Zapad je spreman ponovo baciti Jemen pod autobus kako bi podstakao svoj ekonomski rat protiv Rusije

Razapeta posljedicama tekućeg sukoba između NATO-a i Rusije oko Ukrajine, Francuska možda uništava sve izglede za mir u Jemenu, u pokušaju da osigura energetske resurse iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Smatra se da je dom najgore humanitarne krize u modernoj historiji, prema Ujedinjenim nacijama, ranije ove godine vidio tračke nade u okončanje sedmogodišnjeg rata. Primirje, koje je uglavnom održano od aprila, smatra se prvim korakom ka postizanju rješenja za mir uz posredovanje UN-a između Ansarallahove vlade u Sani i koalicionih snaga predvođene Saudijskom Arabijom koje tvrde da predstavljaju jemensku vladu koju podržava međunarodna zajednica.

Prema procjenama UN-a, ukupan broj ljudi ubijenih u jemenskom ratu već je dostigao 377.000 do početka 2022. Navodi se da se stopa smrtnosti među civilima udvostručila, prema norveškom vijeću za izbjeglice (NRC), od kontroverznog povlačenja UN ljudskih pratioci prava prošlog oktobra.

Iako su saudijske koalicione snage i Ansarallah, koji se u zapadnim medijima popularno nazivaju “pobunjenicima Huti koje podržava Iran”, uspjeli da svedu borbe na minimum tijekom proteklih mjeseci, još jedan veliki igrač na jugu Jemena nedavno je odlučio da nastavi ofenzivu. Južno prijelazno vijeće (STC), koje se često naziva južnim separatistima Jemena, podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i proglasilo je početak nove vojne operacije u provinciji Abyan “kako bi se očistila od terorističkih organizacija.” Ovo je uslijedilo nakon teritorijalnih dobitaka STC-a, u susjednoj provinciji Shawba, protiv Islamske stranke koja je usklađena s Muslimanskom braćom i drugih. Ofenzive koje je pokrenuo STC koji podržava UAE smatrane su glavnim izazovom naporima UN-a da okončaju sukob u Jemenu, kao i ugrožavanjem saudijske inicijative, koju nazivaju ”Jemensko predsjedničko vijeće”, s ciljem učvršćivanja legitimiteta alternativnog jemenskog vodstva u egzilu.

Gdje Francuska dolazi

Iako je njegova uloga malo poznata zapadnoj javnosti, Pariz je treći najveći dobavljač oružja UAE i Saudijskoj Arabiji za njihove ratne napore u Jemenu, odmah iza SAD-a i UK-a. Njemačka, Španija i Italija su također prodale oružje koje je korišteno u razornom ratu. Uprkos kritikama grupa za ljudska prava da su Abu Dabi i Rijad koristili francusko oružje za počinjenje ratnih zločina, prodaja oružja je nastavljena iz Francuske.

15. aprila 2019. godine francuski istraživački magazin Disclose objavio je izlaganje o ulozi Pariza u ratu u Jemenu. Predstavljene informacije zasnovane su na procurjelom izvještaju francuske vojne obavještajne službe (DRM) iz septembra 2018. godine, koji jasno dokazuje da je zemlja prodala ofenzivno oružje koje je korišteno u civilnim područjima, optužbu koju je francuska vlada demantirala. Još u junu 2018. počeli su da se pojavljuju vjerodostojni izvještaji da jedinice francuskih specijalnih snaga djeluju na terenu u Jemenu, zajedno sa snagama koje pripadaju UAE. Prošlog decembra, Pariz je odlučio dodatno pooštriti odnose s Abu Dabijem, potpisavši svoju najveću prodaju oružja UAE u Istoriji, vrijednu 19,23 milijarde američkih dolara, prema izvještaju Reutersa.

Francuska se prvo okrenula SAD-u

Francuskoj su sada očajnički potrebni alternativni dobavljači energije za Rusiju, kako bi zadovoljila svoje potrebe, u strahu da bi Moskva mogla strateški u potpunosti prekinuti svoj prirodni gas kako zima nastupi. Kao dio NATO-a, Pariz podržava inicijativu predvođenu SAD-om koja nastoji natjerati Rusiju da plati ekonomsku i vojnu cijenu za svoju ofenzivu na Ukrajinu, međutim, ova strategija je u velikoj mjeri imala ekonomske rezultate.

Američki predsjednik Joe Biden dao je dva velika vanjskopolitička obećanja kada se kandidirao za funkciju 2020., koja su relevantna za trenutnu francusku nevolju. Prvi je oživljavanje iranskog nuklearnog sporazuma iz Obamine ere, a drugi pronalaženje diplomatskog rješenja za rat u Jemenu. Zbog tekućeg sukoba između NATO-a i Rusije, traženje oživljavanja iranskog nuklearnog sporazuma ponovo se na značajan način pojavilo na političkom dnevnom redu njegove administracije. Iran bi, oslobođen sankcija, mogao postati alternativni izvor za ispunjavanje energetskih potreba Europe u budućnosti, ali bi moglo proći neko vrijeme da se to zaista i dogodi.

O pitanju rata u Jemenu, Joe Biden je u sklopu svog prvog govora o vanjskopolitičkim ciljevima svoje vlade obećao da će pozvati Saudijsku Arabiju na odgovornost i tražiti rješenje za krizu u Jemenu. Međutim, rat u Ukrajini jasno je promijenio njegov pristup Rijadu, toliko da je Washington signalizirao preispitivanje odluke da ne prodaje ofanzivno oružje saudijskoj vladi. Human Rights Watch je žestoko kritizirao američkog predsjednika zbog putovanja u Saudijsku Arabiju u julu.

Unatoč pokušajima SAD-a da države Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) povećaju svoju proizvodnju nafte, nijedna se još nije povinovala na način kojem se Washington nadao. Konkretno u slučajevima UAE i Saudijske Arabije, jasno je da i jedni i drugi nastoje ubrzati svoj put kako bi diverzificirali svoje ekonomije. To je značilo da se drže svojih strateških rezervi nafte i gasa, tokom globalne energetske krize, što je za njih imalo fiskalnog smisla. U slučajevima Venecuele i Irana, uprkos tome što su SAD naizgled posegnule za oba, čini se da nijedna nije prava zamjena za Rusiju u bliskoj budućnosti.

Sve opklade na Jemen

Francuska sada sama traži alternative. U junu je Europska unija objavila da je potpisala sporazum s Izraelom i Egiptom. Prema sporazumu, Izrael će gas gasovodima slati u Egipat, odakle će se zatim transportirati u Europu. Iako ovo može uspjeti, Tel Aviv nema kapacitet da zamijeni Moskvu kao glavnog europskog snabdjevača plinom. Izrael nastoji da udvostruči proizvodnju gasa, ali pritom već nailazi na potencijalne probleme oko spora oko morske granice s Libanom i planiranog vađenja gasa iz ”polja Kariš” u septembru, za koje se smatra da se nalazi u spornom području. Libanski Hezbolah je čak zaprijetio da izvrši udar na sva gasna postrojenja Izraela u slučaju da Bejrutu ne bude dat fer dogovor za pristup vlastitim resursima.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron pokušao je uvjeriti Alžir bogat resursima da postane dio rješenja EU, također je otišao na trodnevni put u Alžir kako bi popravio odnose. Alžir, koji održava bliske odnose s Moskvom, povukao je svog ambasadora iz Pariza na tri mjeseca prošle godine, tijekom diplomatskog spora. Macron je optužio vladu alžirskog predsjednika Abdelmadjida Tebbounea za “eksploataciju sjećanja” i “prepisivanje Istorije” kolonijalne ere i čak je doveo u pitanje legitimitet Alžira kao države prije francuske kolonijalne vladavine tamošnjih doseljenika. Ubijeno je oko 1,5 milijuna Alžiraca u borbi za nezavisnost od Francuske, koju je njen otpor na kraju uspio da dobije 1962. Ton francuskog predsjednika se sada dramatično promenio u odnosu na prošlogodišnji, a Macron je primijetio da obje nacije „imaju složenu, bolnu zajedničku prošlost. I to nas je ponekad sprečavalo da gledamo u budućnost.”

Drugi veliki alternativni put koji Francuska sada traži jeste kroz blisko savezništvo sa UAE. Kao što je gore spomenuto, već neko vrijeme je jasno da je Pariz bio uključen u snabdijevanje oružjem, logističkom podrškom, pa čak i čizmama na terenu svojim saveznicima u Abu Dabiju i Rijadu, pomažući njihovu borbu u Jemenu. Međutim, također je jasno da UAE nisu bili zainteresirani za smanjenje svojih strateških rezervi nafte kako bi zadovoljili potrebe Europe.

Grupe za ljudska prava optužuju francuske proizvođače oružja za saučesništvo u ratnim zločinima.
Čitaj više Grupe za ljudska prava optužuju francuske proizvođače oružja za saučesništvo u ratnim zločinima.
U julu, dok je predsjednik Macron ugostio predsjednika Emirata Mohameda bin Zayeda al-Nahyana u Parizu, francusko ministarstvo ekonomije objavilo je novi strateški energetski sporazum između UAE i Francuske. Pomoćnik francuskog predsjednika napomenuo je da Francuska želi osigurati dizel gorivo iz UAE, nagovještavajući da bi sporazum o saradnji koji uključuje francusku ”Total Energies” i ”ADNOC” UAE-a mogao biti povezan. Iako je nepoznato koje su specifičnosti “strateškog sporazuma” , spekuliše se da bi posao potencijalno mogao biti vrijedan milijarde.

Zatim, u avgustu, STC koji podržava UAE iznenada je započeo nove ofenzivne operacije u provincijama Shabwa i Abyan. Desilo se da su snage STC-a odlučile da preuzmu i energetske lokacije u provinciji Shabwa. Vodeće nevladine organizacije za ljudska prava pozvale su Pariz da ima na umu kršenje ljudskih prava od strane Abu Dhabija nakon potpisivanja strateškog energetskog sporazuma, a pozivi očito nisu obazrivi. 21. avgusta, kada su snage koje podržavaju UAE zauzele naftna postrojenja na jugu Jemena, to je možda imalo na umu francuski dogovor. Bivši jemenski ministar vanjskih poslova, dr. Abu Bakr al-Qirbi, naveo je na Twitteru da se “sprovode pripreme za izvoz gasa iz postrojenja u Balhafu u svjetlu povećanih međunarodnih cijena gasa.” Nakon toga je uslijedila objava iz parlamenta Vlade nacionalnog spasa sa sjedištem u Sani, upozorenje na sumnjivo kretanje američkih i francuskih snaga.

Ključni objekt Balhaf, u jemenskoj provinciji Shabwa, navodno je pretvoren u bazu za snage koje pripadaju UAE, uz tvrdnje koje sugeriraju da bi Pariz mogao “pružiti zaštitu za objekata preko Francuske Legije stranaca.” Postoje i bezbrojni izvještaji o pljačkanju resursa UAE iz Jemena, koji izgleda podržavaju ideju da bi mogli pokušati da ih izvuku i pošalju u Francusku. Najnoviji izvještaj o pljački jemenskih resursa, iz juna, citira jemenske zvaničnike da su navodi da je tanker Gulf Aetos, koji je prevozio 400.000 barela jemenske sirove nafte, isplovio iz luke Rudum i da je njime upravljali UAE.

Ono što ofenzivni potezi STC također znače je činjenica da će se snage koje podržava Saudijska Arabija u Jemenu i Ansarallah uključiti u borbu. To bi moglo značiti raskidanje primirja između dvije strane, obnavljanje ofenzive Ansarallah za uzimanje naftom bogate provincije Marib od snaga koje podržava Saudijska Arabija i smrt bilo koje potencijalne mirovne inicijative za okončanje rata.

Malo je vjerovano da će Ansarallah šutjeti, ako STC pomaže u krađi jemenskih resursa za dobro Francuske. Jedan od glavnih razloga za dramatičnu eskalaciju nasilja prošle godine bila je ofenziva Ansarallaha, pokrenuta s ciljem da se uništi posljednje sjeverno uporište koalicije predvođene Saudijskom Arabijom, Marib. Svrha zauzimanja područja bogatog resursima bila bi zaustavljanje pljačke jemenskih resursa, koja prema izvještajima predstavlja krađu milijuna barela godišnje. Neki izvori tvrde da postoji nezvanični sporazum između vlada SAD-a i Saudijske Arabije, da se resursi Jemena namjerno drže podalje od svog naroda i umjesto toga, preusmjeravaju profit u saudijske banke.

Dio razloga zašto je došlo do jemenske revolucije 2011., a potom i preuzimanja vlasti 2015. od strane Ansarallaha u suradnji s vojskom zemlje, bilo je popularno uvjerenje da su prošla dva predsjednika Jemena, Ali Abdullah Saleh i Abdrabbuh Mansour Hadi, bili korumpiran. Narodu Jemena je dosta Saleha iz više razloga, prvenstveno zbog toga što je loše upravljao resursima, prodao se Sjedinjenim Državama i bio korumpiran. Predsjednik Hadi je kasnije bio viđen kao marioneta, koju su u potpunosti kontrolirali Saudijci.

Možda najveći problem ovdje, međutim, nije samo to što je Jemen zemlja bogata resursima, s izgladnjelom populacijom, koju razdiru strane sile, već i to što niko ni ne zna u što su njihove vlade umiješane. 25. avgusta, tada je britanski premijer Ministar, Boris Johnson, izjavio je, o rastućim računima za energiju, da “dok ljudi plaćaju račune za energiju, ljudi u Ukrajini plaćaju krvlju”. Ipak, može se ispostaviti da će narod Jemena platiti svojom krvlju da bi Evropa ostala upaljena. Osim u ovom slučaju, Velika Britanija, SAD i Francuska ne mogu kriviti Moskvu za krvoproliće, to je njihovo vlastito djelo.