Vladimir Putin o energetskoj krizi

Pitanje: “Gospodine predsjedniče, u Europi se razvija ozbiljna energetska kriza, koja raspravlja o mogućnosti da Gazprom prekine isporuke plina. Tvrtka je navodno izdala službenu obavijest jednom od svojih njemačkih klijenata, navodeći okolnosti više sile. Ima li razloga optuživati ​​Rusiju da je izazvala ovu energetsku krizu? Hoće li Gazprom nastaviti ispunjavati svoje obveze?”

Vladimir Putin: Prije svega, Gazprom je uvijek poštovao i nastavit će poštovati svoje obveze. Nema nikakve osnove za pokušaje naših partnera da krivnju za vlastite pogreške prebace ili pokušaju prebaciti na Rusiju i Gazprom.

Kakva je situacija s isporukom energije? U 2020., u prvoj polovici 2020. plin je u Europi koštao 100 eura za 1000 kubnih metara. Cijena je u prvoj polovici 2021. porasla na 250 eura, a danas je 1700 eura za 1000 kubika plina.

Što se događa? O tome sam govorio u više navrata i ne znam trebamo li ići u detalje energetske politike europskih zemalja koje podcjenjuju važnost tradicionalnih izvora energije i stavljaju novac na netradicionalne izvore energije. Veliki su stručnjaci za netradicionalne odnose, a odlučili su se založiti i za netradicionalne izvore energije poput sunca i vjetra. Prošla zima je bila duga, nije bilo vjetra, i to je to. Ulaganja u dugotrajnu imovinu tradicionalnih proizvođača energije smanjila su se zbog prethodnih političkih odluka: banke ih ne financiraju, osiguravajuća društva ne osiguravaju, lokalne samouprave ne dodjeljuju zemljišta za nove projekte, a cjevovod i drugi oblici transporta nisu razvijani. To je rezultat dugogodišnjeg, vjerojatno desetljeća takve politike.To je temeljni uzrok povećanja cijena, a ne bilo kakve akcije Rusije ili Gazproma.

Što se danas događa? Do nedavno smo Europu isporučivali plin bez Turske: Turskoj smo isporučivali oko 30 milijardi kubičnih metara godišnje, a Europi 170 milijardi, 55 milijardi preko Sjevernog toka 1, a ako me sjećanje ne vara, 33 milijarde su isporučene preko Jamala. Europa, preko dvije žice koje prolaze kroz Ukrajinu. Oko 12 milijardi isporučeno je u Europu kroz Tursku preko Turskog toka.

Ukrajina je iznenada objavila da će zatvoriti jednu od dvije rute na svom teritoriju. Navodno zato što plinska crpna stanica nije pod njezinom kontrolom nego na teritoriju Luganske Narodne Republike. No, našla se pod kontrolom Luganske Narodne Republike nekoliko mjeseci prije, i nedavno su ga zatvorili bez ikakve osnove. Tamo je sve normalno funkcioniralo, nitko se nije miješao. Po mom mišljenju, zatvorili su je jednostavno iz političkih razloga.

Što se dogodilo sljedeće? Poljska je uvela sankcije tvrtki Yamal-Europe, koja je isporučivala 33 milijarde kubičnih metara plina. Prije su nam uzimali 34, mislim 33-34 milijuna kubika dnevno. Potpuno su ga zatvorili. Ali onda smo vidjeli da su uključili naftovod Jamal-Europa u obrnutom načinu rada i počeli uzimati oko 32 milijuna dnevno iz Njemačke. Odakle dolazi plin iz Njemačke? To je naš ruski plin. Zašto iz Njemačke? Jer je to Poljacima ispalo jeftinije. Prije su to od nas dobivali po vrlo visokoj cijeni, bližoj tržišnoj, dok Njemačka po dugoročnim ugovorima to od nas dobiva 3-4 puta jeftinije od tržišne cijene.

Njemačkim je tvrtkama isplativo prodati ga Poljacima uz malu premiju. Poljacima se isplati kupiti ga jer je jeftinije nego kupiti ga izravno od nas. No količina plina na europskom tržištu je smanjena, a ukupna tržišna cijena je porasla. Tko je pobijedio? Svi Europljani su samo izgubili. Ovo je druga točka: Yamal-Europa.

Dakle, prvo je zatvorena jedna od ruta u Ukrajini, zatim Yamal-Europa, sada Sjeverni tok 1,koja je jedna od glavnih ruta – kroz nju crpimo 55 milijardi kubika godišnje. Tamo radi pet Siemensovih plinskih kompresorskih stanica, a jedna je u pripravnosti. Jedan kompresor je morao biti poslan na popravak. Trebao je doći popravljeni kompresor iz Kanade, iz Siemensove tvornice u Kanadi, da ga zamijeni. No, završilo je pod sankcijama u Kanadi. Dakle, jedna crpna stanica, samo jedna oprema je bila u kvaru zbog planiranih radova održavanja i nije vraćena iz Kanade.

Sada nam govore da će jedinica uskoro biti isporučena iz Kanade, ali Gazprom još nema službene dokumente. Svakako ih moramo dobiti, jer to je naše vlasništvo, to je vlasništvo Gazproma. Gazprom bi trebao dobiti ne samo hardver, ne samo plinsko pumpno postrojenje, nego i popratnu dokumentaciju, i pravnu i tehničku dokumentaciju. Moramo vidjeti što Gazprom uzima – trenutno stanje turbine, pravni status, je li pod sankcijama ili ne, što možemo učiniti s njom ili je možda sutra uzmu natrag. Ali to nije sve.

Problem je što krajem srpnja, 26. srpnja, mislim – možemo pitati Gazprom – treba poslati još jednu turbinu na redovno održavanje, na popravak. A odakle ćemo dobiti zamjenu? Ne znamo.

Još jedna turbina zapravo nije u funkciji zbog raspadanja unutrašnjeg omotača. Siemens je to potvrdio. Ostaju dvije operativne jedinice, koje pumpaju 60 milijuna dnevno. Dakle, ako bude isporučen još jedan, dobro, imat ćemo dva u pogonu. Ali ako ne bude, ostat će samo jedan, koji će crpiti samo 30 milijuna kubika dnevno. Možete računati koliko će vremena trebati da se ispumpa ostatak. Kakva je to odgovornost Gazproma? Što Gazprom uopće ima s tim? Presjekli su jednu rutu, pa drugu i sankcionirali ovu opremu za pumpanje plina. Gazprom je spreman pumpati onoliko plina koliko je potrebno. Ali sve su zatvorili.

A u istu su zamku upali i s uvozom nafte i naftnih derivata. Čujemo razne lude ideje o ograničavanju količine uvoza ruske nafte ili cijena ruske nafte. To će dovesti do iste situacije kao s plinom. Rezultat (iznenađen sam što to govore ljudi sa sveučilišnom diplomom) bit će isti – rast cijena. Cijene nafte će skokovito rasti.

Što se tiče plina, postoji još jedna ruta koju smo spremni otvoriti, a to je Sjeverni tok 2. On je spreman za puštanje u promet, ali oni ga ne puštaju. I tu ima problema, o njima sam razgovarao s kancelarkom prije šest ili možda osam tjedana. Pokrenuo sam ovo pitanje; Rekao sam da je Gazprom rezervirao kapacitet i da taj kapacitet treba iskoristiti,i ne može beskonačno lebdjeti u zraku.

Odgovor je bio da su na dnevnom redu druga pitanja, važnije stvari, pa im je sada teško baviti se time. No, morao sam ih upozoriti da ćemo onda pola količine namijenjene Sjevernom toku morati preusmjeriti za domaću potrošnju i preradu.

Pokrenuo sam ovo pitanje na zahtjev Gazproma, a Gazprom je to zapravo već učinio. Dakle, čak i ako sutra pustimo Sjeverni tok 2, on neće pumpati 55 milijardi kubičnih metara, nego točno pola te količine. A s obzirom na to da smo već na polovici ove godine, bila bi to tek četvrtina. Takva je situacija s opskrbom.

Ali – to sam rekao na početku svog odgovora na vaše pitanje i želim završiti s ovim – Gazprom je uvijek ispunjavao i uvijek će ispunjavati sve svoje obveze, dokle god to, naravno, nekome treba. Prvo sami sve zatvore, a onda traže krivca – bilo bi komično da nije tužno.