Iza zavjese: Kultura koja zagovara pobačaje zapravo je transhumanistički kult smrti

Što se tiče njegove zakonitosti u odnosu na nedavnu kontroverzu oko SCOTUS-a, pitanje nije je li pobačaj moralno ispravan ili čak dvosmislen. Iz perspektive sudske prakse, vladini mehanizmi provedbe bi nužno bili invazivni i drakonski.

Mehanizmi društvene prisile nude učinkovitiju alternativu pravnim, što uključuje stigmatiziranje kulture pobačaja zbog onoga što jest: kult smrti.

Bez obzira na to kako različite interesne skupine raščlanjuju jezik, pobačaj je nedvojbeno namjerno gušenje bilo trenutnog oblika života; bilo tek nastalog ili oblika u nastajanju, koje god okvire netko odabrao.

Ono što pobačaj nije je “zdravstvena skrb”, u rangu s korijenskim kanalom. Niti je to trijumfalna proslava ženskih prava.

Naravno, ljevičari će uskočiti u svaku raspravu o pobačaju s argumentom da je “pobačaj samo traumatičan životni događaj jer ga se žene srame”, na isti način kao što se “transrodne osobe ubijaju samo zato što su izopćene iz društva, a ne zato što su doslovno vjeruju da su zarobljeni u izvanzemaljskom tijelu i nakon toga razvijaju tjelesnu dismorfiju.”

Ali na stranu društvena stigma, koliko je sam čin pobačaja inherentno traumatičan?

Pogledajmo postupak kliničkog pobačaja korak po korak za trudnoće starije od 16 tjedana (naziva se D&E za “dilataciju i evakuaciju”)

Dolje je izravan citat najvećeg institucionalnog navijača pobačaja, Planiranog roditeljstva, s poticajem da se umanji njegov šok, radi maksimalne objektivnosti. Čak i uz pokušaj udruge Planned Parenthood u vezi korigiranja jezika u kliničkom smislu, možete odlučiti koliko je pobačaj zapravo inherentno traumatičan, neovisno o percipiranoj društvenoj stigmi:

“Tijekom D&E pobačaja, liječnik ili medicinska sestra će:

• pregledajti vašu maternicu
• staviti spekulum kako bi gledali u vašu vaginu
• ubrizgati pripravak za umrtvljenje u ili blizu grlića maternice
• rastegnuti otvor cerviksa nizom šipki za širenje
• umetnuti tanku cjevčicu kroz vrat maternice u maternicu
• upotrijebiti kombinaciju medicinskih alata i uređaja za usisavanje kako bi nježno izvadili trudničko tkivo iz vaše maternice”

Jednostavnim jezikom, liječnik otvara vaginu medicinskim kliještima, rasteže grlić maternice, gura podmazanu metalnu šipku u maternicu kako bi pomiješao dijelove djeteta, zgnječio djetetovu lubanju kako bi olakšao vađenje, a zatim sve biološko tkivo isisao s medicinskim usisivačem.

Potreban ili ne, etički ili ne, u kojem je to zdravom svijetu ovakav postupak razlog za zdravlje?

Što točno pokreće kulturu pobačaja?

Dvije glavne sile forsiraju agendu pobačaja, jedna manje vidljiva od druge:

1. Feministička ideologija trećeg vala. Moderna ljevičarska kultura pobačaja ne zagovara samo žensku tjelesnu autonomiju; slave čin pobačaja kao moralnu pobjedu nad opresivnim patrijarhatom ili kako već. Pobačaj je, više od svega, vjerski obred vjernika neoliberalne Crkve, žrtva neoliberalnim bogovima. Zaštita “ženskih prava” samo je izmišljotina za pobacivanje, budući da je druga sila koja pokreće njegovo društveno prihvaćanje puno mračnija.
2. Transhumanistički pokret.

Potonja i njezina povezanost s kulturom pobačaja, mračnija je od prve.

Pobačaj na zahtjev, po službenoj dužnosti dio je šireg kulturnog nihilizma društva koje je izgubilo dodir s Bogom; ne s Bogom u smislu bradatog djeda nalik Abrahamu, već s božanskim koje životu daje smisao. Ljudski život, potencijalni ili ostvareni, besmislen je, a samim time i bezvrijedan, da bi ga se neozbiljno odbacio ili čak slučajno uništio na isti način na koji zgnječite žohara bez razmišljanja.

Zašto ubijanje mrava nije moralna grozota? Jer se vjeruje da su njihovi životi beznačajni.

Antihumani etos zadire u srž transhumanističke agende. Ljudsko tijelo, čak i sam život, toliko je inherentno manjkavo da poziva, samom svojom prosječnošću, na tehnološku manipulaciju. Transrodnost, spajanje čovjeka i stroja, medikalizirano i industrijalizirano ubojstvo putem potpomognutog samoubojstva i pobačaja itd., sve su to različite glave iste zvijeri.

Kako se dnevni red razotkriva i postaje jasniji, sva ova naizgled odvojena pitanja spajaju se u jednu nit: manipulirati životom tehnologijom i u tom procesu, pretvoriti tehnokrate u zemaljske bogove.

Društveni inženjeri postupno mijenjaju norme, tkivo društva. Oni igraju dugu igru.

Konačni cilj je normalizirati ubojstvo medicinom, bez obzira pod okriljem koje korporativna država može opravdati. Ali, kao što su svjesni, u ovom trenutku, još uvijek ukorijenjeni zapadni, kršćanski etos sprječava bezobzirno državno ubijanje po volji.

Kada bi država podivljala i odmah krenula u agresivno istrebljenje svojih politički nepoželjnih podanika po volji, vjerojatno bi naišla na značajan otpor i cijeli bi se projekt raspao.

Razmotrite način na koji Bill Gates, na primjer, oblikuje svoju podršku “tribinama smrti”.

“Trošiti milijun dolara na ta posljednja tri mjeseca života za tog pacijenta… ne bi li bilo bolje ne otpustiti tih deset učitelja… ali to se zove ‘tribina smrti’ i ne biste trebali imati tu raspravu.” Za njega to nije moralno razmatranje. Radi se o onome što on misli da može, ili bolje rečeno ne može (još uvijek). Nije slučajno, da Zaklada Billa i Melinde Gates obasipa vrhunsku nevladinu organizaciju koja se bavi pobačajem Planned Parenthood (”Planirano roditeljstvo”) s milijunima dolara donacija. Njegov otac, OG američki eugeničar, služio je u nacionalnom odboru za planirano roditeljstvo i pomno je usmjeravao njegov razvoj u međunarodnu silu za depopulaciju.

U viziji Billa Gatesa, dovršena biomedicinska država (koju će on i njegovi prijatelji kontrolirati iza pseudo-demokratske fasade) bit će ovlaštena donositi odluke o životu ili smrti za građane; u biti, ubiti ili dati pomilovanje i opravdati to u smislu uštede troškova ili bilo kojeg od brojnih drugih potencijalnih moralnih razloga.

Pothvat sakaćenja i uništavanja života na razini stanovništva, inače poznat kao “igranje Boga”, u ime znanosti i medicine, opravdan raznim sumnjivim moralnim tvrdnjama, postaje industrijaliziran i institucionaliziran; sustavan, kako bi ”probuđeni ljevičar” rekao.

Sustavno ubijanje političkih nepoćudnih jest ono što u konačnici dobijete od državne medicine, kada sociopati vode državu.

Možda je najmračnija istina ovdje da kada dođete do samog dna, iza namjernog uništavanja zapadne civilizacije potkopavanjem njezinog središnjeg zakupca svetosti ljudskog života i transhumanizma, dolazi do depopulacije.

Uzmite u obzir Billa Gatesa 2010. godine, na Ted Talku pod nazivom “Inovacija do nule!”:

“Svake godine ispuštamo mnogo ugljičnog dioksida, preko 26 milijardi tona… I nekako, moramo napraviti promjene koje će to svesti na nulu… Ova jednadžba ima četiri faktora, malo množenja…

Dakle, imate nešto na lijevoj strani, CO2, koji želite svesti na nulu, a to će se temeljiti na broju ljudi, uslugama koje svaka osoba koristi u prosjeku, energiji, u prosjeku, za svakog uslugu i CO2 koji se ispušta po jedinici energije. Pa pogledajmo svaki od njih i vidimo kako ovo možemo svesti na nulu. Vjerojatno će se jedan od ovih brojeva morati približiti nuli.”

Ako nije očito, “nula” ste vi i vaša obitelj; ljudski život na planeti. Taj sočan zaključak izmamio je smijeh ulizičke publike. Pametno naslovljen naslov “inovacija do nule” navodno se odnosio na ugljični dioksid, ali jasno je njegovo dvostruko značenje.

Tehnokrati prvo pojeftinjuju život, zatim si daju dozvolu da se poigravaju s njim i konačno, pravo na uništenje života kako bi zadovoljili svoje sadističke porive, poput mačke koja kandžama hvata kukca prije nego što ga konačno pusti da umre.

Tako pravi cilj agende pobačaja, samo jedan aspekt šireg biomedicinskog kulta smrti u svojoj srži, postaje jasniji. Samo trebate sastaviti slagalicu.