Kina će štititi djecu od ”kulturnih vrijednosti” Zapada

“Ideologija i kultura su ona područja koja prva nastoje okupirati neprijateljske snage” Tržište dječjih zabavnih proizvoda u Kini je gotovo potpuno zauzeto proizvodima zapadnih autora. Sada se Komunistička partija bori da mjesto dobiju sadržaji koji promoviraju tradicionalne kineske vrijednosti. Međutim, kineska srednja klasa još uvijek kupuje uvozne proizvode za svoju djecu, a analitičari naglašavaju da su kineski konzervativci krivi za pobjedu Zapada.

Državna uprava za tisak i izdavaštvo, film, radio i televiziju u Kini želi ograničiti strana izdanja dječje književnosti i uvesti kvote za kineske pisce i umjetnike. Iako se izričito navodi da će ovo ograničenje vrijediti samo za slikovnice, internetski div Taobao je na svojoj platformi bio prisiljen zabraniti prodaju svu stranu književnost. Prije toga, kineska su sveučilišta bila upućena da ograničavaju uporabu inozemnih nastavnih sadržaja u onoj mjeri u kojoj je to moguće.

Borba koju kineske vlasti provode protiv širenja zapadne kulture traje desetljećima. Tijekom  ’80-ih se vodila službena kampanja protiv “duhovnog zagađenja”. Pod glavnim tajnikom KP NR Kine Hu Jintaom je to bila borba protiv “međunarodne zavjere ‘westernizacije’ i podjele Kine”.

“Ideologija i kultura su ona područja koja prva nastoje okupirati neprijateljske snage”, upozorio je Hu Jintao Kineze.

Danas njegov nasljednik, Xi Jinping, pokušava smanjiti zapadni utjecaj u kineskom obrazovanju. Odbor za nacionalnu sigurnost je stranu kulturnu dominaciju izravno klasificirao kao “nekonvencionalnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti”.

Ako uzmemo u obzir da ambiciozni kineski roditelji proces obrazovanja njihove djece počinju doslovno od kolijevke, onda bojno polje protiv utjecaja Zapada postaje sve, od crtanih filmova, do igrački i slikovnica. Borba za umove mladih generacija se vodi na naslovnicama popularnih izdanja.

Analitičari kineske vojske ozbiljno osuđuju utjecaj zapadnih sadržaja na djecu. Međutim, danas nismo u ’80-ima i što je glasnija kampanja protiv zapadnih knjiga i filmova, ona više iritira milijune kineskih roditelja. Navedeni popis kojeg su objavile vojne novine je izazvao oluju bijesa na društvenim mrežama.

Militaristička retorika vlasti se naziva povratkom u vrijeme “Kulturne revolucije”, koju su osudile i vlasti u Pekingu.

Naravno, kult uvoza, koji je neko vrijeme bio karakterističan za kineske potrošače, odigrao je svoju ulogu. Neprestanim razvijanjem gospodarstva i borbom protiv siromaštva su vlasti u Pekingu uspjele stvorili golemu srednju klasu u zemlji. Ona je sada izuzetno utjecajna i broji oko 100 milijuna obitelji. Ali ove obitelji odbijaju ispuniti zadaće partije i vlade da konzumiraju kineske proizvode i usluge.

Sada je preusmjeravanje vlastite divovske industrije od vanjske potrošnje na domaću potrošnju  glavni  zadatak kineskog gospodarstva . Inače u novom svijetu državnih granica i carina jednostavno neće moći preživjeti. Ali predrasude dobrostojećih protiv nacionalnih proizvoda nije lako iskorijeniti, jer je za mnoge kupovina zapadnih proizvoda statusni simbol. Od nevjerojatnog raspona dobara i usluga proizvedenih u Kini, lokalna srednja klasa je sretna samo domaćim nekretninama, Sve ostalo –  hranu, odjeću, automobile, zabavu i aparate, treba uvesti ili da barem izgledaju kao uvezeni.

Tržište dječjih knjiga u Kini je ogromno  ima više od 220 milijuna čitatelja dobi do 14 godina, a godišnje se objavljuje više od 40 000 publikacija. To je 17% od ukupnog tržišta knjiga, s godišnjim prihodom od 16 milijardi dolara. Ti prihodi stalno rastu, ali se udio kineskih knjiga na njemu smanjuje, dok udio prevedenih raste. Izdavačima je lakše i isplativije kupiti prava već poznate knjige, nego godinama promovirati vlastite autore. Stoga vladine kvote vjerojatno neće riješiti ovaj problem, barem ne u doglednoj budućnosti, prije svega zbog nedostatka autora.

Isto vrijedi i za crtane filmove. Na lokalnoj televiziji treba emitirati 60 000 minuta domaćih crtanih filmova i humorističkih programa svake godine. Međutim, prema statistikama, proizvodi kineskih animatora da pokriju trećinu termina.

Međutim, postoje i pozitivni trendovi. Dugoročna strategija za razvoj lokalne animacije, uključujući podršku za autore na državnoj i lokalnoj razini, na kraju je dovela do uspjeha i mamca za ćudljivu srednju klasu. Naime, 2015. je sa značajnim troškovima od 50 milijuna dolara napravljen projekt ”Kralj majmuna – Heroj se vraća”, a sada se s uspjehom u kineskim kinima prikazuje lokalna animirana franšiza ”Sretni otac i sin”.

Lokalni analitičari vjeruju da je takva promjena moguća i po pitanju književnosti, ali militaristička retorika konzervativaca neće pomoći za pobjedu ove bitke, jer je do sada samo iritirala Kineze. Dobro osmišljena kulturna politika može na tržište vratiti kineske autore dječje književnosti i hirovite potrošače vratiti nacionalnim kulturnim proizvodima. No, važno je da su Kinezi prepoznali problem, jer pristup kao u svim drugim sferama jamči da će dobiti bitku.