Ukrajinski neonacistički bataljon Azov izgradio je ”državu u državi” i prezire i Rusiju i liberalni Zapad

Uprkos predaji puka Azov u Željezari Azovstal tokom borbi u Mariupolju, prošlog mjeseca, ispostavilo se da je legenda o ovoj jedinici postojana. Ukrajinska komanda već je najavila da će nove snage za specijalne operacije Azov biti stvorene u Harkovu i Kijevu.

Istovremeno je izvršen i djelimični rebranding. Srednjovekovni heraldički simbol – trozubac (grb Ukrajine) koji se sastoji od tri mača – sada je prikazan na ševronu „novog“ Azova umesto stilizovanog Wolfsangela („vučja udica“) koji je izazvao toliko kritika ne samo iz Rusije, već i sa Zapada i drugih Ukrajinaca. Ova osuda je opravdana, jer je simbol korišten na reverima SS-ovih Das Reich i Landstorm Nederland divizija, kao i na logotipu Holandske nacističke partije.

Azoviti su odbacili sve takve optužbe, tvrdeći da njihov simbol puka nije Vukov anđeo, već prva slova fraze ”Nacionalna ideja”, navodno napisana starom ukrajinskom azbukom, koja je bila mješavina ćiriličnog i latiničnog slova. I ovo nije prvo rebrendiranje Azova – svojevremeno je ”vučja udica” na njihovim ševronima zamijenila okultni simbol ”crnog sunca”, koji se koristio u SS ritualima i ukrašavao pod zamka reda u Wewelsburgu. Međutim, tada se Azoviti nisu trudili da objasne kako „crno sunce“ ima zamišljene ukrajinske korijene.

Odbijanje Wolfsangela jasno ima za cilj da omogući da se kaže: „Da, nekada je bilo ultradesničarskih elemenata u Azovu, ali to je sada prošlost. Puk ide naprijed s novim simbolima i novim idejama.”Međutim, to nije slučaj. Naprotiv, rebrendiranje pokazuje da je Azov samo ojačao svoju ideologiju, postao zreliji i odbacio mladalački gnjev zajedno sa svojom nacističkom simbolikom, koja aludira na ideologiju koju puk, kao organizacija, nikada nije dijelio. Da bismo ovo razumjeli, dovoljno je gledati na Azov ne samo kao na vojni pokret, već i kao politički projekat.

Azov su osnovali radikali koji su prešli iz Patriota Ukrajine. Sjedište ove organizacije bilo je u Harkovu, gradu na sjeveroistoku zemlje, koji je oduvijek imao pretežno rusko govorno stanovništvo. Stoga je Azovljev brend nacionalizma bio drugačiji. Za razliku od ukrajinskih nacionalista, oni se nisu fokusirali na pitanja koja se odnose na ukrajinski jezik, etničku pripadnost ili religiju.

Oni su naciju doživljavali kao etatistički projekat u duhu italijanskog fašizma. Zapravo, Patriota Ukrajine, glavni ideolog, ukrajinski publicista 20. stoljeća Dmitrij Doncov (čije su ideje također imale veliki utjecaj na nacističke saradnike Organizacije ukrajinskih nacionalista), nazvao je svoju ideologiju ”integralnog nacionalizma” ukrajinskom verzijom nacionalizma razvijenom 1920-ih godina.

Istovremeno, Doncov je izjednačio pojmove nacije i rase. Potonje je podijelio na rase gospodara i robova. Prema Doncovu, Ukrajinci su rasa gospodara, dok su Rusi rasa robova koji žele da porobe Ukrajince. Sukob Ukrajinaca i Rusa je apsolutne, egzistencijalne prirode i može se završiti samo uništenjem jedne od strana, smatra Doncov.

Romantizam igra ključnu ulogu u ovoj borbi, koju on definira kao volju za žrtvom, koherentnost volje više pojedinaca za postizanjem moći i usmjeravanje svih napora ka jednom cilju – izgradnji ukrajinske nacije. Upravo taj romantizam osigurava pripadnost pojedinca kolektivnoj cjelini i usmjerava naciju na put ekspanzije.

Doncovljev romantizam zasniva se na mitu o ”konačnoj bici” iz njemačko-skandinavskog paganizma. U ovom scenariju će doći do uništenja svijeta i njegovog ponovnog rođenja. Obožavanje ideje koja se zastupa u ovom mitu mora poprimiti oblik vjerskog fanatizma. To je jedini način na koji ideja može prodrijeti u unutrašnje svetište čovjekovog karaktera i donijeti ono što Doncov naziva radikalnom revolucijom u ljudskoj psihi.

Kod pristalica ove ideje treba izazvati agresiju prema nosiocima drugih stavova, omogućiti im da odbace univerzalni moral i ideje o dobru i zlu. Novi moral bi trebao biti antihumanistički, zasnovan samo na volji za preuzimanjem vlasti. Lični interesi moraju biti potčinjeni opštem dobru, sve što čini naciju jačom treba smatrati etičkim, a sve što to sprečava treba proglasiti nemoralnim.

Doncovljev koncept je potpuno elitistički. Za njega je narod samo inertna masa bez samostalne volje. Mase su lišene sposobnosti da razvijaju svoje ideje, mogu ih samo pasivno apsorbirati. Glavna uloga je rezervisana za aktivnu manjinu, odnosno grupu sposobnu da formuliše ideju za nesvesne mase koja je lako razumljiva i motiviše ih da se uključe u borbu. Aktivna manjina uvek treba da bude na čelu nacije, smatra Doncov.

Ono što su Azoviti preuzeli od njemačkih nacista bila je njihova strategija sticanja vlasti. Pokušali su da stvore ”državu u državi” u sjeni koja je trebala preuzeti kontrolu nad svim državnim institucijama u vrijeme akutne političke krize. Ogromna mreža civilnih organizacija izrasla je oko puka Azov tokom osam godina njegovog postojanja. To uključuje izdavače knjiga, obrazovne projekte, skauting klubove, teretane i druga udruženja. Čak ima i svoju političku stranku, Nacionalni korpus, sa paravojnim krilom pod nazivom Nacionalna milicija. Ovdje ključnu ulogu imaju veterani puka.

Uz pomoć ovih organizacija, regruti su regrutovani i za sam puk i za građanski pokret Azova. Veterani Azova su se također aktivno pridružili Oružanim snagama Ukrajine i agencijama za provođenje zakona, uključujući policiju, vojsku i Službu sigurnosti, gdje su nastavili širiti Azovsku ideologiju integralnog nacionalizma.

Ozbiljna ritualna komponenta prožima sve aspekte života unutar puka Azov i njegovog građanskog pokreta. Tri mača koja su sada prikazana na ševronima ”novog” Azova zapravo su odraz sasvim opipljivog simbola. Svečani kompleks sa tri drvena mača izgrađen je u glavnoj bazi Azova u gradu Urzuf blizu Mariupolja, gdje su se izvodili gotovo svi rituali puka. Najznačajniji od njih je pomen poginulim saborcima. Tokom obreda, Azoviti stoje držeći drvene štitove i baklje. Na štitovima se nalaze glavni simboli puka – ”crno sunce” i Wolfsangel, kao i imena poginulih pripadnika.

Voditelj ceremonije proziva svako njihovo ime, nakon čega vojnik sa odgovarajućim štitom upali spomen-svjetlo i kaže: “Pamtimo!”, na šta drugi odgovaraju: “Osvetit ćemo se!” Ovaj ritual nije originalan izum. Azoviti su ga pozajmili od italijanskih fašista iz 1920-ih, koji su ga zvali Presente! Ovaj i druge rituale razvila je posebna ideološka jedinica u okviru Azova, služba ”Nosilac standarda”.

Zapravo, izbor tri mača kao novog simbola govori. Nova generacija dolazi na čelne pozicije Azova. Ovo više nisu razulareni fudbalski navijači koji su svojevremeno stvorili bataljon i za koje su SS simboli i izbijanje nacističke ideologije bili oblik protesta. Sada emisiju vode ljudi koji su odgajani u sistemu Azov sa azovskom ideologijom integralnog nacionalizma. Veze sa evropskom ultradesnicom, takozvanim ”bijelim nacionalističkim” pokretom, za njih više nisu toliko važne. Središte njihovog svjetonazora je ukrajinska državnost i ukrajinska nacija, osuđena na borbu i protiv Rusije i protiv liberalnih vrijednosti Zapada. Naravno, za Azovite, najbolji dio ukrajinske nacije su oni sami.

Predaja glavnog dijela puka na Azovstalu samo je iskristalizirala azovsku ideologiju. Za Azovite je sadašnji rusko-ukrajinski sukob postao upravo eshatološka ”konačna bitka” prikazana u Wagnerovoj operi. Treba ga voditi protiv Rusa i liberalnog Zapada, koji ne želi da pruži dovoljnu vojnu pomoć niti uđe u otvoreni sukob sa Moskvom. Ako bude potrebno, vodit će se čak i protiv vlastite vlade, koja je obećala evakuaciju branilaca Azovstala, ali nije održala svoju riječ. Posljednja bitka se mora voditi do kraja, a Azovite nije briga koliko će ukrajinskih građana izgorjeti u njenoj vatri u ime nametanja svoje ”Nacionalne ideje”.

Autor Dmitrij Plotnikov