Incestuozna veza Londona, Rijada i Washingtona znači da moramo živjeti s terorom

Prošlog tjedna je njemačka policija potvrdila je kako je čovjek koji je izveo napad u Hamburgu, kada je nožem ubio jednog i ranio šestero ljudi, poznat kao ”islamist”.

”On je bio poznat kao islamist, ali ne i kao džihadist”, ovu apsurdnu izjavu je dao izjavio je glasnogovornik policije Andy Grote, te napomenuo, što je slučaj nakon svakog sličnog napada, ”kako je napadač imao i psihičkih problema”.

Počinitelj napada je muškarac kojem je odbijen azil u Njemačkoj, a rođen je Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Odmah nakon spomenutog se događa teroristički napad Konstanzu, u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden Würtemberg, gdje je u lokalnoj diskoteci Iračanin iz strojnice ubio jednu osobu, više ih je ranio, a njega je onda likvidirala policija.

Nakon Konstanza stiže vijest iz Australije da je policija na vrijeme spriječila teroristički napad na putnički zrakoplov, a trojica od četvero uhićenika su priznala krivnju. Osumnjičeni su namjeravali podmetnuti bombu u putničkom zrakoplovu. Četvorica islamističkih militanata su uhićena su u noćnoj raciji na četiri različite adrese u Sydneyu. Policija ne otkriva detalje, no potvrđuje da im je važne informacije dala jedna partnerska obavještajna agencija, te da je za rušenje zrakoplova trebala biti upotrijebljena improvizirana bomba.

”What A Wonderful World”

Zaista?! Kako je predivan svijet u kojem živimo, sve zahvaljujući izvozu zapadne demokracije i strategijama koje su se provodile i još se uvijek provode diljem islamskog svijeta. Ne da su razni psihopati, pojedinci radikalizirani u vehabijskim džamijama i medresama manje krivi, ali priznajmo da su glavni krivci negdje drugdje. Beduin Idn Saud, punog imena Abdulaziz ibn Abdul Rahman ibn Faisal ibn Turki ibn Abdullah ibn Muhammed Al-Saud, nije postao kralj Saudijske Arabije ni voljom naroda, niti je bio utemeljitelj države u pravom smislu te riječi. Nego ju je na poklon dobio od britanskih imperijalista, koji su kasnije uz podršku Sjedinjenih Američkih Država njemu i njegovim potomcima dozvolili da šire vehabijsku ideologiju po svijetu.

Potom imamo “časnu tradiciju salafista” Muhammada ‘Abduha. Vratiti se na ”čisti islam predaka”, to je program reformističke struje, čiji je utemeljitelj Perzijanac Jamal Ad-Din Al-Afghani (1838-1897). A najvažniji sljedbenici su mu Egipćanin Muhammad ‘Abduh (1849-1905) i Sirijac Muhammad Rashid Rida (1865-1935). Al-Afgani je 1883. utemeljio pokret “Salafiyya”, jedan od njegovih pristaša bio je i Muhammada ‘Abduha, koji je postao egipatski muftija 1899., naravno, uz britanski blagoslov.

Tu je i Hasan Al-Banna (1906-1949), utemeljitelj Muslimanskog bratstva. Nakon ‘Abduha, prvi čovjek salafista je bio Rachid Rida, koji je nakon propasti Osmanskog kalifata osmislio projekt stvaranja “islamske progresivne stranke”, kako bi proveo u djelo restauraciju carstva. 1887. Rida je utemeljio časopis “Al-Manar”, koji se dijelio u cijelom arapskom svijetu, a i šire.

Nakon njegove smrti objavljivao ga je drugi islamski reformist, Hasan al-Banna (1906-1949), osnivač Muslimanskog bratstva. Dok je Rachid Rida bio teroriziran idejom o stvaranju oblika islamske države koja će biti vođena teolozima oponentima, upravo tad se rađa Saudijska Arabija, u kojoj je na snazi druga radikalna struja, ona vehabijska.

I tako sve do danas, da ne spominjemo SAD, Afganistan, Sovjete, Bin Ladena i kasnije Al-Bagdadija i sveprisutni ISIL imamo smrt, teror, radikalizaciju mladih muslimana, a iza svega stoje danas zaljevske monarhije, London i Washington, dok ju tradiciju egipatskog radikalizma na sreću prekinuo ”Pokret slobodnih časnika” egipatske vojske, na čelu s Muhammadom Nadžibom i Gamalom Abdelom Nasserom.

Danas europski lideri više i ne postavljaju pitanje kako pobijediti teror, iskorijeniti radikalne propovjednika i na društvenim mrežama na prvi signal oboriti bilo kakav sadržaj koji slavi pobjede Al-Qaede ili takozvane ”Islamske države”. Danas je pitanje kako živjeti s terorom? Kako se naviknuti na svakodnevicu, ”normalnost” koju čine ubijanja i masakri, uključujući jedan napad za drugim?

Ljudi su u strahu. Zatvaraju se u kuće, kao što se dogodilo u Parizu u noći pucnjave u udaljenom Bataclanu, zatim u Dortmundu kod stadiona, kada je zbog napada utakmica odgođena. U noći napada na London Bridge i tržnicu Borought stanovnici se nisu zabarikadirali u kuće, nego su ugostili one koji su bili evakuirani iz ”crvene zone”.

Postoje hvale vrijedne inicijative ”običnih gađana”, ali i one besmislene, kao crtanje kredama u boji po pločniku i paljenje svijeća za mrtve, čime se neće učiniti ništa. Incestuozna veza između američkih i britanskih obavještajnih službi i radikalnih islamističkih pokreta traje desetljećima, a ako se sjetimo Ibn Sauda čak i više od jednog stoljeća.

Kako kaže talijanski novinar Gioele Magaldi: ”Ako je ubojstvo počinjeno , to znači da su obavještajne službe dozvolile da se dogodi”.

Za sve napade redovito odgovornost preuzima ISIL. Kako u Francuskoj, tako u Belgiji, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. No, neki su napadi provedeni tako da otkrivaju da je počinitelj očajnik, gubitnik u svijetu globalizacije i marginalac treće generacije useljenika u Europu. Međutim, neke su napadi izvedeni profesionalno i sigurno su imali pomagače u vrhu snaga sigurnosti i obavještajne zajednice zapadnih zemalja. Budući da je matematički nemoguće pripremiti napade diljem Europe bez podrške cijele obavještajne mreže. Tko kaže drugačije. zna da laže.

Sve ovo počinje ličiti na geopolitički projekt reinkarnacije Al-Qaede u ”Islamsku državu” i onda u nedogled produžiti ”beskrajni rat”, koji je danas u nevolji. Naime, postoje mnoga područja u kojima Trump čini jako loše poteze, ali je dio obećanja po pitanju terorizma ispunio. CIA je dobila zabranu da i dalje pomaže islamističke skupine koje se ne žele boriti protiv ”Islamske države”, a konačno je potvrđeno što smo ovdje pisali prije mjesec dana da su se američki instruktori iz Al-Tanfa u Siriji povukli u Jordan. Sirijci, Rusi, Iran, Hezbollah, Irak i drugi odrađuju veliki dio ”posla” i tisuće, na desetine tisuća terorista će zauvijek ostati u sirijskoj i iračkoj pustinji.

Ali što činiti u Francuskoj, Londonu i konačno, nemojmo se lagati, u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, Sandžaku i drugim područjima gdje djeluju islamski centri, medrese i džamije plaćene saudijskim novcem?

Bilo gdje da se dogodi novi teroristički napad, to će biti dokaz da obavještajci i službe za borbu protiv terorizma nisu obavile svoj posao, a nisu ga obavile jer su pod krinkom zaštite ”ljudskih prava”, tako i na prava na slobodu vjeroispovijesti, surađuju i provode svoje planove zajedno s onima koji propovijedaju gotovo perverznu verziju islama, koji nema baš ništa s ”čistim islamom”, kakav se uči na sunitskom Sveučilištu Al-Azhar u Kairu ili šiitskim sveučilištima u svetom gradu Qomu u Iranu.

Sve dok se ne prekinu ove veze, prije svega između Londona, Washingtona i Rijada, morat ćemo naučiti živjeti sa svakodnevnim terorističkim napadima za koje će odgovornost uvijek preuzeti ISIL, bez obzira bio počinitelj  ”duševni bolesnik” i ”osoba koja nije pokazivala znakove radikalizacije”, ili tko već.