Doktor političkih znanosti s Instituta za europske studije u Beogradu Stevan Gajić je 27. lipnja rekao kako će Vučićeva Srpska napredna stranka prevariti ruske partnere po pitanju statusa ”Humanitarnog centra u Nišu”, kojeg su u suradnji trebali voditi Srbija i Rusija.
Sama uzrok problema treba tražiti mnogo dublje i mnogo ranije, rekao je Galić, te dodao kako je ”’Rusija pretrpjela strateški poraz na Balkanu”.
”Vjerujem da je to posljedica loše politike u kojoj se mogu primijetiti neke vrlo važne praznine”, rekao je Stevan Gajić.
Kako je rekao, prvi takav trenutak se dogodio 2003. godine kada je Rusija povukla svoje trupe s Kosova. Zatim, kada je 2006. godine Crna Gora je održala referendum o neovisnosti, Rusija nije pokazala nikakvu namjeru da pošalje nekakav signal slaže li se ili ne s ovom situacijom.
No, obzirom da Rusija općenito vodi takvu politiku da se ne miješa u demokratske procese u drugim zemljama, kao što je pogriješila i u Ukrajini, dovedena je pred svršen čin.
Druga pogreška, prema riječima stručnjaka, je što je Moskva vjerovala u ”prorusku” orijentaciju bivšeg predsjednika Tomislava Nikolića i bivšeg premijera Ivice Dačića.
”Cijela Srpska napredna stranka, koja je sada na vlasti, osnovana je na ruševinama Srpske radikalne stranke samo kako bi pokupila glasove tog dijela biračkog tijela. Njezina je uloga da spriječi da na vlast u Srbiji dođu patriotske snage, a Zapad je vrlo zadovoljan s razvojem situacije. Mislim da sada ima još više razloga za zadovoljstvo”, rekao je Gajić.
No, mnoge od stvari o kojima govori su se događale u razdoblju kada se Rusija uglavnom bavila unutarnjim problemima i tek izlazila iz duboke krize u koju je pala tijekom ’90-ih i za vrijeme vladavine Borisa Jeljcina.
Međutim, posljednji ozbiljni pogrešan potez Kremlja na Balkanu je bio kada je Vladimir Putin u Moskvi, tri dana uoči nedavnih predsjedničkih izbora u Srbiji, osobno primio Aleksandra Vučića, što je javno mnijenje Srbije protumačilo kao izravnu potporu ruskog predsjednika aktualnom lideru Srbije. Prema Gajiću, Putin je ovim potezom zacementirao sigurnu pobjedu Vučića na predsjedničkim izborima.
”Većina stanovnika Srbije, koji su proruski orijentirani, to su shvatili kao Putinovu podršku, a Vučiću je put u Moskvu pomogao da pobijedi na izborima”, rekao je srpski politički analitičar, koji ne skriva svoju prorusku orijentaciju.
”I što smo vidjeli? Koji je bio prvi konkretan politički korak Aleksandra Vučića nakon pobjede na izborima? Njegova odluka da za premijerku imenuje Anu Brnabić, koja čvrsto povezana s američkim nevladinim organizacijama”, podsjeća Gajić.
Tako je vodstvo Srbije, uz podršku Ruske Federacije, za premijerku dobilo osobu koja promiče sve čemu se Moskva protivi.
Još u lipnju je Gajić pogodio kakvu će politiku voditi Vučić, Ana Brnabić i Ivica Dačić, trijumvirat koji stvarno vlada srpskom državom. Baš kao što je ovih dana izjavio ministar obrane Srbije, Aleksandar Vulin, Srbija će se službeno pridržavati vojne neutralnosti. Ali s ulaskom Crne Gore u NATO se situacija može promijeniti.
”Na jedan ili drugi način će Srbija sve više tonuti u NATO, možda i bez formalnog ulaska u organizaciju”, rekao je Stevan Gajić.
Put Crne Gore u NATO, na kojem je Moskva imala nekoliko godina da nešto učini, još je jedan propust Rusije na području Balkana i može imati dalekosežne posljedice za Srbiju.
”Moskva nije uzela u obzir da će Crna Gora, ako pokida sve veze sa Srbijom, poprimiti antisrpski karakter. Isto vrijedi i za Ukrajinu. Kada je Ukrajina izgubila svoj prirodni ruski identitet, dobila je upravo suprotno, onaj antiruski”, rekao je analitičar.
Uspoređujući nedavno iskustvo ruske politike na Balkanu s akcijama Rusije u odnosu na Ukrajinu, Stevan Gajić je rekao: ”Jasno je da Moskva ima tendenciju da zadrži službenu i legitimno izabranu vlast, ma kakva bila, dokle god, barem formalno, ne pokazuje neprijateljstvo prema Rusiji. To je strateški stav Moskve posvuda. Vjerujem ni da u Bjelorusiji stvari nisu tako jednostavne”.
Ovdje je Gajić u pravu, jer Moskva priznaje sve legitimno izabrane vlade i želi surađivati sa svima, sve dok ne počnu pokazivati otvoreno neprijateljstvo prema Rusiji. Podsjetimo samo na suradnju s Julijom Timošenko ili drugim liderima u ovom slučaju u istočnoj Europi.
Međutim, sada i u Rusiji shvaćaju da negdje griješe, iako to ne znači da će početi provoditi zapadne metode nasilnog svrgavanja vlasti.
Rusija si više ne može priuštiti diplomatski i politički san i neaktivnost na Balkanu
Ovog ljeta je Srbija, više od drugih zemalja od kojih su mnoge već u američkoj orbiti, ponovno u središtu američkih interesa. U drugoj polovici srpnja su Balkan posjetili predstavnici američkog političkog i vojnog vrha.
Na primjer, 2. kolovoza u jednom danu, predsjednik Aleksandar Vučić u Beogradu ugostio izaslanstvo američkih oružanih snaga na čelu bivšim zapovjednikom NATO snaga u Europi, generalom Philipom Breedloveom, koji je pod svaku cijenu pokušao otvoreno zaratiti s Rusijom na istočnim granicama Ukrajine. Kada je njemačkoj kancelarki Angeli Merkel pokazao fotografije velikih ruskih vojnih snaga u području Rostova na Donu i tražio hitnu vojnu intervenciju, stvar su spasili njemački obavještajci, koji su rekli da su te trupa tamo desetljećima, jer je regija Rostova sjedište ruske Južne vojne oblasti.
Istog dana kada su se sastali Vučić i general Philip Breedlove premijerka Ana Brnabić se u glavnom gradu Crne Gore, Podgorici, na marginama summita ”Američko-jadranske povelje” sastala s američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom. S razgovorima u Beogradu i Podgorici su bile zadovoljne obje strane.
Važno je napomenuti kako tijekom summita u Podgorici Mike Pence nije propustio priliku da ponovno optuži Rusiju da je pokušala ”podijeliti regiju Balkana, potkopavajući proces integracija i iscrtati nove granice silom”.
Osim toga, američki potpredsjednik se opet prisjetio ”ruske piste” u organizaciji ”puča” u Crnoj Gori na dan izbora u jesen 2016. godine. U posljednjih nekoliko godina su američki dužnosnici ovakve izjave davali tako često da su počeli podsjećati na Goebbelsa i njegovu izreku ”kako laž ponovljena tisuću puta postaje istina”.
Zašto se SAD toliko brinu zbog ”ruskog utjecaja” na Balkanu, posebno u Srbiji?
Ovdje treba podsjetiti na širi kontekst i da je prije samo nekoliko tjedana američki Kongres donio zakon o dodatnim sankcijama protiv Rusije u kojem je, osim sankcija, formulirana jasna politika borbe protiv utjecaja Rusije, koja se u dokumentu naziva ”neprijateljskom državom”.
Protivljenje ruskom utjecaju sadrži prilično puno mjera, od kojih je u konačnom tekstu zakona o sankcijama previđen i poseban novčani iznos ”za suzbijanje utjecaja Moskve u zemljama jugoistočne Europe koje još nisu dio EU”.
Američki Kongres je gotovo jednoglasno usvojio oštar pristup protiv Rusije, a američki predsjednik se od straha da ga netko ne bi optužio da podržava ”agresora” ničemu nije usprotivio.
Ono što se moglo čuti na euroatlantskom forumu u Crnoj Gori je odraz trenutnog američkog odnosa prema Rusiji, koji odražava maksimalan otpor i suzdržavanje Rusije unutar njenih vlastitih granica.
Za Amerikance nije važno koliko je stvaran utjecaj ruske politike u ovoj regiji. Za Washington je važno pokazati da njegova političkea elita aktivno provodi svoju agendu u jugoistočnoj Europi.
Nakon što je odredio prioritete, Washington će se aktivno i vješto svim snagama boriti da ih realizira. Ako treba, zbog toga će se sukobiti i s Njemačkom, koja ima sasvim druge planove za regiju.
Treba li Rusija ojačati balkanski vektor svoje vanjske politike? Vjerojatno da. Jer kad vodeća supersila u svijetu jasno i ciljano izražava svoje neprijateljstvo prema bilo kojoj zemlji, onda ta zemlja treba obratiti pozornost na ovu činjenicu i razmišljati što mora činiti u takvoj situaciji. Budući da je situacija vrlo ozbiljna, a takva je jako dugo vremena, Moskva vjerojatno priprema odgovor i razmatra planove što učiniti da preživi takvu situaciju.
Takvi trenuci se u životu države, poput Rusije u ovom slučaju, mogu opisati kao sudbonosnim izazovom. Ako se govori konkretno o Balkanu, onda u Rusiji trebaju dobro razmisliti što su radili Crnoj Gori u posljednje dvije ili tri godine. Naime, osim službenih izjava ”kako bi trebalo poštivati volju naroda i provesti referendum”, Moskva ništa nije učinila da notorni kriminalac, barem prema istrazi talijanskog Odjela za borbu protiv mafije (DIA), politički kameleon Milo Đukanović zemlju doslovno ugura u NATO pakt.
Unatoč svemu što se događalo, Mike Pence ima hrabrosti da fantazira o nekakvoj ”revoluciji” kojom je Rusija htjela utjecati na političku situaciju u Crnoj Gori.
Rusiji je ove dvije ili tri godine bila uspavana, možda zbog Ukrajine i Sirije, ali ostaje činjenica da ničim nije omela Mila Đukanovića i njegove američke partnere da zemlju gurnu u NATO pakt.
No, Rusija je u Crnoj Gori imali vrlo širok spektar potpuno legitimnih metoda da utječe na prilike, koje nije iskoristila. Na primjer, razne ekonomske mjere, a dobro je poznato da Washington ne daje novac kako bi spašavao zemlje od bankrota, ali ništa nije učinjeno.
Sada je prisutan sve veći pritisak na Beograd i situacija u Srbiji je u nekoj mjeri usporediva sa stanjem u Crnoj Gori 2013. godine. No postoji jedna razlika, jer se sada stvari događaju puno brže i regija za SAD ima sve veću vrijednost.
Uskoro će se sve akcije da se umanji utjecaj Rusije u Srbiji provoditi brže i bit će energičnije. Ako Moskva misli očuvati utjecaj koji ima, morat će što je prije moguće poduzeti protumjere.
Podsjetimo na nedavni poziv Vučića za početak ”unutarnjeg dijaloga o Kosovu”, što je prilično zbunilo javnost u Srbiji.
Međutim, ovaj poziv je teško tumačiti na drugi način, nego kao početak kratke i intenzivne propagandne kampanje pred sljedeći veliki ustupak po pitanju Kosova. Očito je konačni cilj priznavanje njegovog statusa, možda ne kao službeno priznanje neovisnosti Kosova, ali nešto što bi bilo jako blisko tome.
Osim toga, sve se to čini u kolovozu, kada je mrtva sezona u Beogradu i može se pokušati provesti intenzivna propagandna kampanja, a poznajući Aleksandra Vučića, on će na kraju reći ”kako je to bio bolan, ali nužan korak za budućnost Srbije”.
Podsjetimo i na inicijativu ministra vanjskih poslova Ivice Dačića o podjeli Kosova na srpski i albanski dio, koju je najavio nedugo nakon što je predsjednik Vučić objavio pismo u beogradskom tisku u kojem poziva na ”unutarnji dijalog”. Dakle, već se naziru konture nove srpske politike po pitanju Kosova.
Iako je ovakvih prijedloga bilo i ranije, beogradski pregovarački položaj u razgovorima s Prištinom pod pokroviteljstvom EU je takav da Srbija nema stvarne poluge za bilo kakvu teritorijalnu podjelu Kosova.
Bez obzira na održavanje linije razdvajanja na sjeveru ili možda dijela sjevera bivše pokrajine, te nekih manjih enklava oko najvećih manastira, sve ovo nema nikakve logike s posljednjim pregovorima. Budući da Beograd na Kosovu nije prisutan ni politički, ni pravno, nema policiju niti bilo kakav stvarni utjecaj u pokrajini, logično se zapitati zašto bi Priština, Beogradu dala na poklon barem jedan kvadratni kilometar teritorija. Iskreno, teško je razumjeti što je Dačić uopće mislio, ako je išta i mislio, kada je davao ovu izjavu?
Primjetno je i da je Beograd još uvijek u potpunosti opredijeljen za razvoj infrastrukture do Albanije i Kosova. Ovdje govorimo o autocesti Drač –Priština – Niš. Za Beogradu će se izgradnja ove infrastrukture u pregovorima vezati za pitanje statusa Kosova.
No, ako se bolje razmotri Vučićeva inicijativa za otvaranje unutarnjeg dijaloga o rješavanju kosovskog pitanja, jasno je da ona ne dolazi iz Beograda, nego od njegovih partnera u Bruxellesu i Washingtonu.
Očito je da Srbija sve to čini zbog ulaska u Europsku uniju. Ali nije jasno popuštanje, jer je pitanje ulaska Srbije u EU vrlo daleko na horizontu, jer EU ima velikih unutarnjih problema i nije spremna na proširenje. Europski dužnosnici u Bruxellesu, koji su zaduženi za odnose sa zemljama u regiji, to često ističu, jer vlade zemalja EU moraju voditi i računa o raspoloženju javnog mnijenja u svojim zemljama.
U zemljama Europske unije ne postoji velika želja da se prime siromašne i problematične zemlje jugoistočne Europe, kako u EU gledaju na BiH, Srbiju, Makedoniju, Albaniju i samoproglašeno Kosovo. Prema tome, izgledi za europske integracije tih zemalja su vrlo upitni.
U tom smislu, priče o europskim integracijama, a negdje i nastojanja za ulazak u NATO, više se mogu promatrati kao dio procesa da se Rusiju izgura iz regije i na ovom prostoru konačno učvrsti vojna i politička dominaciju Zapada.
No, kako to ostvariti, ako je EU nespremna na proširenje, a NATO se može suočiti s otporom javnosti u Srbiji ili u dijelu BiH. Problem je riješen nedavno, kada se na summitu Berlinskog procesa i jasnom izjavom ministra vanjskih poslova Njemačke kao mogućnost spomenula neka nova regionalne asocijacija balkanskih zemalja pod pokroviteljstvom EU, ali izvan same Europske unije. Time bi EU riješila sve probleme, a ove zemlje ne bi ovisile o proračunu Europske unije. No, koliko će ovaj prijedlog biti zanimljiv stanovništvu ovih zemalja, veliko je pitanje.
U slučaju Srbije, koja je ”učinila sve da dokaže svoju predanost europskim integracijama”, bit će zanimljivo čuti pravdanja Aleksandra Vučića kada bude morao objašnjavati da se zemlja, poput Turske, nalazi u limbu u kojem bi mogla ostati desetljećima.
I ovdje Rusija ima široki spektar potpuno legitimnih metoda da utječe na prilike u zemlji, koje ranije nije iskoristila u Crnoj Gori. Hoće li se Moskvi odlučiti na energičnije akcije u regiji, nije poznato. Ono što je sigurno, to je da ruski stručnjaci pomno proučavaju dokument H.R.3364 o jednostranim američkim sankcijama protiv Rusije, Irana i Sjeverne Koreje, a on u poglavlju 254. jasno kaže da će se u fiskalnoj 2018. i 2019. godini ”za suzbijanje ruskog utjecaja u Europi i Euroaziji izdvojiti 250 milijuna dolara”.
Prema dokumentu, novac će se koristiti za zaštitu kritične infrastrukture i izbornih mehanizama od hakerskih napada u zemljama NATO pakta i EU koje odredi državni tajnik Tillerson.
Potom, novac će se dati ”za zemlje koje su podložne utjecaju Ruske Federacije i nemaju ekonomske mogućnosti da učinkovito reagiraju na agresiju od strane Ruske Federacije bez potpore Sjedinjenih Američkih Država, a to su zemlje koje sudjeluju u procesu proširenja Sjevernoatlantskog saveza ili Europske unije, uključujući Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Makedoniju, Moldaviju, Kosovo, Srbiju i Ukrajinu”.
Dakle, rukavica je bačena u lice. Hoće li se Rusija ponašati kao u Ukrajini, gdje je do noći prevrata u neku ruku vjerovala ”zapadnim partnerima”, koji su neposredno prije državnog udara dogovorili mirno i demokratsko rješenje krize ili će konačno shvatiti da si ne može priuštiti da i dalje miruje na Balkanu, posebno ne s ovakvim vodstvom u Beogradu.
Umjesto zakona H.R.3203 je usvojen H.E.3364 – Koliko su ublažene sankcije protiv Rusije
“Kad slonovi igraju trava strada”! Da je Gajić bio taj koji odlučuje Srbija bi danas izgledala kao Sirija. Čovek izgleda ne shvata da je bolje progutati malo govno nego se u govnima udaviti. Srćom, Rusija to shvata pa Srbija danas nije Sirija. A Gajić je dao sebi za pravo da se postavi iznad Rusije i deli im lekcije – mislim stvarno… Rusija možda ima defanzivnu politiku ali to je jedina ispravna, pravedna politika. Možda ne postižu uspehe na kraće staze ali ako pogledate kako Putinova popularnost raste čak i na Zapadu onda je jasno ko tu dobija. Rusija se jeste povukla sa Kosova ali uz izjavu: “ne možemo mi biti veći Srbi od samih Srba”. Obzirom ko je tada bio na vlasti u Srbiji to je sasvim logičan stav. Što se Vučića tiče ni u šta nisam siguran. Siguran sam da me nervira, koristi demagogiju goru od Miloševića, vrlo izvesno… Čitaj više »
Hebiga , ionako samo sjedimo i cekamo da nas neko kapariese tako da ko god to bude ,nama svejdno, jer ionako nemamo pojma u kakvoj fazi se svijet nalazi…
I onako ako kojim slucajem rusi sta pokusaju amerika ima adut ponovnog rata na balkanu a kako nam osvjezqvaju pamcenje o prokletom ratu redovno strahovi su jos prisutni..
A kadri su i pokrenuti koji ako hoce…
Balkan je izgubljen za ruse koliko god nas nekoliko zelili da nije…
Rusija nije ništa izgubila, izgubili ste vi i to sve i ponos i zemlju i mati i oca, prodane duše, kada dođe vreme obračuna niko vam neče pomoči, jedino Slovenija ima sreču što več sto godina čuva pamet na izginule ruske vojnike u prvom svetskim ratu i samo zbog toga, da samo zbog toga , če joj Rusija dati ruku pomoči ako zatreba.
Na kraju, paradoksalno,ali ispada da samo RS vetom može spasiti BiH da ne uđe u NATO. Za EU kako tako, ali ni od toga nikakve vajde. Ali i EU će se prije raspasti, nego što svi budu spremni sa svim poglavljima za ulazak. Tako da i tu ima nade.
Rusima bi bilo pametnije da se okrenu od “pravoslavne braće” na Balkanu. Pravoslavni narodi na Balkanu su u baš svim kritičnim trenutcima svoje povijesti uvijek moljakali “braću Ruse” da im pomognu i ovi su im pomogli. Ali čim je najgore prošlo okrenuli su se zapadu: Srbi, Bugari, Grci… Uvijek su pokušavali sjedeti na dvije stolice. To je činjenica i tako je i sada. Oni možda i vole Ruse ali ipak više vole Eure. Rusi to u stvari znaju i po mom mišljenju šteta je trošiti resurse na prevrtljivi Balkan. Rusima je mnogo važnije da povrate u svoju sferu bivši SSSR, pa čak i ne sve nego Ukrajinu, Belorusiju i Kazahstan.
Jedina potpora i jace veze sa Rusijom na Balkanu mogu doci od srpskog naroda , a posebno od Dodika i Republike Srpske. Srbofobi smatraju da svako ima pravo na jedinstvo, osim Srba. To je projekat zapadnih fasista i oni decenijama rade na tome. Svim drzavama na Balkanu dozvoljavaju etnicku cistotu, dok Srbima kroje politiku multieticnosti, sa pravima drugih nacija kakva Srbi u tim drzavama nemaju. Moglo bi se reci da su jedino Madjari (Orban) pokazali prijateljstvo prema Srbima, dok su ostali naseli na CIA-NATO propagandu o Srbima kao losem narodu. Sramno i bedno .
Rusi mudro čekaju. Ekonomsko stanje na Balkanu je sve lošije i vrlo brzo će “Balkancima” biti dosta nato-a, eu-a, stranih gospodara i SIROMAŠTVA !!!!
MIslim da je ovaj tekst malo pesimistican. Nemoze se Balkan gledati pojedinacno vec na globalnom (bojnom) polju odnosno glavna bitka se dogadja u Siriji i centralnoj Aziji (gdje su Amerikanci dozivijeli strateski poraz) a nisam siguran da je RF propustila ista u Ukrajini ako se sagleda sve ukupno. Treba biti iskren i reci da globalno gledano Balkan i nije toliko bitan odnosno situaciji na balkanu odredice desavanja u Bl i Aziji takodjer je normalno da Amerikanci budu jaki u Europi to je ipak njihovo dvoriste ako pogledamo Aziju veci dio Usa utjecaja izbaceno,Afrika takodjer jedino su jako udarili na J. Ameriku ali ni tu nisu dobro prosli i ako sam ocekivao da ce Venecuela pasti jako brzo ali nije.
Da li Moskvi treba Balkan?
Možda Bugarska!?
Ostale teritorije nisu bitne, i nemaju neku posebnu vrednost za koju bi Rusija ozbiljno zalegla!
Stevan Gajić ima svoje mišljenje o tome,to treba poštovati ali da li je u pravu.Srbija nesme da Rusima okrene leđa jer bi to bilo katastrofalno po nju.Kada su Englezi hteli da proture rezoluciju u UN da su Srbi genocinad narod( a to ne važi za Nemačku i ostale genocidne nacije ), Rusi su je poništili.Srbija, iako je okružena Nato paktom nesme da okrene leđa Rusiji iako deo opozicije to radi.Jedini priljatelj i zaštita Srbiji su Rusi.Naravno i njima to odgovara jer u Srbima vide branu od udara Nato pakta.
balkan je dio hartlanda. tko vlada hartlandom vlada svijetom.
Odličan tekst, bravo majstore.
Pa i komentari.
Balkan kao takav je beznačajan u geostrateškom smislu za ruse i rusima može služiti samo za stvaranje nervoze kod anglosaksonskih imperijalista.a što se upravo sada dešava..Svatko tko se bar površno bavi politikom primjetit će da amerikanci i njihova duboka država ne prepoznaju današnju stvarnost niti se u njoj snalaze a sve zbog toga što su ameri nepripremljeni za rat civilizacija koji se danas odvija.Bez obzira na sve prije ili kasnije dogovori oko svih problema na balkanu morat će se rješavati dogovorom ili ratom između naroda a ne direktivama iz američke ambasade jer je amerika i njen utjecaj samo privremeno stanje ali ne i trajno kao npr. rimsko carstvo ili treći rajh.Mi smo svakodnevno suočeni svjesno ili nesvjesno s ispiranjem mozga od strane zapadnih centara moći i ne vidimo ili ne želimo vidjeti da od 90tih nigdje ama baš nigdje niti jedno od strane amera zapaljeno žarište nije u potpunosti ugašeno… Čitaj više »
Kažu da je povezivanje Rusije sa Srbijom samo radi pravoslavlja, to je naravno jedna od većih pogrešaka. Ruska diplomacije trebala je u širokom luku zaobići Srbiju jer od nje nema apslolutno nikakve koristi samo štetu zbog lošeg srpskog ugleda u svijetu. Rusija se više trebala diplomatski i ekonomski okrenuti Sloveniji, Hrvatskoj pa i Makedoniji, više bi postigli ma koliko to izgledalo nemoguće zbog članstva u nato paktu te dvije države. O potpuno se slažem što je netko napisao, Bugarska je geostrateški delako važnija od Srbije.
Svi dobro znaju da je na – svjetsko tržištu
najkvalitetinje i najprofitabilnije balkansko
TOPOVSKO MESO
Vidim, ovde su se mudraci raspisali iz sve snage i prosuli toliko mudrosti da se u njoj prosto davim. Jednu sitnicu su po običaju prevideli, a o tome i samo o tome govori tekst koji mudraci komentarišu, naravno pišući nešto što sa tekstom nema veze. Ukratko, Rusija je izgubila svaku šansu da ikada više na Balkanu ima nekakav uticaj. Pretpostavljam da se to broji kao uspeh za jednu državu koja bi da bude globalna sila. Mali im je taj globus, premali.