Prosvjedi protiv kineskog projekta i izgradnje kanala u Nikaragvi

Jedna od glavnih vijesti iz Latinske Amerike jučer je bila kako su u Nikaragvi održani prosvjedi u kojima je, možete misliti, sudjelovala ”čak i Bianca Jagger”. Tko je uopće Bianca Jagger?  Rođena u Nikaragvi, bivša glumica i bivša supruga Micka Jaggera, a od ostalih ”dostignuća” je kasnije postala ”odvjetnica za ljudska prava”, trenutno je u Vijeću Europe u svojstvu veleposlanica ”Zaklade za ljudska prava”, članica je glavnog odbora američkog ogranka organizacije Amnesty International i udruge ”Amazon Charitable Trust”. No, da se ne zadržavamo pretjerano kod osobe koja, ne zaslužuje nikakav publicitet, posebno ne više od nekoliko redaka na portalu Logično, da kažemo o čemu je riječ.

Naime, jučer su održani prosvjedi protiv izgradnje kanala u Nikaragvi dugog 278 kilometara, koji treba spojiti Atlantski ocean i Pacifik. Prosvjednici na čelu s bivšom glumicom i bivšom suprugom američke rock zvijezde bune se protiv projekta, tvrdeći da će izgradnja kanala narušiti ekosustav u zemlji.

Kako javlja AFP, Bianca Jagger je s nekoliko desetaka prosvjednika marširala u La Fonseci, ”udaljenom selu gdje je njezin posjet izazvao uzbuđenje”. Kažu da će projekt uništiti La Fonsecu i druga mjesta uz predloženi kanal.

“Ovdje sam da im pružim podršku i da im kažem da nisu sami, te da je njihova borba pravedna”, rekla je Jagger za AFP.

Pozvala je predsjednika Nikaragve, Daniela Ortegu, da ukine projekt.

Naravno, razlog baš i nisu sela na trasi ovog mega projekta, nego što će izgradnjom velikog plovnog puta Nikaragva izravno naštetiti suparničkom Panamskom kanalu na jugu.

Nikaragva je prije nekoliko godina sklopila ugovor s kineskom tvrtkom HKND za izgradnju i upravljanje kanalom. Takozvani ”aktivisti” su procijenili da izgradnja kanala može uzrokovati preseljenje 30 000 do 120.000 ljudi iz njihovih sela. ”Aktivisti” su projekt prijavili ”Međuameričkom sudu za ljudska prava”.

No, protivljenje projektu može i biti zamisao nekoliko obitelji koje bi se morale preseliti i kojima bi izvođač radova i Nikaragva osigurali smještaj, jer je službeni prosvjed protiv kineskog projekta, kojeg podržava i Rusija, uložila još Obamina administracija.

Projekt je najavljen kada je predsjednik Nikaragve, Daniel Ortega krajem 2012. slavio drugu pobjedu za redom za mjesto predsjednika zemlje. On je tada najavio kupnju ruskog oružja i suradnju s ruskim obavještajnim službama, ali je predložio i izgradnju još jednog kanala između Atlantskog i Tihog oceana. Kina i Rusija su odmah izjavile kako su spremne financirati ovaj projekt, a kasnije je za izvođača radova odabrana kineska tvrtka ”HK Nikaragva Canal Development Investment Co. Ltd.” registrirana u Hong Kongu.

Kada je tri godine poslije i započetih radova na određenim dionicama kanala Obamina administracija vidjela da ugovor između Ortege i Kine i nije bila šala, počelo se igrati na kartu ”očuvanja okoliša”, čemu se sada pridružila odavno zaboravljena po profesiji bivša glumica i bivša supruga.

2015. američko veleposlanstvo u Managui, glavnom gradu Nikaragve, traži ”otvorene informacije i potpunu transparentnost o projektu izgradnje kanala koji će biti alternativa Panamskom kanalu i spajati Atlantski ocean i Pacifik”. Washington je od kineskog poduzetnika Wang Jinga tražio i dodatno objavljivanje detalja o natječaju i studije utjecaja na okoliš.

Sama izgradnja kanala u Nikaragvi je započela u prosincu 2014., a konačni nacrt je predstavljen u nešto ranije, u srpnju iste godine. Prema tada dostupnim podacima izgradnja kanala duljine od oko 280  kilometara koštati će oko 50 milijardi dolara, a Nikaragva je, osim Kine, pozvala i Rusiju da sudjeluje u njegovoj izgradnji.

Kroz suparnički Panamski kanal prolazi preko 4% svjetskog transporta, ali su stručnjaci napominjali kako taj pravac nije mogao propuštati voše od 14 tisuća brodova godišnje, stoga je kanala kroz Nikaragvu svakako dobar projekt.

Prema riječima zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Rjabkova,  ruske tvrtke “bi mogle sudjelovati u izgradnji dostavljajući  posebnu opremu, građevinski materijal i na samim radovima”

Washington, što je i razumljivo, obzirom na gubitak monopola na pomorski tranzit u tom dijelu svijeta, od početka vodi aktivnu kampanju protiv ovog projekta. Vlasnika kineske kompanije Wang Jinga su proglasile “nekompetentnim” i optužili ga da će projektom počiniti ”ekološku katastrofu” u Nikaragvi, ali vlada i izvođači ne odustaju od projekta. Tada se Washington prebacio na ozbiljnije akcije.

Američko veleposlanstvo u Managui, jedno od najvećih u Latinskoj Americi, zatražilo je od vlade u Nikaragvi da otkrije detalje o projektu, javnom natječaju i studiju na okoliš.

Zamislite da su iz kineskog ili ruskog veleposlanstva u Sjedinjenim Američkim Državama, ili nekoj od zemalja koje surađuju s Amerikom, tražili da se objave detalji natječaja ili pojedinosti studije utjecaja na okoliš, na primjer, njihovih projekata u Meksičkom zaljevu.

Naravno da SAD ne žele izgubiti monopol i kontrolu nad jedinim plovnim putem između dva oceana, ali Daniel Ortega zemljom suvereno vlada od 2007.

“Ekolozi” koji mobiliziraju autohtona plemena u Nikaragvi nastavljaju plašiti stanovnike te zemlje da će njihovu zemlju pretvoriti u pustinju”, a da će se u slučaju daljnje izgradnje ”zatrovati sve slatke vode u Nikaragvi”. Neki “ekonomisti” su već proglasili uzbunu i govore ”kako zemlji prijeti bankrot i da nitko ne želi kanal”.

Za Kinu je kanal strateški projekt, jer, osim venezuelanske nafte, Kina uvozi mnoge druge robe iz Južne Amerike za kinesko gospodarstvo, dok je za Rusiju kanal u Nikaragvi samo alternativni pravac od Pacifika do Atlantika. Međutim, Rusija podržava izgradnju kanala, jer time potvrđuje svoju opredijeljenost za multipolarni svijet u kojem nema mjesta za dvostruke standarde i monopol.

Nikaragva je suverena država i ima pravo provoditi na svom teritoriju gospodarske projekte uz sudjelovanje investitora iz bilo koje zemlje u svijetu. Međutim, Nikaragva je za Ameriku isto što i Ukrajina i Gruzija, što je u jednom od svojih obraćanja potvrdila i glasnogovornica Obamine administracije, nenadmašna i neponovljiva Jen Psaki.

Vraćajući se na početak i prosvjed nekoliko desetaka ljudi u La Fonseci, na čelu s Biancom Jagger, ako sve ostane na tom, neće biti nikakve štete. No, izbori u Argentini, institucionalni prevrat u Brazilu, najava vojne intervencije u Venezueli i sve što SAD poduzimaju kako bi Latinsku Ameriku iznova pretvorili u ”svoje dvorište”, uz otvorenu najavu trgovinskog rata Kini, mogli bi biti najava puno većih previranja u Nikaragvi, kojima je konačni cilj zaustaviti kineski projekt.