Nakon lockdowna na Novom Zelandu, veliki porast kriminala na ulicama

Nakon pandemijskog lockdowna na Novom Zelandu, Guardian javlja o velikom porastu kriminala na ulicama. U središtu Aucklanda, najvećeg grada na Novom Zelandu, stope nasilnog kriminala porasle su za 30 posto u odnosu na razinu prije pandemije, dok pucnjave u glavnom gradu Wellingtonu potresaju stanovnike.

U ranim večernjim satima iz središnje poslovne četvrti Aucklanda počinju se prazniti uredi. Radnici odlaze kućama, no njihov je broj još uvijek relativno nizak jer od tisuća i tisuća njih koji su tijekom epidemije Covida-19 poslani da rade od kuće, mnogi se još nisu vratili u urede.

Mnogi izlozi u ulici Queen, glavnoj trgovačkoj arteriji grada, obilježeni su oznakama na kojima piše ”Za najam”. U kasnim večernjim satima, pak, ulica je potpuno pusta. Preko mnogih izloga trgovina koje još rade vlasnici su spustili čelične rešetke.

Ionako već dobrim dijelom ispražnjeni zbog Covida-19, neki novozelandski gradovi sada se suočavaju s velikim porastom kriminala. Policijski podaci, koje je objavio javni Radio Novi Zeland, pokazuju da je stopa nasilnog kriminala u Aucklandu porasla za 30 posto u odnosu na razinu prije početka pandemije te je u tim ”stabilna” u usporedbi s godinom prije i to unatoč višemjesečnom zatvaranju ljudi u zatvoreni prostor.

U Wellingtonu je nedavna pucnjava šokirala dio stanovništva. Serija pljački zabijanjem automobilom u staklene izloge trgovina, tzv. ram-raid, dominirale su naslovnicama medija. Dob nekih od prijestupnika je posebno šokirala građane – policija, naime, izvještava o privođenju djece od 11 godina za volanima ukradenih automobila.

Prema međunarodnim standardima, gradovi Novog Zelanda obično su relativno sigurni, no naslovi u medijima posljednjih mjeseci sadrže zapravo i tračak nevjerice. “Zašto se u središtu Wellingtona događa sukob bandi?” glasi jedan naslov. “Što se, dovraga, događa?: Još jedan ram-raid u Aucklandu”, kaže drugi.

Napušteni i zaboravljeni

Ustanove socijalne skrbi i policija tumače da se iza sadržaja naslovnica krije uzavrela mješavina socijalne neuravnoteženosti, pogoršane stresom koji je uzrokovala pandemija i frustracije dijela Novozelanđana koji su nastradali zbog propusta vladinih programa potpore.

U središtu Aucklanda, maorski redari kreću se trgovačkom četvrti u reflektirajućim prslucima i zastaju kako bi dali cigaretu ženi koju zovu “teta”. Ona sjedi u blizini podnožja Sky Towera – najpoznatijeg simbola Aucklanda – bosih nogu i kape navučene do očiju. “Mi kažemo teta, ujak, rođače jer su nekome tetka, ujak ili rođak. To je jednostavno tako”, kaže Blaine Hoete, jedan od redara koji brine o središtu Aucklanda.

Redari sebe nazivaju “očima i ušima” grada. Mnogi su proveli godine dijeleći hranu i drugu pomoć ili služeći u patrolama. Na ulicama, kažu, raste očaj.

“Iako je vlada utukla mnogo novca u saniranje šteta od Covida, još uvijek postoji jaz u pogledu onih koji su time bili zahvaćeni”, kaže upraviteljica Grace Ngaroimata Le Gros iz Te Tai Tokeraua, biračkog tijela zajednice Maora na New Zelandu. Na one koji stradaju u tim ”pukotinama”, kaže ona, “nitko ne obraća pažnju pa se bore i vraćaju se na ulicu i bave se sitnim kriminalom”.

U zajednici su posebno zabrinuti za djecu i tinejdžere, nad kojima su izgubili kontrolu kada su zbog Covida-19 zatvorene škole. Prošlog tjedna ravnatelji škola su upozorili da je jedan od pet učenika bio odsutan iz škole u prošlom polugodištu.

Redar Hoete navodi da su neki izostajali mnogo duže. “Imate rangatahi (mlade Maore) koji nisu išli u školu… dvije godine. To je dugo vremena” kaže on. “Govorimo o djeci… koja su pametna, ali su što se obrazovanja tiče ispod razine. I sad je njihova ulična škola preuzela stvar”.

Posljednjih godina slika grada se također dramatično promijenila jer je vlada – kojoj nedostaje državnih stanova – odlučila smjestiti one kojima je hitno potreban smještaj u motele. “Imate mnogo onih iz stambenih objekata za hitne slučajeve koji su se slili na ulice”, kaže on. “I nisu se slili pod osvijetljene ulice grada, nego u mračne i prljave ulice”.

Problem ”čuvara reda”

Te okolne ulice također su bile prazne. Dok su službena zatvaranja te većina ograničenja i restrikcija završili u ožujku, krenulo je postupno ponovno naseljavanje gradova u unutrašnjosti Novog Zelanda. Prema podacima središnjeg poslovnog udruženja Aucklanda o broju osoba koje se pješice kreću gradom, odnosno odlaze na posao u urede, njihov broj je još uvijek znatno ispod onog u isto vrijeme prošle godine. U nekim područjima brojka je pala za 40 posto ili više.

Ta praznina mogla bi biti ključni razlog porasta kriminala u središtu grada, kaže kriminolog sa Sveučilišta Canterbury Jarrod Gilbert. On ističe teoriju prema kojoj su za porast zločina potrebni vjerojatni počinitelj, prikladna meta i odsutnost sposobnog čuvara reda, odnosno osoba koje svojom prisutnošću obeshrabruju da do počinjenja zločina dođe.

Čak i ako počinitelji i mete ostanu isti, u novozelandskim gradovima upravo sada “postoji pitanje sposobnih čuvara reda”, kaže on. “Postojanje prostora koje naseljava velik broj ljudi sprječava kriminal”. A praznina, pak, može izroditi daljnju prazninu – ako se ljudi osjećaju nesigurno, manja je vjerojatnost da će izaći van, što okolinu čini sve napuštenijom i ranjivijom.

Sam porast kriminala i vihor medijskog izvještavanja koji je to pratio, postaju političko pitanje za Vladu, koja je ovog mjeseca najavila izdvajanje više od dodatnih pola milijarde dolara za financiranje policije – 562 milijuna dolara, koje će biti potrošeni na policiju tijekom iduće četiri godine, omogućit će omjer od jednog policajca na svakih 480 osoba.

No, maorski redari, zajedno s drugim institucijama socijalnih usluga, kažu da su pljačke i napadi simptomi niza društvenih problema za koje se Novi Zeland trudi da postigne napredak u borbi s njima – dostupnost stanovanja, nejednakost i rastući troškovi života.

“Ako želimo locirati središnji problem, to (je onda) stambena situacija, kaže Hoete. “A ako se želimo pozabaviti utjecajem rangatahija i svom tom traumom koju oni uzrokuju… moramo ukloniti financijski stres koji se tiče stanovanja”.

Povratak ljudi na gradske ulice također će pomoći, kaže mještanka Matarora Smith. Posljednjih tjedana došlo je do pomaka, kaže, dok izlazi iz ureda. “Lijepo je vidjeti toliko ljudi jer je neko vrijeme grad bio mrtav”.

Izvor: theguardian.com