Dok se odnosi Rusije i Turske brzo popravljaju, Ankara šalje mješovite signale Sjedinjenim Američkim Državama i NATO paktu. Tijekom proteklih deset godina su se odnosi između Turske i SAD-a znatno pogoršali. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i Vladimir Putin sa sumnjom i nepovjerenjem gledaju na odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, za CNBC napominje Jeff Daniels.
Drugo pitanje je mogu li SAD vjerovati Turskoj? Sljedeće godine bi Ankara trebala dobiti najnapredniju vojnu opremu i prve američke zrakoplove F-35. Prošli tjedan je ruski veleposlanik u Turskoj, Aleksej Erhov, rekao da su odnosi između Rusije i Turske ”puni obećanja i kako se bliska suradnja o sirijskom pitanju pretvara u vrlo dobre odnose”.
Zbog poboljšanja odnosa dviju zemalja je Rusija ponovno počela opskrbljivati Tursku pšenicom. Kremlj također planira otvoriti zajednički investicijski fond s Turskom i ukloniti trgovinske barijere. Prema ruskim medijima, Rusija raspravlja i pitanje ukidanja zabrane uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Turske.
Aleksej Erhov je potvrdio izvješća da je Kremlj je spreman prodati Turskoj protuzračne raketne sustave S-400, a američki kanal CNBC navodi ”kako je to izazvalo veliku zabrinutost Pentagona i NATO pakta”.
”U Washingtonu i Bruxellesu je ova tema izazvala veliku buku. Mi smo turske dužnosnike obavijestili o našoj zabrinutosti zbog moguće kupnje ruskih sustava S-400. Proturaketni sustav NATO pakta je i dalje najbolja opcija za zaštitu Turske od cijelog niza prijetnji u regiji”, rekao je predstavnik Pentagona, ali Ankara ne želi sustave uz koje neće dobiti tehnologije i zajedničku proizvodnju.
Nejasno je hoće li se Moskva i Ankara dogovoriti o cijeni i uvjetima prodaje sustava S-400, kao i transferu tehnologije i zajedničkoj proizvodnji, ali je za Tursku prijenos tehnologije prioritet u razvoju nacionalne obrambene industrije, a proizvođači američkih sustava proturaketne obrane nisu i možda neće biti spremni ustupiti dio vrijednog intelektualnog vlasništva, prenosi CNBC.
”Postoji razlog za zabrinutost zbog prirode turske politike”, rekao je Steven Cook, viši istraživač za Bliski istok i Afriku u američkom Vijeću za inozemne odnose.
”Naravno, postoji razlog za sumnju da nam je Turska saveznik. Možda je saveznik, ali ne i partner. I mislim da kreatori američke politike trebaju biti svjesni toga”, dodao je američki stručnjak.
Steven Cook podsjeća da ”postoje elementi među turskim nacionalistima koji baš ne vole Zapad, ni SAD”.
”Vjerojatno postoje frakcije unutar sigurnosnih službi koje su zainteresirane za razvoj odnosa s Rusima”, zaključuje američki analitičar.
Glavni razdor u odnosima između SAD-a i Turske je do sada bilo odbijanje Washingtona da izruči klerika Fethullaha Gülena, kojeg vlada Ankare optužuje za organiziranje prošlogodišnjeg vojnog udara. Slično tome, Njemačka je odbila izručiti Turke koje Erdoganova vlada optužuje za sudjelovanje u državnom udaru.
Turska je osobito ljutita na SAD zbog suradnje s kurdskim YPG snagama u Siriji, koje su za Ankaru ”ogranak zabranjene terorističke Kurdistanske radničke stranke (PKK)”. Turska je doslovno ogorčena na američku administraciju zbog podršku YPG snagama.
Stručnjaci ističu da bi se odnosi između Amerike i Turske mogli dodatno pogoršati u listopadu, kada je zakazana rasprava za Rezu Zarraba, turskog poduzetnika optuženog za pranje novca sankcioniranog Irana. Spekulira se da Zarrab može svjedočiti da su neki ugledni turski dužnosnici znali za navodnu shemu, uključujući Erdogana ili osobe u njegovom unutarnjem krugu, što će biti još jedan udar na odnose ”saveznika, ali ne i partnera”, kako kaže Steven Cook.
……”kako je to izazvalo veliku zabrinutost…………”.
”Postoji razlog za zabrinutost …………..”……..
Zabrinutost tamo, zabrinutost vamo, imali ikoga tko nije zabrinut?
Dobiti ću komplekse.
Nisam baš siguran za ovu zabrinutost. S400 još nigdje nije testiran u bojevim uvjetima a sada će NATO, preko Turske, doći do sustava a moguće i tehnologije. SAD i partneri taman završavaju razvoj F-35 pa je možda i to igranka da se testira na naprednom ruskom PZO sustavu. Sigurno je da izvozna verzija nije ista kao ona za domaće potrebe ali koliko se može razlikovati? Nekako ne vjerujem Turskoj i ne sviđa mi se ova odluka Rusije ali valjda znaju šta i zašto rade.
U tekstu je već konstatirano da USA podržavaju sirijske Kurde, a mislim da iračke i nagovaraju na samostalno djelovanje prema svojim planovima (tiče se referenduma). Turska to zna već par godina i ne treba misliti da su njihove tajne službe mutave i da ne prate situaciju u svojem okruženju. Nažalost, krenuli su, sada se vidi, krivim potezom sa obaranjem ruskog aviona misleći da će to biti potez koji bi ipak mogao promijeniti stanje na BI što se tiče Turske jer tada je Asad bio na izdisaju pa se sa te pozicije planiralo nešto drugo što na kraju nije moguće izvesti. To ih tjera i na suradnju sa Iranom, što baš i nije bilo za očekivati, ali su procjene da je to bolje jer imaju zajedničke probleme sa Kurdima. Stoga je i suradnja sa SA dovedena pod znak pitanja, a i tu su vjerovatno procjene da su iste u budućnosti osuđene… Čitaj više »
Steven Cook podsjeća da ”postoje elementi među turskim nacionalistima koji baš ne vole Zapad, ni SAD”.
–
Ti nacionalisti Rusiju vole još manje. Voleo bih da grešim ali teško da su Turci iskreni oko približavanje Rusiji. Pre će Nemačka na taj put nego Turska.
Trenutna vlast u Turskoj mi se nimalo ne sviđa, zapravo svaka vlast koja neizmjerno voli ljude u haljinama koji pak veličaju neka imaginarna bića, više pojave i to proglašavaju nekim božanstvima i slične gluposti, no Turska je itekako u pravu da se okreće Rusiji. A kome će?
Uporno ih odbijaju za članstvo u EU i tu se vidi kratkovidnost vladajućih u EU pa je sasvim normalno da se okrenu Ruskoj
Federaciji i bivšim nesvrstanima kao npr. Iranu.
Zapravo, najveća im je greška bila ulazak u NATO, no na to su vjerojatno prostali baš iz razloga da je sljedeći potez
prijem u EU, e da, naivni Turci.
I dobro, koja je to država koja će se usuditi pokrenuti raspad bespotrebnog i štetnog nato saveza?
Ako je Turska, skidam kapu i naklon do poda !
I bebi u kolicima je jasno da je Erdogan lažirao državni udar prošle godine kako bi povećao sebi poularnost i jednom za sva vremena rekao Zapadu: NE, Gospodo.
Od tada se okrenuo Rusiji i sa njima trenutno sarađuje u svakom pogledu, i ekonomskom i vojnom….
USA trenutno pokušava da izvuče sve informacije prije završnog čina, znači trpjeće sve uvrede i sve saveze sa Rusijom, Iranom i Kinom, tu je stvar poprilično otišla predaleko,.
I sada se postavlja pitanje: Kada će USA udariti na Erdogana?
Turcima se bas nikad ne smije vjerovati. A sto se tiče kupovine S-400, oni zele kupiti i transfer tehnologije. Neče im to Rusi dati niti pod razno. Taman posla
Imam osjećaj da će uskoro u Turskoj doći do “događanja naroda” u zna se čijoj režiji i zašto