U svjetlu podjela na ”Europu na više brzina”, kako su proces podijele EU ranije ove godine nazvali predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i njemačka kancelarka Angela Merkel, što zapravo znači podijeliti Europu na ”staru” i ”novu”, posebice nakon svrstavanja dijela istočne Europe na stranu Washingtona u neobjavljenom ekonomskom ratu Njemačkoj, sve je više znakova nesloge i nikada postojećeg jedinstva među europskim ”partnerima”.
Kako je njemački sud ovih dana donio zakon o plinovodu ”Opal”, kopnenom nastavku plinovoda ”Sjeverni tok”, blokirana je tužba poljske regulatorne plinske agencije i Berlin je Varšavu praktično ”osudio” na ruski plin. Poljska je sada odgovorila prilično zakašnjelim zahtjevom.
Naime, poljski ministar obrane Antoni Macierewicz je izjavio kako Njemačka mora Poljskoj platiti ratnu odštetu za gubitke nastale od 1939. do 1945. godine.
”Nije istina da je poljska vlada odbila primiti njemačke ratne reparacije. To je učinila tadašnja sovjetska kolonija naziva Narodna Republika Poljska, koja je odustala od dijela reparacija koja su se odnosila na također marionetsku državu pod nazivom Demokratska Republika Njemačka. Usput, taj čin nikad nije službeno registriran, nego su to odlučili proveli tadašnji političari”, rekao je Antoni Macierewicz za ”Poljski radio”.
Dodao je kako bi u bliskoj budućnosti Ured za pravnu analizu poljskog parlamenta mogao objaviti izvješće na temelju međunarodnih pravnih studija i mogućnostima poljskog službenog zahtjeva protiv Njemačke.
Ranije je Antoni Macierewicz optužio Sovjetski Savez da je ”bio dosluhu s nacističkom Njemačkom”. Prema ministrovim riječima, ”glavni motiv borbe ustanka u Varšavi 1944. je bio vratiti Poljskoj status nezavisne, nacionalne poljske države”.
”To je ideja koja ujedinjuje cijelu Varšavu i Poljake, koji su se protivili njemačkom i sovjetskom barbarstvu. Oni su se morali boriti s dva neprijatelja istovremeno, koji se urotili protiv postojanja poljske nacije”, objasnio je Macierewicz.
Prema njegovim riječima, ovaj dio priče je započeo s potpisivanjem ”Pakta Ribbentrop-Molotov”, a sljedeći korak je bio ”crvena pošast i sovjetske trupe, koje su čekale da Varšava bude slomljena od strane njemačkih krvnika”.
Za nas je malo poznata povijesna činjenica da je poljska prosovjetska vlada nakon Drugog svjetskog rata oprostila dio duga koji se odnosio na tadašnji DDR, koji je u okviru Varšavskog ugovora bio ”poljski saveznik”. Ministar Macierewicz se sada koristi ovim argumentom, možda i opravdano, ako nema nikakvog službenog dogovora ili ukaza poljskih vlasti iz tog razdoblja, ali je trenutak u kojem se odlučilo otvoriti ovo pitanje više nago jasan.
Poljska i Njemačka ulaze u otvoreni sukob, što može završiti širim sukobom unutar EU, od čega će na kraju ekonomsku korist imati Washington.
Za kraj podsjetimo da je, bez obzira ne neke nesporne povijesne činjenice o kojima govori ministar Macierewicz, jednako tako istina da je u oslobođenju Poljske od nacista palo više od 600 tisuća sovjetskih vojnika i časnika, a stotine tisuća sovjetskih ratnih zarobljenika je bilo zatočeno u nacističkim koncentracijskim logorima.
S druge strane, Poljaci su proveli etničko čišćenje Nijemaca iz svojih zapadnih pokrajina, koje su na ”poklon” dobili od Crvene armije i nakon poraza Njemačke, kada su Poljskoj pripojene bivše istočne njemačke pokrajine, teritorij od Szczecina na sjeveru do Wrocława na jugu današnje zapadne Poljske, površine 77 000 kvadratnih kilometara, te enklava Gdańsk s izlazom na Baltičko more površine 22 500 kvadratnih kilometara.
Na istoku je Poljska izgubila skoro 179 000 četvornih kilometara, koji su pripojeni Litvi, Bjelorusiji i Ukrajini. Hoće li u sukobu Varšave i Berlina poljski parlament, Sejm, uspjeti dokazati da po međunarodnim pravu može tražiti ratnu odštetu od Njemačke za štete iz Drugog svjetskog rata, otvoreno je pitanje.
No, nema dvojbe da su odnosi između Njemačke i Poljske došli do točke usijanja i nema naznaka smirivanja napetosti između dvije zemlje.
Poljaci su uvek priskočili na pomoč ako je nekom trebala pa tako i u odbranu Beča 1683. Slično Slovenci su odbranili 1593 u bici kod Siska Vojnu Krajinu od Turaka i posredno zapadnu krščansku Evropu a dobili za uzvrat genocid od Nemaca, koji u Austriji traje i dan danas a i u Hrvatskoj ako smo pošteni, gde su Slovenci su u mnogo gorem položaju od Srba i drugih manjina, čak su ih kao starosjedioce izbacivali iz Hrvatskog ustava.
Znači prema navedenom tekstu završava idila na tkz. zapadu ako je ikada i bilo.Što bude vrijeme išlo sve više i jasnije na površinu će izlaziti stara nacionalna netrpeljstva….sve činjenice pokazuju da za EU nije glavni neprijatelj rusija koliko washingtonski priljepci unutar nje.Nemam kristalnu kuglu da gatam ali budućnost europe pokazuje se nedvosmisleno jasna u sukobu između njemačke,austrije na jednoj i washingtona,poljske baltičkih država na drugoj strani…misli da je klimaks toga raspad EU i NATO saveza ako ne sada onda za pet do deset godina.
a poznato je i tko pumpa ovaj sukob
Poljski klerikalni nacionalšovinizam nije izgleda nikada bio bezazlen, pa tako niti sada. Otvaranje starih rana i računa u Europi je uvijek otvaralo nove rane i krvarenja. Režim u Poljskoj nije europski, mirotvoran i na tragu dogovaranja nego na tragu nacionalističkog ucjenjivanja.
Kako usa uspjesno provodi taktiku zavadi pa vladaj i to u ovo tzv pismeno,informaticko doba…Evropu iznutra,evropu protiv rusa,protiv kine, BI su zapalili,muslimane okrenuli jednen protiv drugih, azija je sledeca- dvije koreje,kina-japan….
Kuhamo se ko zabe u vodi..
Poljaci su u ratu imali velike gubitke ali su to “naplatili” sa skoro četvrtinom njemačkog teritorija za razliku od Rusa (ne mislim na Sovjetski Savez) koji su dobili samo kaljinigradsku oblast.
Poljaci kao vecina bivsih socijalistickih zemalja postale su kolonije. Bilo bi posteno da Poljska zaista ustraje na isplati ratnih steta Poljacima, ali jasno je da je taj zahtjev ustvari zelja americkog gazde da napakosti Njemackoj.
Poljaci su licemjeri poput Hrvata. Neka povuku svoje državljane iz Njemačke koji šalju novac nazad u domovinu rodbini da preživi, pa tek onda neka drže propovijedi. Najlakše je stvoriti ogromne uhljebničke strukture koje su tu još od komunizma i financirati ih zaduživanjem i novcem zarađenim u uređenim državama poput mrske im Njemačke. Nekako mi nije žao takvih licemjernih naroda.
Ma daj , Poljaci su ušli u NATO intervenciju nakon prvog svjetskog rata sa ciljem rušenja tašnjeg novouspostavljenog režima sovjeta (svaka sličnost današnjim događajima je posve slučajna). Osvojili su velike djelove današnje Ukrajine sa nakanom da ih da ih prisvoje. Sovjeti u konraofenzivi dolaze do Varšave. Nakon bitke 1920 (Čudo na Visli) rusi gube bitku . Poljaci ubijaju sve ratne zarobljenike. Osveta se obično servira hladna , u dva slijeda . Prvo Katinska šuma , tamo se Rusi svete časnicima .Manje više onim koji su napravili pokolje 1920 . Na kraju rata drugi slijed . Sovjeti dolaze pored Varšavu i čekaju da Wermacht obavi posao. Da skratim niko nije čist . Velike se kužine i dijeljenja teritorija dogovaraju sa svima . niti Katinska šuma nije došla slučajno.
SADistički, njemački, poljski političari sve g*vno do g*ovna. Svatko bi nekog iskorištavao, milom ili silom. Ratne igre se igraju naveliko, a nema nikog da zaustavi to ludilo. Rado bih post završio nečim pametnijim, ali mi ostaje samo “Revolucija, stoko!”
U ljeto 1944. rukovodstvo poljskih ustanika preko engleske obavjestajne sluzbe, koja je tokom cijelog rata imala otvorene kanale sa njemackim sluzbama, nudi Nijemcima da zajedno stupe u borbu sa Sovjetima ida ih ustave na granicama Poljske. Englezi odobravaju i obecavaju pomoc ali Amerikanci ne pristaju.Nijemci sve hladno odbijaju, a Sovjeti saznavsi za sve staju pred Varsavom i cekaju da Nijemci zavrse sa Poljacima. Tek tada Crvena Armija krece naprijed.