Varšava i ratne reparacije – Ako uspije, Njemačka može tražiti svoj teritorij

Već duže vrijeme Poljska na najvišoj razini zahtijeva odštetu od Njemačke zbog štete koju je pretrpjela tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, poljski državni vrh ne razumije da su ovi zahtjevi u izravnoj suprotnosti s ugovorima Poljske iz 1953. godine, što znači da Varšava sebe ne priznaje kao pravnog nasljednika Narodne Republike Poljske, što bi moglo imati vrlo neugodne posljedice za zemlju.

Naime, poljska vlada je navela da odštetu koju, navodno, Demokratska Republika Njemačka nikada nije platila Poljskoj nije plaćena marionetskoj sovjetskoj tvorevini Narodnoj Republici Poljskoj, čime se odriče državnog kontinuiteta zemlje dok je bila dio ”Istočnog bloka” i današnje Poljske.

U četvrtak je premijerka Poljske, Beata Szydło, rekla da Poljska, kao žrtve Drugog svjetskog rata, ima pravo na odštetu od Njemačke.

”Poljska govori o pravdi i Poljska kaže da bi ona trebala biti zadovoljena”, rekla je Szydło.

Szydło je dodala kako Poljska još ima šanse da bude obeštećena. Ratne reparacije su, po njezinu mišljenju, ”podsjetnik na pravdu za Poljsku”.

Kritičarima ovog stava je poručila ”neka pogledaju povijest i zapamte što se u Poljskoj dogodilo za vrijeme rata”.

Izjava poljske premijerke je uslijedila nekoliko dana nakon što su zastupnici vladajuće stanke ”Pravo i pravda” najavili namjeru potraživanja ratne odštete čak i od Rusije.

Početkom kolovoza, kada je postalo poznato da će poljsko Ministarstvo vanjskih poslova i druge državne institucije zahtijevati isplatu ratnih reparacija od Berlina, glasnogovornik predsjednika Krzysztof Schersky je izrazio sumnju i rekao kako ovo  pitanje ”zahtijeva jake pravne argumente”, sugerirajući na mogućnost ozbiljnog spora na temelju međunarodnog prava.

Međutim, poljski ministar obrane Antoni Macierewicz je otvoreno tražio da Njemačka Poljacima plati prouzročenu materijalnu štetu i za zločine protiv naroda u razdoblju od 1939. do 1945. Prema njegovim riječima, Varšava de facto nikad nije odustala od tih zahtjeva.

”Nije istina da je poljska vlada odbila tražiti njemačke ratne reparacije. To je učinila sovjetska kolonija imena Narodna Republika Poljska. Ona je odbila dio reparacija od isto marionetske države koja se zvala Demokratska Republika Njemačka”, rekao je Macierewicz.

Vladajuća stranka je obećala da će uskoro pripremiti izvješće s međunarodnim pravnim argumentima  kojima će potkrijepiti zahtjeve protiv Njemačke.

Točne brojke još nisu poznate. Čelnik stranke ”Pravo i pravda”, Jarosław Kaczyński, samo spominje da su  ”ogromne”.

Zamjenik predsjednika Europskog parlamenta Richard Charnetsky je 2004. godine, kada je Poljska ušla u EU, pozvao da se raspravi o tom pitanju. Čak je stvorena posebna komisija koja je zaključila da su Nijemci morali platiti 18,2 milijardi zlota, oko 5 milijardi dolara po trenutnom tečaju. Kasnije je naveden iznos od 45 milijardi dolara, a poljski parlamentarac Marek Jakubiak procjenjuje da Njemačka treba platiti Varšavi oko 350 milijardi eura. No, Europska komisija nije donijela nikakvu formalnu odluku o ovom pitanju.

Naprotiv, Varšava je ulaskom u EU još jednom službeno potvrdila odricanje potraživanja od Berlina.

O poljskom zahtjevu je ranije govorila i Ulrike Demmer, predstavnica vlade Savezne Republike Njemačke. Ona je naglasila da je ”pitanje reparacija prema Poljskoj s pravne i političke točke gledišta potpuno riješeno”. Prema njezinim riječima, Varšava je u kolovozu 1953. odbila daljnje reparacije od Njemačke, a kasnije je to više puta potvrdila.

”Njemačka je svjesna svoje odgovornosti za događaje iz Drugog svjetskog rata s političke, moralne i financijske točke gledišta. Njemačka je platila velike reparacije, uključujući i Poljskoj, kao naknadu za štetu, ali plaća još uvijek”, rekla je Demmer.

Zastupnik Bundestaga iz vladajuće Kršćansko-demokratske unije Karl-Georg Wellmann napomenuo je da je sporazum iz 1953. u smislu međunarodnog prava obvezujući. Osim toga, podsjetio je kako na godišnjoj razini Njemačka uplaćuje znatnu količinu ovca u proračun EU, od kojeg Poljska prima subvencije.

”Poljska prima od EU 14 milijardi eura godišnje”, rekao je Vellman.

Prema njegovim riječima, Njemačka je oduvijek bila na strani Poljske i aktivno se zalagala ne samo za njezino članstvo u NATO i Europskoj uniji, nego i druge pogodnosti od kojih je Poljska imala velike koristi. Doista, Poljska od EU nije dobila manje od 100 milijardi eura.

Povijesni sporazum Poljska i Istočna Njemačka

Podsjetimo da je Vijeće ministara Poljske, na čelu s Bolesławom Bierutom,  23. kolovoza 1953. izjavilo: ”Uzimajući u obzir činjenicu da je Njemačka u velikoj mjeri ispunila svoje obveze u pogledu reparacija, kao i činjenicu da će poboljšana ekonomska situacija u Njemačkoj služiti njenom mirnom razvoju, vlada Poljske, koja redovito traži da da doprinos rješavanju njemačkog pitanja, miru i demokraciji, ali i u skladu s interesima poljskog naroda i svih miroljubivih naroda, odlučila je od 1. siječnja 1954. godine odustati od primitka odštete u korist Poljske”.

Na konferenciji u Potsdamu 1945. su se stranke sporazumjele da će reparacije Poljske zadovoljiti Sovjetski Savez od svog udjela, kojega će dobiti od Njemačke. Konkretno, reparacije Sovjetskom Savezu su isplaćene od strane zone istočne Njemačke i njemačkom imovinom u Bugarskoj, Finskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i tadašnjoj Istočnoj Austriji.

Kasnije je, 1970. godine, potpisan sporazum o normalizaciji odnosa između Poljske i Njemačke, kada je u Bonnu potvrđena nepovredivost novih zapadnih granica Poljske.

Podsjetimo da je slično pitanje, ali iz sasvim drugih razloga, oko ratne odštete od strane Njemačke otvorila i Grčka, čiji premijer Alexis Tsipras govorio je o iznosu od 270 milijardi eura.

”Poljska jeste bila žrtva, ali je dobila dio Njemačke”

Savjetnik bivšeg ruskog predsjednika, koji je dugo vremena živio u Poljskoj, Sergej Stankievič, podsjeća da je Poljska stvarno bila jedna od žrtava rata.

”Njen status kao takav je potvrđen od strane pobjedničkih sila na Jalti i u Potsdamu. Ako i nije dobila materijalne reparacije, Poljska je za odštetu dobila  značajan dio teritorija”, rekao je Sergej Stankievič.

”Konkretno, u Potsdamu su granice istočne Njemačke premještene na zapad, što je smanjilo njezin teritorij za 25% u odnosu na onaj iz 1937. Glavni dio teritorija oduzetih Njemačkoj su postali dio Poljske”, podsjeća Stankievič.

Osim toga, Poljska je na inzistiranje Sovjetskog Saveza potpisala odluku s konferencije u San Franciscu, koja je sažela rezultate Drugog svjetskog rata. Dakle, Stankievič tvrdi da se tom Varšava također odrekla prava na potraživanje odštete.

Već početkom ovog stoljeća je Njemačka stvorila poseban fond iz kojeg se isplaćuju odštete za prisilni rad u njemačkom zatočeništvu za građane svih oštećenih zemalja, uključujući i Poljsku.

Kako u Poljskoj nakon rata još nije bila formirana međunarodno priznata vlada, Sovjetski Savez je odlučio prihvatiti potraživanja Poljske, koje će isplatiti iz svog udjela. Stoga je dio njemačke imovine oduzete od strane Sovjetskog Saveza za reparacije poslan Poljskoj, a ukupan iznos je bio čak 15%, podsjeća Stankievič i konkretno navodi brojnu industrijsku opremu.

Čak se i poljski stručnjaci pitaju kako se sadašnja vlada usuđuje odreći pravnog nasljeđa Narodne Republike Poljske.

Naime, takav potez bi odmah doveo u pitanje pravni status današnje Poljske, uključujući sporazum između Njemačke i Poljske o nepovredivosti granica.

Bivši potpredsjednik Međunarodnog odbora parlamenta, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Olsztyn, Tadeusz Iwiński podsjeća kako će se iduće godine obilježiti 100. godišnjica nezavisnosti Poljske i na 123 godine kada Poljska nije postojala i bila je podijeljena između Pruske, Rusije i Austrije.

”Nije teško primijetiti da je polovica od 100 godina nezavisnosti period Narodne Republike Poljske. U skladu s odlukom na konferenciji u Jalti, Poljska nije bila apsolutno suverena država i pripadala je području političkog utjecaja Sovjetskog Saveza. No, stupanj slobode u zemlji, uz Jugoslaviju koja nije bila u sovjetskom bloku, ovdje je bio najviši. Druge Poljske nije bilo i odbacivanje ove činjenice otvara Pandorinu kutiju. Dali smo istočne regije, ali su dobili od Njemačke mnogo veći teritorij i bogati Szczecin, Wroclaw i tako dalje”, podsjeća poljski politolog.

Međutim, Iwiński ne misli da će Berlin igrati istu igru kao Varšava, te da će, na primjer, od Poljske tražiti povratak Szczecina, Wroclawa i Olsztyna.

”Ne mogu zamisliti da sadašnja Njemačka ima ikakve teritorijalne pretenzije prema Poljskoj”, rekao je Tadeusz Iwiński.

”Jasno je da bilo koji materijalni iznos ne može nadoknaditi stradanja civilnog stanovništva i nepovratne gubitke tijekom najrazornijeg rata u povijesti čovječanstva. No, poljska vlada nema nikakvu odvojenu ili posebnu pravnu osnovu da od današnje Njemačke traži financijsku korist. To je stvar isključivo dobre volje”, kaže Savjetnik bivšeg ruskog predsjednika, koji je dugo vremena živio u Poljskoj, Sergej Stankievič.

Prema njegovim riječima, mogućnost udovoljenja ovih zahtjeva je minimalna, ali zato već narušeni odnosi Varšave s Berlinom može biti potpuno uništeni.

Profesor Tadeusz Iwiński kaže kako su izjave Varšave ”prijetnja, bez mogućnosti uspjeha”.

”Službeno, vlada još nije izašla s takvim prijedlogom, jer nema šanse za uspjeh. Poljski političari se sada okreću Njemačkoj, samo da vide reakcije Berlina”, uvjeren je Tadeusz Iwiński.