Ukrajinski napad na tržnicu Donjecka bio je teroristički akt…

Da je tržnica u Donjecku koja je u četvrtak pogođena raketnim topništvom bila u gradu pod kontrolom Kijeva, imena i lica petorice ubijenih civila bila bi na svim glavnim vijestima. No, budući da je to bio još jedan ukrajinski napad na civile u Donjeckoj Narodnoj Republici (DPR), smrt i 23 dodatna ranjena civila gotovo sigurno će ostati neprijavljeni, kao što je bila norma tijekom osam godina režima u Donjecku i osam godina zapadnih medija ignoriranja napada.

Prema Ministarstvu zdravstva DPR-a, “u štrajku u naselju Tekstilschik u okrugu Kirovsky poginule su četiri osobe na licu mjesta. Jedan pacijent je preminuo u vozilu hitne pomoći tijekom transporta.”

S još jednim novinarom otišla sam taksijem na bombardirane tržnice. Dvojica mrtvih još su ležala na mjestu kada smo stigli, razbacani po tlu. Ostala tijela su već bila uklonjena, ali tragovi njihove krvi ostali su na tlu, vrata u blizini bila su izrešetana šrapnelskim rupama, a krhotine od napada bile su posvuda.

Vjerojatno su se spasioci prvi pozabavili ozlijeđenim i nisu dali prioritet izvlačenju svih mrtvih jer su mogući daljnji ukrajinski udari. Vidila sam to tijekom svog iskustva u Gazi, gdje su Izraelci čekali da ljudi dođu na mjesto njihovog napada, a zatim ponovno bombardirali.

Prema riječima Gennadyja Andreevicha, zaposlenika okružnog povjerenstva za sigurnost, u 11.40 sati projektili Grad pogodili su dvije različite obližnje tržnice: tržnicu povrća i odjeće na kojoj su ležala tijela i tržnicu kućanskih kemikalija i građevinskog materijala preko puta i niz ulicu.

Potonji je daleko više oštećen, štandovi su potpuno izgorjeli, ali tamo nitko nije stradao.

Gennady je prošetao s nama do tržnice s povrćem, govoreći o prethodnim ukrajinskim napadima – koji se događaju od 2014. Nedavna granatiranja su pogodila blizu benzinske crpke izvan tržnice, stambene zgrade izvan tržnice i njegove vlastite upravne zgrade, ubio dvojicu kolega.

Napomenuo je da bi u ovo doba dana tržište bilo prepuno ljudi, te da Ukrajina jako dobro zna na što puca. “Oni znaju da ovdje postoji tržnica i da je od 10 do 13 sati ovdje mnogo ljudi”, rekao je Gennady dok smo prolazili pored dućana.

Tko još napada tržnice i javne prostore?

Udarati na prepune tržnice i ulice u prometno doba dana je nešto što su teroristi u Siriji radili godinama, uz šutnju zapadnih medija. To je nešto što Izrael također čini već dugo vremena, pogađajući stambena i javna područja Gaze – jednog od najgušće naseljenih mjesta na svijetu.

Tijekom rata u Gazi 2009. Izrael je bombardirao prepune džamije, bolnice i zgrade u kojima su bili smješteni raseljeni Palestinci. Jedan od značajnijih incidenata bio je kada je Tel Aviv gađao školu u Jabaliji pod kontrolom UN-a u kojoj je bilo sklonište za gotovo 1500 ljudi. Najmanje 40 je ubijeno. Još jedan užasan napad na prepuno mjesto dogodio se u četvrti Zeitoun, nakon što su izraelski vojnici na nišanu oružjem natjerali gotovo 100 članova proširene obitelji Samouni u jednu kuću i kasnije je bombardirali, ubivši 48 članova klana.

Tijekom rata pratila sam medicinare u njihovim kolima hitne pomoći, dokumentirajući izraelske ratne zločine. Medicinar (Arafa abd al-Dayem) kojeg sam pratila poginuo je jednog dana kada je izraelska vojska ispalila zabranjenu flešetu (pikado) izravno na njega i vozilo hitne pomoći pokraj kojeg je stajao. Sljedećeg dana, Izrael je udario prepune šatore žalosti, također s flešetama, ubivši šest i ranivši 25 rođaka i prijatelja koji su se okupili u jednom malom prostoru da oplakuju Arafinu smrt.

Stari grad Damaska ​​labirint je krivudavih uličica, kuća koje se preklapaju, crkava, džamija, škola, prepunih restorana na otvorenom i tržnica. Terorističke frakcije koje su okupirale istočnu Ghoutu najčešće su granatirale kad bi djeca išla u školu ili iz škole, ljudi na tržnice.

Provela sam dosta vremena u predjelima East Gate i Thomas Gate u starom gradu, doživila sam granatiranje i, nažalost, stekla mnoga izvješća o teroristima koji su granatirali mjesta za gužvu.

I danas, šetajući Starim Damaskom, naći ćete otisak minobacačkih eksplozija. A ako prođete tim stazama, vidjet ćete kolika je gužva obično, što znači da bi mnogi ljudi bili ozlijeđeni i ubijeni od jedne minobacačke eksplozije. Sredinom travnja 2014., primjerice, pogodili su osnovnu školu i vrtić, ubili jedno dijete, a ranili još 65, što je samo dio nebrojene djece koja su tijekom godina ubijena i ozlijeđena granatiranjem.

Inače, kasnije sam pisala o tome kako je BBC bio prisutan u istoj bolnici u kojoj sam vidila tu ozlijeđenu djecu, a izričito mi je rečeno da teroristi minobacaju grad svaki dan. Članak BBC-a koji je kasnije uslijedio uključivao je redak: “Vlada je također optužena da ih je lansirala u četvrti pod svojom kontrolom.”

Pisala sam i o terorističkim bombaškim napadima Alepa, navodeći jedan dan u studenom 2016. kada sam bio u gradu, u kojem je do kraja dana ubijeno 18 i ozlijeđeno više od 200 civila. To su bili neki od gotovo 11.000 civila ubijenih samo u Alepu u terorističkim napadima na kuće i javna mjesta. Mogla bih nastaviti citirati takve terorističke akte u Siriji, Palestini, drugdje, ali sam rekla svoje: kada Ukrajina bombardira prepunu tržnicu, to je namjerni teroristički čin. Kao i ukrajinsko nemilosrdno bombardiranje domova u republikama Donjecka u proteklih osam godina.

Zapadni mediji neće izvještavati o tome; Zapadni političari to neće osuditi; signalizatori vrlina neće govoriti o tome. A kada to zapravo odete i dokumentirate, oni će vas nemilosrdno ušutkati.

Moj prvi tweet o tržišnom napadu bio je predvidljivo trolan, uz komentare u kojima se tvrdilo da su tijela lažna, da se bombaški napad nikada nije dogodio, “dokaži to” svojevrsne primjedbe.

Budući da moja zapažanja i fotografije, kao i Gennadyjevo svjedočenje, ipak neće biti dovoljan dokaz, u svoj video sam uvrstila i snimku mještanina koji je bio na tržnici kada je bombardirana i snimila neposredno nakon toga. Sam Gennady je na svom telefonu pokazao fotografije vatrogasaca koji gase vatru, te prizore ranjenih i mrtvih, jasno okruženih novim bombama.

Ali to je ono do čega smo danas došli: Ukrajina, često koristeći oružje nabavljeno sa Zapada, može nastaviti bombardirati prometna civilna područja republika Donjecka, ubijajući još više civila, a ne samo licemjeri Zapada koji su toliko željni optužuju Rusiju za ratne zločine (koje nikada ne mogu dokazati i zbog kojih često sami sebi proturječe), ali mediji i farme trolova rade u korak kako bi raspršili javnost i zabijelili ukrajinske ratne zločine.

Autor: Eva Bartlett