Predsjednica Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi u utorak je nenajavljeno, ali dugo očekivano sletjela na Tajvan, spustivši američko-kineske odnose na novi niži nivo. Uprkos upozorenjima drugih najviših zvaničnika Vašingtona, Pelosi je sada postala najviši američki zvaničnik koji je posetio ostrvo u poslednjih 25 godina – ali situacija je sada daleko drugačija nego tada.
Prvo, treba shvatiti koliko je ova odluka konsekventna. Za SAD to nije tako velika stvar. Delegacije Kongresa, ne samo iz SAD-a, već i mnogih zapadnih zemalja, često odlaze na Tajvan. Također se smatra odvojenim od zvanične politike američke vlade jer je zakonodavna grana vlasti odvojena od izvršne vlasti, koja ima zadatak da upravlja vanjskom politikom.
U stvari, Pelosi je to zabilježila u tvitu kada je prvi put stigla na ostrvo. “Naša posjeta je jedna od nekoliko kongresnih delegacija Tajvanu – i ni na koji način nije u suprotnosti s dugogodišnjom politikom Sjedinjenih Država, vođenom Zakonom o odnosima s Tajvanom iz 1979., Zajedničkim saopštenjima SAD i Kine i Šest uvjeravanja”, rekla je ona.
Ali Kina to ne vidi na taj način. A to je zato što je sadašnja situacija daleko drugačija nego prije 25 godina kada je tadašnji govornik Njut Gingrič posetio Tajpej. To je prvenstveno zbog toga što je tada vladajuća stranka Kuomintang (KMT) još uvijek zadržala liniju ”Jedne Kine”, postignutu prema Konsenzusu iz 1992. koji je uspostavio Vijeće nacionalnog ujedinjenja Republike Kine (zvanični naziv za ono što zapadnjaci nazivaju Tajvanom).
Vrijedi se ukratko prisjetiti kako je Tajvan kakav poznajemo nastao. Osnovan je tokom Kineskog građanskog rata kada je vladajući KMT pobjegao u kineski Tajvan nakon što su ga nadvladale snage predvođene Komunističkom partijom Kine. Republika Kina je ostatak nazadne, predkomunističke vlade.
Zato je linija iz 1992. koju je ROC priznala – a ne Narodnu Republiku Kinu (NRK) – kao legitimnu vladu cijele Kine. Sebe je doživljavala kao vladu u egzilu. Međutim, ova linija je i dalje bila prihvatljiva od strane kopna, npr. NRK, jer je priznala da postoji jedna Kina i da je Tajvan dio Kine.
Tek 2019. je trenutni tajvanski lider Tsai Ing-wen, iz Demokratske progresivne stranke (DPP), potpuno odbacio uspostavljeni konsenzus iz 1992. godine. Tada su se stvari promijenile i kada je Peking počeo nazivati tajvansku vladu pod DPP-om „snage za nezavisnost Tajvana“. U tom trenutku je počeo da se javlja nezavisni „tajvanski” identitet.
Dakle, Gingrichova posjeta nije viđena kao priznanje separatističkim snagama – jer je vladajući KMT sebe vidio kao de jure vladara Kine – a Pelosijeva se doživljava kao napad na nacionalni suverenitet Kine. Kina takođe vidi ponašanje administracije kao prećutno odobravanje ovog napada na njen suverenitet.
Prije svega, Pelosi je službenim avionom američke vlade otišla u Tajpej, što implicira zvaničnu vezu između zvaničnika u Tajpeju i Washingtonu. Procjene navode da je trošak ovog putovanja američkih poreskih obveznika oko 90 miliona dolara. Dio američkog obećanja ”Jedne Kine” je da će održavati samo nezvanične veze sa Tajvanom.
U isto vrijeme, američka vojska – dio administracije – navodno je napravila planove za zaštitu Pelosinog aviona u bilo kojem vanrednom slučaju i, kao vrhunac, i Pelosi i američki predsjednik Joe Biden članovi su iste političke stranke. Ovo samo naglašava kinesko insistiranje da administracija podržava Pelosijeve akcije.
Pelosijeva posjeta Tajvanu će nesumnjivo gurnuti odnose između Pekinga i Washingtona na novi niži nivo. “Tajvansko pitanje je najvažnije i najosjetljivije pitanje u samom srcu kinesko-američkih odnosa. Tajvanski moreuz suočava se s novom rundom napetosti i ozbiljnih izazova, a osnovni uzrok su ponovljeni potezi tajvanskih vlasti i Sjedinjenih Država da promijene status quo”, navodi se u službenom saopštenju kineskog ministarstva vanjskih poslova.
Sada je pitanje kako stvari napreduju odavde. Tenzije su već blizu ključanja. Zbog spekulacija o Pelosijevoj posjeti, prekinuti su letovi u kineskoj provinciji Fujian u blizini Tajvana, tajvanski predsjednički ured bio je na meti DDoS napada u inostranstvu, a čak je i prijetnja bombom upućena tajvanskom međunarodnom aerodromu Taoyuan. Kina je od tada najavila veliku vojnu vježbu od 4. do 7. augusta koja u velikoj mjeri okružuje cijelo ostrvo Tajvan i prelazi teritorijalne vode Tajvana.
Ne čini se da su SAD planirale nešto iznad vojnih vježbi ili diplomatskih izjava, a isto tako, izgleda da Peking neće iznenadno reagirati na Pelosijevu posjetu. Kineski nacionalistički komentatori poput Hua Xijina iz Global Timesa nagovijestili su trenutne vojne reakcije – to se čini malo vjerojatnim.
Izreka kaže da je osveta jelo koje se najbolje služi hladno. A Kina sigurno ima dosta vremena da pusti to jelo da čami, birajući svoje vrijeme i mjesto za reakciju. Jedno je sigurno, kako su rekli kineski komentatori, ovaj najnoviji potez bi lako mogao ubrzati eventualno ponovno ujedinjenje. Postoji unutrašnja politička dinamika koja to također sugerira, a javno mnijenje na kopnu čvrsto se zalaže za povlačenje Tajvana nazad u orbitu Pekinga, a predsjednik Xi Jinping želi da učvrsti svoje nasljeđe kao jednog od istorijskih lidera Kine.
U drugoj polovini 2022. godine, tokom 20. nacionalnog kongresa Komunističke partije Kine, traži treći mandat kao generalni sekretar Komunističke partije Kine – ili eventualno da bude izabran za predsjednika Komunističke partije Kine, položaj koji je ukinut 1982. godine, a najznačajniji je bio Mao Zedong. Ponovno ujedinjenje, čime bi se trajno okončao Kineski građanski rat, sigurno bi ga svrstalo među najvažnije kineske vođe ikada.
Što se tiče načina na koji će Kina uzvratiti glavnom počinitelju – Washingtonu – to će vjerovatno biti u sferama u kojima to zaista boli i gdje SAD već doživljava najveću destabilizaciju – ekonomskoj i trgovinskoj sferi. Američki lanac nabavke je beskonačno isprepleten s Kinom i tekući trgovinski rat između dvije strane već je bio glavni izvor inflacije.
Uz pokret pera, kineski zvaničnici mogli bi ozbiljno da uznemire američku ekonomiju, pogoršaju inflaciju i pošalju Bajdenove demokrate da se pakuju na ovogodišnjim izborima na sredini mandata, što bi takođe značilo da skinu sa prestola Nensi Pelosi sa mesta govornice. Bilo ko može nagađati kako stvari napreduju, ali ovo se čini najvjerovatnijim, po mom mišljenju.
Autor: Bradley Blankenship
Orekstrirano urusavanje globalnog financijskog sustava. Prvo Evropa, onda Kina i za desert SAD. Plan je izvrsiti kontrolirano rusenje kako bi se poravnale neravnoteze uzrokovane Topcider style printanjem novca u zadnjih 10-15 godina. Ali velika je sansa domino efekta te bi se stvari vrlo lako mogle izmaknuti kontroli. Neka. Dovelo cara do duvara.
Izbori u SAD-u su 8. studenog 2022., tj za jedva tri mjeseca.
Do tada će SAD još više gospodarski potonuti, a na međunarodnom planu još više gubiti ugled (ako je još išta od toga ostalo).
Svi znaju da je rat u Ukrajini maslo izuzetnih i ići svjesno medijski provocirati još jedan rat sa Kinom pred izbore mogu samo politički samoubojice.
Ovo nisu pustinje u Siriji, Libiji, Iraku i Afganistanu gdje su mogli raditi što hoće i kako hoće.
Kada budu izbori u državi izuzetnih, u Europi će se rasplamsati politička i gospodarska kriza koje je tek počela pokazivati svoje pravo lice.
Pojačat će Kinezi “korona represiju” kada to Amerikanci budu najmanje očekivali.😁
Kinezi će na to uzvratiti.
Očekujemo komentare Debelog Đure.
Ja ću se suzdržati. 😄
O pokretanju Plinovoda Sjeverni tok 2 odlučuje precednik Putin, a ne pajaci iz Brisela i Berlina.
Josep Borrell & Usrulja von der Layen su umno debelo potkapacitirani, e da bi se Vladimir Putin odlučio na razgovor, jer bi to bilo gubljenje vremena za Putina
Globalni reset u tjeku uskoro če.mo vidjeti dogovor Ukrajine i Rusije onda idemo dalje
Kada se sve sile iscrpe uspostaviti če se nova svjetska vlada
Da bi analiza bila koliko-toliko dobra mora poći od činjenice da Vašington “diktira tempo” – i u slučaju Rusije ali i Kine. A kako je Vašington krenuo “putem spaljivanja mostova” ni Moskvi ni Pekingu ne ostaje ništa drugo nego da prihvate igru. Ne da se jelo neće jesti hladno… uostalom, dovoljno je pogledati Ukrajinu.
🇨🇳❗The world’s largest Chinese fuel cell and lithium-ion battery maker CATL is postponing an announcement to build a giant $5 billion factory to supply batteries for electric vehicles in North America after US Congress Speaker Nancy Pelosi’s visit to Taiwan, Bloomberg reports.
The plant is supposed to employ 10,000 workers and be able to reduce shipping costs around the world.