Za Rusiju, sa svojim jedinstvenim geopolitičkim položajem, suštinski je teško odrediti geografske prioritete njenih spoljnih odnosa. Tim više što zbog ogromnog prirodnog bogatstva zemlje i sposobnosti da se u potpunosti izdržava resursima nije u principu nepotrebno posmatrati spoljne odnose kao vitalno važan dio sopstvene strategije razvoja.
Nema spora da su sve spoljnopolitičke deklaracije Moskve u posljednje dvije decenije sadržale ritualnu naznaku da je cilj spoljne politike da obezbjedi ekonomski razvoj zemlje. Međutim, u praksi, temelji na kojima stoji ruska državna struktura znače da iskrenost ovih uvjeravanja treba uzeti s malo soli.
U stvarnosti, Rusija – kao i njen glavni geostrateški protivnik SAD – jedna je od samo dvije zemlje u svijetu koje mogu opstati, barem u osnovnom smislu, oslanjajući se u potpunosti na svoje domaće resurse.
Uprkos uvjeravanjima o važnosti spoljno-ekonomskih odnosa, Moskva pravi prioritete svoje spoljne politike ne zasniva na tome koje prilike spoljno okruženje može da pruži, već prije na opasnostima koje može da predstavlja za svoju sposobnost da upravlja ovim blagodatima.
Rezultat je vanjska politika usmjerena na odbijanje prijetnji u prvom redu, a na iskorištavanje prilika u drugoj. I mora se priznati da se upravo s ovim nepremostivim problemom suočavaju mnogi ruski diplomatski poduhvati posljednjih godina, među kojima je prije svega okretanje ka istoku, strategija koju su prije deset godina formulirali domaći mislioci i potkrijepljena izjavama na najvišem nivou.
Čisto materijalistička priroda ove politike u početku je imala velikih poteškoća u interakciji s ruskom vanjskopolitičkom tradicijom i, što je još važnije, sistemom određivanja prioriteta. Pokušaji da se elita uvjeri u potrebu intenziviranja odnosa sa azijskim zemljama na osnovu toga da će to donijeti značajnu materijalnu korist, naišli su na objektivnu prepreku – nije se bilo potrebno truditi u zapadnom pravcu.
To je bilo zato što su materijalne koristi odatle dolazile lako, u poređenju, oslanjajući se na veze uspostavljene stotinama godina sa drugim velikim evropskim igračima. Kao rezultat toga, od 2019. godine, oko 80 % investicija na ruskom Dalekom istoku bilo je domaćeg porijekla. Ovaj region, koji je veći od Evropske unije, ima samo oko 7 miliona ljudi i politički je usredsređen na gradove Vladivostok i Habarovsk.
Možda zbog svojih ekonomskih ograničenja, strategija zaokreta prema istoku u konkretnom smislu nije napredovala dalje od uspostavljanja istinski jakih veza sa Kinom, s kojom je Rusija sada počela da se bavi zaista ključnim pitanjima međunarodnog poretka. U svim ostalim aspektima, istočni stožer je ostao važno retoričko, ali slabo realizovano polje za rusku državu. U proteklih deset godina, međutim, Moskva je značajno proširila svoje prisustvo u različitim azijskim međunarodnim formatima, povećala nivo učešća na raznim međuvladinim forumima, počela više da razmišlja o Istoku i razumije njegovo mjesto u sopstvenom spoljnopolitičkom sistemu.
Zauzvrat, veze sa Kinom je takođe teško posmatrati isključivo kao proizvod pojačanih interakcija na azijskom frontu u posljednjih deset godina. Odnos između Moskve i Pekinga je strateške prirode, sa zajedničkom vizijom pravednijeg međunarodnog poretka kojim ne dominira uska grupa država.
Takođe, Rusija i Kina dijele odgovornost za stabilnost ogromnog dijela Evroazije. Bilateralni trgovinski i ekonomski odnosi se razvijaju uz razumijevanje da će u jednom trenutku dvije države zaista morati zajednički da se suprotstave pokušajima SAD i njihovih saveznika da povrate kontrolu nad globalnom ekonomijom i politikom.
Priznajući da je ovo najbliže tumačenje prirode, sadržaja i rezultata ruskog okretanja Istoku, ne možemo zanemariti potencijalni uticaj na politiku tekućeg političkog i vojnog sukoba u Evropi. Štaviše, od prvih sedmica, većina posmatrača tvrdi da bi de facto raskid sa Zapadom neminovno doveo do jačanja veza Rusije sa nezapadnim državama, od kojih su azijske zemlje najvažnije u ekonomskom i razvojnom smislu.
U pozadini masovnih mjera ekonomskog ratovanja koje su zapadne zemlje pokrenule protiv Moskve 2022. godine, Azija se pojavila kao najvažniji kupac tradicionalnog ruskog izvoza, izvor tehnoloških proizvoda i prioritetni trgovinski i ekonomski partner. Mnogi su čak rekli da bi razvoj veza sa Kinom i ostatkom Azije trebalo da “zamijeni” tradicionalna ruska partnerstva na Zapadu.
Drugim riječima, sukob – zapravo hibridni rat – između Rusije i SAD-a, zajedno sa njihovim evropskim saveznicima, mogao bi se smatrati uslovom zbog kojeg okretanje ka istoku više ne bi bio izbor već potreba, primoravajući Moskvu da preuzme zaista ozbiljno. Ovo je prilično nova situacija i diskusija za Rusiju, jer nikada u svojoj istoriji nije morala da se pozabavi zavisnošću unutrašnje održivosti od interakcije sa jednim ili drugim spoljnim partnerima. Ostaje da se vidi u kojoj mjeri je to zapravo slučaj. Ali već se može iznijeti nekoliko pretpostavki koje su direktno povezane sa značajem odnosa Rusije sa Azijom u narednim godinama.
Prvo, odnosi sa Kinom i (posebno) drugim azijskim državama nisu način da se riješe egzistencijalni problemi, čak i ako se uzme u obzir da će saradnja sa partnerima van Evrope u oblasti energetike biti važan faktor buduće održivosti prihoda ruskog budžeta, i održavanje prisustva Rusije u globalnoj ekonomiji, iz koje je SAD i njeni saveznici pokušavaju isključiti.
Ovo je utoliko vjerovatnije s obzirom da je mnogo manje vjerovatno da će zemlje poput Japana i Južne Koreje biti pod pritiskom SAD da ne trguju sa Rusijom, u poređenju sa njihovim evropskim ekvivalentima. S obzirom na rastuću konfrontaciju s Kinom, Washingtonu nije u interesu da oslabi svoje azijske saveznike ili da ih učini previše zavisnim od američke pomoći.
Drugo, ključne zadatke nacionalnog razvoja moraće da rješava sama Rusija, bez oslanjanja na spoljne izvore tehnologije kakvu smo ranije vidjeli, a kamoli na finansiranje. Nadolazeća era će zahtijevati mnogo veći stepen de facto suvereniteta i, u određenom smislu, sposobnost ograničene autarkije. Uz svu važnost veza izvan Zapada, stoga, Rusija ne može razmišljati o jednostavnom preorijentaciji iz jednog smjera u drugi, zadržavajući svoju povijesno uspostavljenu strategiju ovisnosti o vanjskim izvorima razvoja.
Na primjer, morat će ponovo početi graditi vlastite avione na duge relacije, umjesto da se oslanja na gotove proizvode iz Boeinga i Airbusa.
Treće, treba uzeti u obzir da ni najaktivnije veze u Aziji ne mogu zamijeniti odnose sa državama islamskog svijeta, susjednim zemljama, pa čak i unutar Evrope, gdje također nisu svi odlučni da podignu zidove na njenoj istočnoj granici.
Geopolitički položaj Rusije ne može se promijeniti jednim vojno-političkim sukobom u jednom pravcu. Da ne spominjemo da će sa istorijskog i kulturnog stanovišta Rusiji uvijek biti teško izgraditi angažman u Aziji sličan onom po obimu i duhu onom na jugu i zapadu.
Ukratko, u sadašnjem kontekstu, odnosi sa azijskim zemljama postaju prije potreba nego izbor. Međutim, to ne znači da se bira potpuna promjena najvažnijih aspekata nacionalne vanjske i vanjske ekonomske politike. Naprotiv, to ima važnu taktičku vrijednost i, uz dužnu pažnju s naše strane, moglo bi dalje dovesti do značajnijeg ruskog prisustva u svjetskim poslovima, čiji se centar sve više pomjera na istok.
Autor: Timofei Bordachev
Biden na sve to kaže ko u onom vicu: “Nema veze ja sam na bicikli!” 😀
Geografski ( zanemarivo) europska mentalno azijska
Nakon stoljeca truda da europu prilagodi sebi krenula purem kojem pripada
Savez Kine i Rusije je trajan i nezbježan.
Negdje sam procitao , da je Evropa azijsko poluostrvo, ko zna neka me ispravi.
Posljednji operativni reaktor nuklearke Zaporižje (od njih šest) danas je isključen iz ukrajinske mreže zbog učestalih granatiranja.
Podsjećam, nuklearna elektrana Zaporižje je najveća u Europi i prije rata je zadovoljavala 50%-60% potreba za strujom u Ukrajini, a Rusi su je zauzeli još početkom ožujka ove godine, tek desetak dana nakon početka rata u Ukrajini.
Svi znamo da je trenutno cijena električne energije u Europi zbog europskih sankcija Rusiji i Covid mjera deset puta veća nego inače.
Ukri ne samo da će se smrzavati na jesen i zimu zbog nedostatka plina, nego neće imati dovoljno niti struje, a Europa im ništa neće moći slati suočena sa abnormalnom cijenom i nedostatkom istih.
Moglo bi biti da je Zelenski figura na šahovskoj ploči sa Rusijom sa druge strane, a zapravo igra za suprotnu.
Je li svjesno ili nesvjesno, to samo on zna.
Pazi ovo:
Papa Franjo neće moći posjetiti Moskvu i Kijev prije okupljanja vjerskih čelnika u Kazahstanu od 13.-15. rujna jer je to preporuka liječnika zbog njegovih problema s koljenom, rekao je CNN-u Portugalu.
“Sada ne mogu ići jer je zbog puta u Kanadu došlo do zastoja u oporavku koljena i liječnik mi je zabranio rekavši: ‘Ne možete putovati prije Kazahstana'”, rekao je Franjo.
Ništa čudno za ovog papu.
Dobar je Medvedjev, odličan je Medvedjev
“Anglosaksonski perverznjaci” ne bi trebali “igrati šah sa smrću”
Rusija je svjetska zemlja..
Naslov je tacan samo u prvoj polovini – Rusija jeste evropska zemlja. Ali U Evropi vise nema evropskih zemalja osim Bjelorusije i donekle Madjarske. Turska je vise evropska zemlja od Njemacke – U Stambolu manje je turaka i crnaca nego u Njemackoj.
primorali? rusi vrlo rado surađuju sa kinezima. pod krinkom svih ovih nimalo slučajnih događanja, svjedočimo neviđenom transferu bogatstva sa zapada na istok. kulminacija prebacivanja proizvodnje i industrije sa zapada u kinu, zahvaljujući nekoliko desetljeća potihog prodavanja najboljih tehnologija kinezima, jedan od načina kako se političari bogate kad uvode privatizacije u svoje zemlje. jer ideja globalista je da cijeli svijet preuzme model kojim kina kontrolira milijardu i po kineza. velke banke, dakle poznate bankarske nakaza familije i super bogate amerićke obitelji i sve monarhije svijeta, blackrock i vanguard sada prebacuju investicije na istok. rusi nisu izuzeti od kontrole velkih kazarsko-židovskih familija, zna se da putin kontaktira sa chabad-om, najradikalnijom zionistićkom židovskom organizacijom na svijetu. treba imati na umu da svaka zemlja ipak prilagođava način i stil manipulacije svojoj populaciji, i u svakoj to ovisi o kompetentnosti kadra koji se time direktno bavi. a po svim informacijama koje su uspjele iscuriti, ne… Čitaj više »
Veceras otvarismo novu stranicu zapadnog ludila, uz van der lajnu i von der berbonjak, dobili smo i trecu zapadnu damu na celu jedne od europskih svjetionika demokracije, gospodja se zove liz trus i jedna od prvih izjava koje je odaslala svijetu glasi, ” spremna sam narediti nuklearni udar na Rusiju”.
E pa Putine, zelim ti puno srece, nece ti biti lako sa ove tri dame ali se nekako nadam da ces kao stari laf i gentelman naci put do njihova srca,i to bez upotrebe nuklearnog arsenala.
Prije 2-3 mjeseca sam ovde najavio da ce Liz Tras postati premijerka. Moja prognoza se danas ispunila.
Sad zelim da porucim nasim ljudima u Britaniji da pocnu pakovati kofere.
Putin na omladisnkom forumu: Rusija je zmelja izlazeceg sunca.
Потом је овако објаснио зашто се Русија може сматрати „Земљом Излазећег Сунца“, иако се тако обично зове Јапан: „Тако по правилу називају нашег суседа Јапан, али источно од Јапана нису само Камчатка или Сахалин. Источније је и Нови Зеланд, а источније и од Новог Зеланда је наша Чукотка. Њу само 60 километара мореуза дели од Северне Америке. Зато је Русија Земља Излазећег Сунца“.
Imam jednu informaciju: globalisti spremaju nestasicu vode i veliko poskupljenje flasirane vode vec od iduceg ljeta. Ove zime struja ce poskupiti 1000% i nece vise pojeftiniti cak i kad se pokaze da je ima dovoljno, grijanje ce poskupiti, hrana ce poskupiti, a onda slijedi poskupljenje vode od 500%. Ovo je od covjeka koji pogrijesi u detaljima, mozda bude par mjeseci ranije ili kasnije, ili nesto manje ili vece poskupljenje. Racunajte da ce u ovu pricu uskociti i Usrulja sa zabranom koristenja cesmovace kako bi povecala profit mentorima.
Petrica Kerempuh bi bio idealna osoba za precednika EUropske Komisije
Kako ja doživljavam aktualnu precednicu EK?!?
Pa kao umno potkapacitiranu krmačku!
Da sam neko u ruskoj masineriju,zabrinuo bih se,ne bih spavao zbog kazahstana,bez ukraine je regionalna sila,bez kazahstana ne postoji Russija,a Tokaev im pokusava takav kurac udarit,iako ih je on zvao da smire nerede.nije bio cvrst na vlasti,sad kad jeste,sprema obojenu revoluciju. Ovo u ukrajini je zajebancija,pazi dobro kad krene u kazahstanu.napravi screenshot ovog posta,sve ce ti se samo kazat,putnice,namjernice
Amerikanci imaju zadnjih 20 godina mnogo glupu vanjsku politiku. Na krilima patriotizma iz doba Regana huskaju narod protiv Rusa dok situacija realna u svijetu je potpuno drugacija. Trpaju Muslimane u Evropu koji je objektivno mrze i ne postuju, Azijci sve jaci isto mrze bijele, a oni rade razdor sa jedinom drugom bijelom drzavom, Evropskom, Krscanskom. da smo atlanski savez bili bolji sa Rusima i napravili koaliciju vladali bi svijetom jos 500 godina ovako se blizi kraj bijeloj rasi