Zvona zvone na uzbunu zbog opasnih tvari otkrivenih u jajima nekih proizvođača. Kamo sreće da je to jedino otrovno što konzumiramo!
Mala digresija: Prije nego što nastavih pisati dalje, ponovo bacih pogled na naslov i primijetih da je upravo onakav kao oni o kojim sam prije nekoliko dana pisao – dvosmislen. Isto bi bilo da sam napisao i „Problemi s jajima“. Ili „Muke zbog jaja“, svejedno. Mogao bih to izbjeći i biti konkretniji: „Problemi zbog prodaje zatrovanih jaja“, ili „Jedemo zatrovana jaja“ i slično, i tad bi sve bilo jasno. Ali nekada čovjeku promaknu neke stvari, uoči ih tek kasnije ili ni tada, dok mu drugi ne ukažu na propust.
No, sad kad sam uočio propust, već mi je glava puna ideja kako bi se mogao napisati novi, sasvim drukčiji tekst, šaljiv, sarkastičan, vjerujem, nekima zanimljiv, recimo s naslovom: „Je li nam do jaja?“, ali tada bih izdao prvobitnu ideju i podnaslov pa to ipak neću činiti. Vraćam se na početak.
Dakle, često se dešava da se otkrije kako jedemo zatrovanu hranu. Nekada je to meso ludih krava, nekada meso peradi oboljele od ptičje gripe, nekada naranče zatrovane živom, ali otrov se uvijek otkrije nakon što je već određena šteta učinjena i uvijek se sazna da to što je otkriveno nije bio jedini slučaj. A ispostavi se i da je o tome neko ranije već znao, ali se nije reagiralo zato što bi zbog reakcije neko manje zaradio. Nerijetko se događa da se otrovane namirnice povuku iz prodaje, a onda samo drugim putem, na drugo mjesto ponovo isporuče tržištu. Zarada je važnija od svega!
Teško je naći u prodavnicama hrane proizvod koji nema u sebi i opasnih materija. To je već, manje-više, jasno svima i to nije nikakvo otkriće. Zato to treba da nam bude motiv da sami učinimo nešto kako bismo se bolje zaštitili. Možda svi i ne možemo učiniti mnogo, ali možemo koliko možemo. Mnogi imaju mogućnost sami uzgajati bar nešto povrća ili voća, neki i proizvesti meso na zdrav, prirodan način. Ujedno, to nam je dobra priprema za, eventualnu, kriznu situaciju koja bi mogla nastati, a u kojoj bi moglo biti poteškoća u nabavci hrane. Tako bi se izbjegle situacije poput one u opkoljenom Sarajevu u ratu kad su neki sadili luk u saksije na balkonu s glavicama okrenutim naopako, naglavačke, jer nikada ranije nisu vidjeli kako se sadi luk.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da u Nizozemskoj, u malom dvorištu oko 200 m kvadratnih supruga i ja imamo šljivu, vinovu lozu i jabuku, a uz to jagode, maline, raznog povrća i cvijeća, mada je najveći dio dvorišta popločan. Šljive jedemo mjesec dana, grožđe traje i duže, jagode cijelo ljeto, maline mjesec do dva, a jabuka oko mjesec dana, s tim što se plodovi mogu sačuvati i duže. Neki periodi sazrijevanja se poklapaju, ali u načelu, cijelo ljeto imamo svoje voće i dobar dio povrća. Naši susjedi imaju slično dvorište, ali nemaju ništa od ovoga, imaju samo ukrasno grmlje i nešto cvijeća. Ne kritiziram susjede, svako ima svoj način života, samo želim reći da ima načina i u skučenim prostorima nešto učiniti na ovom planu. A tako možemo bar dijelom utjecati i na očuvanje svoga zdravlja.
Krasan i inspirativan naslov.
FRKA OKO JAJA:
Primjecena pojacana nervoza politickih elita.Zbog male udaljenosti, bi se frka lako mogla prosiriti na analni otvor u kojem su se udobno nastanili.
Tu i tamo iskoči neki problem sa hranom.To je samo vrh ledenog brijega.Današnja hrana u dućanima je sve,samo ne zdrava.Voće i povrće je uzgojeno na velikim gospodarstvima,te je tretirano sa kemijskim sredstvima,gnojeno kemijskim gnojivima.Imamo primjer jabuka,koje su u takvom uzgoju tretirane kemijskim preparatima po dvadesetak puta.Mora lijepo izgledat,mora se sjajit.Samo zato se tretira po nekoliko puta.A i sa drugim voćem je slično.Životinje uzgojene na tim velikim farmama,jedu tretiranu hranu.Hrana im je pojačana sa umjetnim vitaminima,mineralima i svakakvim preparatima,samo da se uzgoje čim prije i narastu čim brže.Sve su napucane lijekovima,kemijskim otrovima,jer bi inače u takvim uzgojima ugibale u velikim količinama.GMO se forsira i uzgaja sve više.I kod nas ulazi na mala vrata.U budućnosti ćemo bit pod sve većim pritiskom za uzgoj GMO biljaka u našoj poljoprivredi.Na zapadu je zemlja na nekim mjestima toliko zatrovana,da u njoj nema života,nema glisti ni drugih insekata.Na njoj ne raste ništa bez velikog gnojenja umjetnim… Čitaj više »
Ivo zbog tvojih sam se članaka “zalipija” na ovom portalu 😉 Ajmo ovako! Hrvatska ima 50 tisuća kvadratnih kilometara kopna i 30 tisuća km2 mora. 1 km2 = 100 hektara, dakle – 5 miliona Ha kopna i 3 miliona Ha mora Recimo da u HR trenutno živi 4 miliona građana – što znači da svaki građanin po nekakvom prirodnom zakonu ima pravo na 1,25 Ha kopna i 7500m2 mora. Ako uzmemo da jedna prosječna obitelj u RH ima 3,56 članova ispada da obitelj u RH ima pravo na 4,45 Ha kopna i na 2,67 Ha mora… Pitam ja sve vas – koliko zdrave hrane (povrća, voća, mesa, ribe i prerađevina iz toga) može svaka obitelj sebi (i drugima) spremiti na pripadajućoj zemlji i moru, ne uzimajući u obzir sva bogatstva koja su nam pod nogama, rastu ili plivaju na tim površinama?? Koliko je nama stvarno potrebno biti podčinjenima i ovisnima… Čitaj više »
Tako je ! Na clanak