi dogovoriti summit između Putina i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog; međutim, ta nada trenutno postoji. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres će 25. travnja posjetiti Ankaru prije nego što će 26. krenuti u Moskvu i konačno u Kijev 28. travnja.

Guterres će pokušati posredovati između zaraćenih strana u nastojanju da okonča rat. Guterres nikada nije posjetio Erdogana u pokušaju da okonča tursku okupaciju Sirije, ili da okonča tursko sponzorstvo Hayat Tahrir al Shama, podružnice Al Qaide u Siriji, ranije poznatog kao Jibhat al Nusra.

Novinari se pitaju bi li Guterres mogao spomenuti tisuće novinara koje je Erdogan zatvorio bez optužbi ili legalnosti dok je zbrisao slobodan tisak. Suci, odvjetnici, nastavnici i policija također čame u zatvoru bez pristupa pravnom sustavu dok Erdogan jača svoju vlast kao diktator u demokratskoj zemlji. Zelensky je kritizirao Guterresovu odluku da se uputi u Moskvu prije Kijeva, rekavši da “nema pravde i logike u ovom redoslijedu”. Dodao je: “Rat je u Ukrajini, nema tijela na ulicama Moskve. Bilo bi logično otići prvo u Ukrajinu, vidjeti tamošnje ljude, posljedice okupacije.

”Bijeli šatori su već bili u Gazientepu prije nego što je prva sirijska izbjeglica prešla granicu u Idlibu 2011. Držanje civila u izbjegličkim kampovima poruka je svijetu da je sirijski sukob toliko loš da su njegovi ljudi voljni pobjeći iz svojih domova u potrazi za sklonište u Turskoj, Jordanu i Libanonu. Turska drži 3,7 milijuna sirijskih izbjeglica, što je najveći broj u svijetu.

Erdogan i njegova vladajuća stranka AKP sljedbenici su globalne terorističke organizacije Muslimansko bratstvo, koja je zabranjena u Egiptu, UAE, Saudijskoj Arabiji, Siriji i Rusiji. Erdogan je ispunio svoju ulogu u ratu Obama-NATO protiv Sirije za ”promjenu režima”. CIA-ina operacija “Timber Sycamore” provodila se u Turskoj dok su slali oružje i teroriste u Siriju kako bi ubijali civile dok su se pretvarali da se bore protiv sirijske vlade. Jibhat al Nusra, podružnica Al Qaide, bila je učinkovita na terenu i do listopada 2015. od ruske vojske je zatraženo da uđe u Siriju kako bi spriječili teroriste u zauzimanju još teritorija.

Od tada su Turska i Rusija na suprotstavljenim stranama u Siriji. Erdogan i Putin potpisali su sporazum u Sočiju krajem 2019. Prema tom dokumentu Turska je trebala povući svoje teroriste s autoceste M4 koja povezuje luku Latakiju s industrijskom prijestolnicom Sirije, Alepom. M4 prolazi kroz pokrajinu Idlib, a radikalni islamski teroristi spriječili su kamione i automobile u sigurnom prolazu.

Ruska strana dokumenta pristala je na prekid vatre protiv ”pobunjenika”, ali teroristi Al Qaede i ISIS-a ostali su legitimne mete. Turska nikada nije ispunila sporazum, a M4 je ostao zatvoren za kamione i automobile, prisiljavajući robu i ljude da se satima voze s puta kako bi stigli u Aleppo. Sirija se također suočava s kroničnom nestašicom benzina, a kružna ruta samo uzrokuje još više patnje i zagađenja.

Dana 17. travnja, turske okupacijske snage i njihovi radikalni islamski plaćenici upotrijebili su teško topništvo za bombardiranje sela Ain Isse, grada sjeverno od Raqqe, u sjevernoj Siriji. Također su gađali sela Sayda i Ma’lak, te autocestu M4 na sjeverozapadu. Granatiranjem je nanesena šteta na imanju stanovnika, što odražava turski pokušaj u pogledu stvaranja straha među stanovnicima sela.

Od početka svetog mjeseca Ramazana, sjeveroistočni krajolik Ain Isse i autocesta M4 podvrgnuta je neprestanom turskom granatiranju. Kao rezultat invazije turskih snaga i njihovih plaćenika na Sere Kaniye (Ras al-Ain) i Tel Abyad, u studenom 2019. zatvorena je autocesta M4 koja povezuje grad Ain Issa i Tel Tamr. U svibnju 2020. Ruski centar za pomirenje u Sirija je vodila duge razgovore s turskim dužnosnicima. Pokušali su dopustiti civilima korištenje autoceste M4 uz rusku vojnu zaštitu. Međutim, Turci su odbili ispuniti dogovor te su odbili obuzdati teroriste.

U studenom 2015. Turska je srušila ruski zrakoplov koji je letio unutar sirijskog zračnog prostora. Turci su inzistirali na tome da je zrakoplov bio iznad Turske, ali su satelitske snimke pokazale da su pogriješili. Radikalni islamski teroristi koji slijede ideologiju Muslimanske braće uhvatili su pilota i pogubili ga na licu mjesta, dok su na snimci oskvrnavili njegovo tijelo.

Dok je Erdogan isprva euforično dočekao vijest o srušenom zrakoplovu, kasnije je umanjio svoje emocije kada se pokazalo da se radi o zločinu protiv Rusije. Od tada je Erdogan pokušavao popraviti svoj odnos s Putinom, a sporazum iz Sočija izgledao je obećavajuće. Međutim, od tada se Erdogan pokazao kao nestalan i nepouzdan kao diplomatski partner. To vrijedi i za njegove odnose sa SAD-om, EU-om i NATO-om.