Umjetnost na dohvat ruke

Ivo Nedić, akademski kipar iz Novog Sela kod Bosanskog Šamca, ovih dana na šamačkom kupalištu Kej izrađuje i izlaže svoje radove.

Neobičan je to prizor – neposredno uz rijeku Savu, možda pet metara od vode, na tlu, nizgled razbacano bez ikakvog reda, izloženo je na desetine radova akademskog kipara Ive Nedića. Ovaj renomirani umjetnik, koji je imao izložbe u mnogim zemljama svijeta, došao je na ideju da oko Keja sakuplja komade drveta neobičnih oblika i od njih izrađuje svoje figure. Tu je i kamnje raznih veličina i oblika.

Vijest o gostovanju umjetnika na obali save se brzo proširila među mještanima koji su ljubitelji umjetnosti. Čim sam došao u Šamac, o ovom događaju mi je ispričala moja prijateljica Adnana, a ja nisam gubio vrijeme – odmah sam se uputio na Kej. Nekoliko ljudi sam zatekao tamo kako zagledaju eksponate, neki ih i uzimaju u ruke, neki fotografiraju. Umjetnika nije bilo, on je okolo prikupljao novi materijal koji će obrađivati. Kasnije u Orašju srećem svog prijatelja Ištvana i spominjem mu Kej i Ivine radove, a on mi kaže: „Znam, već mi je na to ukazala profesorica Hana i bio sam tamo.“ Uzgred, kaže kako je, gledajući kamenje koje je Ivo sakupio i izložio pomislio na ljude – svi su tako slični, a ni jedan nije isti.

Zanimljivo, nekoliko ljudi koje sam kasnije sreo i spomenuo im izložbu na Keju su mi rekli da znaju za nju i da su već bili tamo i vidjeli radove. Nigdje nikakvog obavještenja, a svi zanju! Učinilo mi se prirodnim da se upriliči i jedna prava, organizirana izložba, i na to sam ubrzo dobio odgovor: „Da, bila je takva ideja, ali koliko znam, Ivi su rekli da treba pisati neku molbu, pa taksirati je s deset maraka i tako nešto, a njemu se to ne da.“

Ipak, bitno je da mještani imaju priliku vidjeti radove ovog umjetnika, da podržavaju njegov rad, i čini se da mu razumijevanja s te strane od ljubitelja umjetnosti ne nedostaje. Kad sam ponovo dolazio, vidio sam opet nekoliko posjetitelja kako fotografiraju radove i razgovaraju o njima. Umjetniku su namjestili i šator, da može tu prespavati ako želi, da ne mora svaki dan ići kući u Novo Selo i gubiti vrijeme na putovanje. A nakon nekog vremena, ko zna – možda se i promijene neke okolnosti pa se upriliči i prava izložba radova na kojoj će biti predstavljen i umjetnik i gdje će imati mogućnost nešto reći o svom radu; gdje će se u određeno vrijeme na jednom mjestu okupiti ljudi koje zanima ova vrsta stvaralaštva i razgovrati o njoj, a mediji sve to zabilježiti i sačuvati za neka buduća vremena?